Znaju li Kinezi za Rusiju u Hrvatskoj?

Evropska unija danas strahuje i pokušava zadržati Rusiju i Kinu, dva ključna geopolitička prodora i utjecaja koja u Hrvatskoj, njenoj najmlađoj članici i uskoro predsjedavajućoj, nekontrolirano preuzimaju primat. Ovih dana upravo smo se u Bosni i Hercegovini osvjedočili u moć ruskog utjecaja u regiji. Afera s vrbovanjem bosanskohercegovačkih državljana od hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije oborena je u vrhu Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Štaviše, umjesto da se Tužilaštvo pobrine za sigurnost Bosne i Hercegovine odlučilo je istragu okrenuti prema ministru sigurnosti Draganu Mektiću. Sada je pitanje, budući da je državno pravosuđe Bosne i Hercegovine očito palo, hoće li slična operacija uspjeti sa Slovencima.

Slovenci su objavili snimak pokušaja hrvatskog vrha da zataška špijunsku aferu prisluškivanja i kontroliranja stranih novinara. “Snimci dokazuju da je hrvatska vlada, preko posrednika, uz indirektno spominjanje nagrade, pokušala spriječiti objavljivanje našeg otkrića u vezi s nezakonitim snimanjem afere prisluškivanja arbitraže u Sloveniji”, piše 24ur. Prema navodima tog medija, “član uprave jedne ugledne televizije iz Hrvatske, koji ima bliske odnose s premijerom [Andrejom] Plenkovićem i predsjednicom [Kolindom] Grabar-Kitarović, pokušao je doći do rukovodstva POP TV-a i u razgovoru koji je snimljen rekao: ‘Imam jednu ponudu od Vlade Hrvatske. Imate li utjecaja u POP TV-u?’, postavio je pitanje posrednik i pojasnio da POP TV sprema priču o SOA-i te nastavio: ‘Zato su me molili da vas pozovem, ako možete pomoći… Ako pomognete, to bi moglo biti jako korisno, znate’, završio je i dodao da neki bosanskohercegovački mediji forsiraju priču i da bi ona mogla biti ‘velika’.”

Kada se tome doda sve izvjesniji problem novinarskih (ne)sloboda u Hrvatskoj, na koje je 2. marta ove godine upozorilo Hrvatsko novinarsko društvo u svojim protestima zbog napada na novinare i dopuštanja “lokalnim šerifima da uzurpiraju medije”, onda je razumljivo što se u hrvatskom medijskom prostoru ne mogu naći kritike državne korupcije, obavještajnih afera i snažnog ruskog energetskog upliva. Novinari su na ulice Zagreba izašli “pritisnuti golemim brojem sudskih tužbi protiv novinara i medija, kojih je u ovom času više od 1.160, političkim pritiscima i pritiscima oglašivača, prijetnjama novinarima, ugrožavanjem profesionalnih prava i standarda, nepoštivanjem medijskih zakona i izostankom ozbiljne medijske politike”, kako su rekli u HND-u.

Kako su poništene milijarde?

Ovih dana očekuju se i Kinezi, ali je pitanje znaju li oni za Rusiju i njene već zauzete pozicije u Hrvatskoj. Zagreb i Peking od 10. do 12. aprila potpisat će devet bilateralnih sporazuma na Samitu 16 + 1 u Dubrovniku, kojem će prisustvovati i kineski premijer Li Keqiang. Neki od sporazuma veoma su važni, poput Memoranduma o razumijevanju i saradnji između hrvatskog Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva i kineske kompanije Huawei Technologies. Također, tu će se naći sporazumi između Hrvatske banke za obnovu i razvoj i Kineske razvojne banke te memorandum između hrvatskih i kineskih željeznica o uspostavi zajedničkog intermodalnog saobraćajnog koridora, s posebnim naglaskom na Sredozemni koridor.

