Znamo li sve o aplikacijama koje koristimo?

Više desetaka zemalja je pokrenulo aplikacije za praćene kontakata tokom širenja zaraze korona virusom (EPA)

Pojavom korona virusa gotovo preko noći pojavile su se aplikacije koje prate kretanje zaraze, ali koje prate kretanje i kontakte među ljudima, kako bi se spriječila pojava novih žarišta.

Kako je vrijeme odmicalo, učestale su kritike javnosti zbog odobrenja koje aplikacije traže, a koje nemaju veze sa zadatkom koje bi trebale obavljati, poput pristupa foto albumima na telefonu, kameri, mikrofonu…

Zato nije ni čudo što je Evropska komisija saopćila da aplikacije za mobilne telefone koju koriste zemlje Evropske unije u borbi protiv širenja novog korona virusa moraju poštivati pravila Unije o zaštiti ličnih podataka i mora se tražiti odobrenje ljudi za njihovo korištenje, uz isključenje lokacije.

Također, često se navodi, pogotovo među zaštitnicima prava građana, da aplikacijama treba dozvoliti samo pristup GPS podacima i Bluetooth povezivanju, a sve ostalo je suvišno. 

Međutim, izjave zakonodavaca u Evropi nije umanjilo brige korisnika, a dodatnu uznemirenost je izazvala i činjenica da su same aplikacije relativno brzo razvijene, što kod nekih dovodi do brige da su to u stvari “reciklirane” aplikacije, odnosno aplikacije koje su originalno razvijene za druge svrhe i koje su prilagođene novim potrebama.

Korisnicima društvenih mreža nije sporno što su aplikacije prilagođene, ali postoji zabrinutost da one nastavljaju provoditi i svoje originalne zadatke i potencijalno prikupljati i trećim licima slati podatke, te možda čak i obavljati u pozadini određene funkcije na štetu vlasnika mobilnih uređaja.

‘Recikliranje aplikacija’

Dragoljub Nešić iz Verisec Labsa, beogradskog ogranka međunarodne kompanije specijalizirane za informatičku sigurnost navodi da je doista moguće “reciklirati” aplikacije, ali da to nije ništa neobično i nije nikakva novost.

“Tako fukcioniše čitav svet softvera”, kaže.

Ipak, nije sve tako crno kako naizgled djeluje.

Stručnjak za informatičku sigurnost pojašnjava da to što neka aplikacija zahtijeva pristup fotografijama, kontaktima, mikrofonu i slično, može, ali i ne mora biti indikacija da je proizvođač upotrijebio neku postojeću aplikaciju i modificirao je za novu upotrebu.

Da li aplikaciji zaista trebaju određena odobrenja, ovisi o samoj aplikaciji, što se uglavnom navede u uvjetima korištenja.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Ako aplikacija zahteva pristup podacima korisnika na telefonu onda razlog treba da bude opisan u polisi privatnosti koju bi korisnik morao da pročita i odobri pre nego što dozvoli pristup. Bez čitanja polise privatnosti teško je dati generalnu ocenu o tome da li je zahtev za pristup nekom podatku ili funkciji telefona relevantan ili ne”, kaže Nešić.

Ono što je pozitivno je što korisnik ima mogućnost da ne dozvoli pristup podacima za koje smatra da nisu relevantni i da dozvolu eventualno da kasnije kada se bolje informira, kaže stručnjak za informatičku sigurnost.

Posljedice špekulacija

Stručnjak Verisec Labsa ističe da su špekulacije o zlonamjeri istoimenih aplikacija podjednako štetne kao i eventualni pokušaji da se iste zaista zloupotrijebe da ograniče slobode ili prava građana.

Vezano za procese koje aplikacija obavlja bez znanja korisnika, Nešić napominje da je uvijek moguće da aplikacija, u pozadini, obavlja dodatne zadatke koji nisu očigledni za korisnika.

“No i ovde bih dao istu opasku, spekulacije su jednako opasne kao i istinska zloupotreba”.

Iako u Bosni i Hercegovini, kao i u ostatku regije, ne postoje obavezne aplikacije u svrhu borbe protiv korona virusa, studenti Amra Delić i Haris Karić kažu da ne bi imali problema da je koriste, ako bi one pomogle da se zaštite njihovi sugrađani.

Pitanje privatnosti i nekih tajnih zadataka smatraju manjom brigom u odnosu na borbu protiv virusa koji je i u regiji odnio stotine života i koji je ostavio posljedice od kojih će se zemlje dugo oporavljati.

“U krajnjem slučaju, na internetu svi mi ostavljamo toliko podataka o sebi, što javnih poput objava na Facebooku, Instagramu i slično, do podataka koje sve druge aplikacije svakako prikupljaju da je pomalo smiješno sada praviti dramu šta sve radi aplikacija koja bi trebala pomoći svima”, kaže Karić.

Delić je podsjetila i na slučaj u kojem je Facebook omogućio konsultantskoj kompaniji Cambridge Analytica da dođe do podataka desetaka miliona korisnika te društvene mreže, koji su onda iskorišteni u političkim kampanjama, što pokazuje da, smatra, korisnički podaci odavno nisu više privatni.

Više desetaka zemalja je pokrenulo aplikacije za praćene kontakata tokom širenja zaraze korona virusom, a mnoge druge planiraju uvođenje ovakih aplikacija, čime raste i mogućnost da dođe do zloupotrebe korisničkih podataka, pogotovo u zemljama gdje poštivanje građanskih prava nije visoko. 

Bez obzira da li aplikacije obavljaju i neke tajne zadatke, ono što neupitno izaziva brige korisnika jeste da će pristup podacima sa njih imati i nemedicinsko osoblje, poput policije i drugih državnih agencija, kako bi se koristile i za nadzor stanovništva, a ne samo i za kontrolu širenja zaraze.

A kako bi aplikacije bile učinkovite u borbi protiv pandemije, prema studiji Oxfordskog instituta, u to bi trebalo biti uključeno dvije trećine stanovništva neke zemlje.

Izvor: Al Jazeera