Poznato je da se i Rusija pribojava snažne ekspanzije Kine, ali ostaje nepoznato razumije li Kina rizike trgovine i ulaganja u Hrvatsku prije nego što bude kasno. Ili to, ustvari, namjerno želi? Možda se odgovor krije u procjeni globalne konsultantske firme “Ernst & Young”, koja je prije dvije godine Hrvatsku označila kao najkoruptivniju zemlju u jugoistočnoj Evropi. Tada je 80 posto hrvatskih menadžera problem korupcije istaklo kao rašireni problem poslovanja u toj zemlji.

Stoga, nakon Rusa, koji su se očito dobro etablirali, ulazak Kineza otvara mnoga i velika pitanja za Evropsku uniju. Najsnažnije upozorenje stranim ulagačima trebao bi biti slučaj mađarskog MOL-a i Hrvatske, u kojem je ključni svjedok u pokušaju Hrvatske da poništi dvije milijarde dolara investicija u najveću hrvatsku naftnu kompaniju INA-u čovjek koji je priznao da je otuđio (i još nije vratio) pet miliona eura mita, za koje ga Vlada Hrvatska optužuje. Naravno, riječ je o Robertu Ježiću, krunskom svjedoku Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala Hrvatske u slučaju protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, koji je sada, prema kritičarima u Hrvatskoj, žrtveni jarac svih hrvatskih afera i korupcijskih skandala.

S druge strane, imajući u vidu da kredibilitet cjelokupnog slučaja, koji korupciju prikriva navodnom antikorupcijom, počiva na čovjeku koji je fundamentalno nepouzdan kao svjedok, to dovodi u pitanje integritet cjelokupnog hrvatskog pravosudnog sistema, a afere obavještajaca u Sloveniji i Bosni i Hercegovini, njihovo naprasno zataškavanje, koje uključuje i pritiske na medije i prijetnje novinarima, dodatno proširuju sav ovaj spektar problema unutar samih državnih institucija Hrvatske. Cirkus s Ježićem trebao bi biti jasan signal Kini, ako ga uopće želi vidjeti, kao što je cirkus sa slučajem vrbovanja bh. državljana ispao očit cirkus u Bosni i Hercegovini.

Preko Bosne do ravnoteže

Doda li se tome činjenica da antikorupcijska vladina agencija USKOK nije preduzela nijednu ozbiljnu akciju u slučaju korupcije u Agrokoru, što bi moglo oboriti cjelokupnu ekonomiju Hrvatske, ne čudi onda što posmatrači događanja u Hrvatskoj te dvostruke standarde tumače kao politički motivirane progone, koji za cilj imaju čišćenje terena za Rusiju, a možda i za Kinu.

Možda je to odgovor na medijski izvještaj Reutersa (vidi: Tatjana Voronova, “Ruski Sberbank vidi interes u potencijalnim kupcima njegovog udjela u Agrokoru”, 5. decembar 2018, Reuters) u kojem se navode glasine da su kineski ulagači zainteresirani za preuzimanje udjela ruskog Sberbanka u Agrokoru. Malo je vjerovatno da Kinezi nemaju informacije o stanju u Hrvatskoj, a s obzirom na svoj geopolitički ekspanzionizam posljednjih godina i strah koji od Kine osjeća i sama Rusija, bit će zanimljivo sagledavati kako će se taj potez Kine odraziti na širu regiju Balkana. Posebno će biti zanimljivo pratiti reakcije Evropske unije, koja će za kratko vrijeme u Hrvatskoj, svojoj najnovijoj članici, imati ekonomski i politički čvrsto etablirane Rusiju i Kinu.

Možda se ova situacija jasnije bude vidjela u prvoj polovini 2020, kad Hrvatska preuzima šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom? Vjerovatno će se dotad i sve korupcijsko-špijunske afere u toj zemlji smiriti i riješiti, samo je pitanje u čiju korist i kako će u ovim poravnanjima proći građani Hrvatske. Možda je, zbog svega što se događa s Hrvatskom, upravo Bosna i Hercegovina i ubrzavanje njenog puta rješenje za Brisel da na svojim jugoistočnim granicama uspostavi ravnotežu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera