‘Zločini’ u komunizmu približili SDP i HDZ

 

Krajem prošlog tjedna, pretposljednjeg radnog dana Hrvatskog sabora, Milanovićev SDP predložio je po hitnom postupku promjenu hrvatskog Ustava u koji bi ušla odredba o tome da ne zastarjevaju „kaznena djela teškog ubojstva počinjena iz političkih pobuda“.

 

U zemlji u kojoj nije učinjena politička lustracija komunističkih kadrova 1990. godine ali, Boga mi, kasnije niti lustracija naci-šovinista iz devedesetih godina prošlog stoljeća – nova ustavna odredba mogla bi sankcionirati sva politička ubojstva, najviše ona u organizaciji Udbe, ali valjda onda po istoj logici i ubojstva Srba kojih je bilo i prije srbijanske agresije u Vukovaru, Osijeku, Zagrebu i drugim gradovima.

 

No, SDP je u svom prijedlogu u petak ostao posve usamljen. Niti jedna od tri partnerske koalicijske stranke – HNS, IDS i HSU – nisu ga poduprle, a niti HDZ i ostala opozicija. Onda je u nedjelju prijedlog uz neke ograde podržao predsjednik Josipović, pa svećenik Adalbert  Rebić i u ponedjeljak, naposlijetku – i HDZ. Znači li to da se Milanović i SDP lakše dogovara s Karamarkom i HDZ-om nego s vlastitim partnerima? Koja je to poruka za budućnost vladajuće koalicije?

 

 

Priča ima svoju pretpovijest u izmjeni zakona kojim se primjenjuje europski uhidbeni nalog, a koji se potom počeo kolokvijalno zvati „Lex Perković“. SDP-ova koalicija je iz naizgled potpuno nepoznatih razloga samo tri dana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju vremenski ograničila važenje tog zakona.

 

Mogućnost izručenja naših građana drugim europskim zemljama propisala je samo na kaznena djela počinjena poslije 7. kolovoza 2002. godine i time je onemogućeno izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj zbog navodne organizacije ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Bavarskoj.

 

Premijer Zoran Milanović je takvo rješenje forsirao, rekavši da za politička ubojstva ne trebaju suditi Nijemci i Austrijanci nego mi sami i da bi zakon bez vremenskog limita mogao ugroziti i neke branitelje!?

 

SDP će ustrajati na promjenama Ustava, a HDZ će, sada je to vrlo vjerojatno, zbog „komunističkih zločinaca“ prihvatiti bačenu rukavicu i prvi put glasati za neki Milanovićev prijedlog.

 

Josip Perković je u posljednjim godinama socijalističke Jugoslavije bio šef Udbe za Hrvatsku, a pred slom Jugoslavije ‘preuzeli’ su ga Franjo Tuđman i Gojko Šušak, pa je u devedesetima bio šef obavještajnog aparata u Hrvatskoj. U priči nije zanemarivo da je njegov sin više godina bio savjetnik za sigurnost predsjednika Stipe Mesića, a sada je i savjetnik Ive Josipovića.

 

Zbog naprasnog mijenjanja zakona koji je ranije bio ispregovaran s EU-om oštro je reagirala Viviane Reading, potpredsjednica Europske komisije, tražeći da Hrvatska zakon povuče. Angela Merkel, njemačka kancelarka, nije došla u Zagreb na svečanost, nego je na nju poslala državnog tajnika, pa se i to tumačilo negativnom porukom Hrvatskoj.

 

Ova ideja s promjenom Ustava vjerojatno je i pokušaj kompenzacije da se, ipak, udobrovolji EK-u, ali na svoj specifični način, tako da se ta situacija iskoristi i za unutarkoalicijske obračune, da se usto malo pritisne i predsjednika Republike, a i da premijeru HDZ-a (koji je godinama s Crkvom štitio zločince, kako je Milanović rekao) malo jede iz ruke.

 

To je fantastična ideja za pokazivanje snage i političkog dinamizma, cinizma i cjenkanja, samo tko će od toga imati stvarne koristi, kakva će korist biti za državu i za nas, njezine podanike? Vjerojatno nikakva.

 

Dakle, naravno da kaznena djela teškog ubojstva počinjena iz političkih pobuda ne smiju biti u zastari, da počinitelje treba kazniti, da ukidanje zastare za politička ubojstva nosi snažnu poruku. O bilo kome da se radi – crvenim ili o crnim političkim ubojicama. Ali nije jasno zašto se tri dana prije ulaska u EU išlo izigrati ono što je dogovoreno i Bruxellesu pokazala figa. Kad se ulazi u klub, poštuju se pravila. Nekoga se htjelo zaštiti, koga i zašto?

 

Dakle, baš zato da se uhite zločinci nije trebalo mijenjati zakon o europskom uhidbenom nalogu, jer smo to kao država i prihvatili u pregovorima, a onda, ako se sve to još hoće podebljati i da se ne bi neki zločinac provukao, treba mijenjati Ustav kako ne bi bilo zastare.

 

Zašto bi bilo loše da našim građanima Nijemci ili Austrijanci sude za djela koja su tamo počinjena ako dijelimo zajedničke vrijednosti europske demokracije? A da nije bilo Haaškog suda, da nisu sudili stranci, kad bi Hrvatska izvela pred sud ‘svoje’ koji su osumnjičeni za ratne zločine?

 

 

Kad je prošlog petka elaborirao tada propalu ideju o promjeni Ustava, Milanović je kazao i to da će onima koji nisu prihvatili tu ideju promjene Ustava biti valjda dovoljno sljedećih osam tjedana do početka jesenjskog zasjedanja da shvate osam riječi tog teksta izmjene.

 

Naravno, teško je za državu kad ima samo jednog pametnog, a ostalima treba vremena da shvate njegove ideje. I kad bi bilo tako da je pametan samo jedan, taj bi se trebao pretvarati da tome nije tako kako bi uspio napraviti nešto pozitivno za zajednicu.

 

SDP će ustrajati na promjenama Ustava, a HDZ će, sada je to vrlo vjerojatno, zbog „komunističkih zločinaca“ prihvatiti bačenu rukavicu i prvi put glasati za neki Milanovićev prijedlog.

 

To može otvoriti novu povijest međustranačkih odnosa u Hrvatskoj. Moguće je i da u konačnici bude ugrožen ustavni položaj predsjednika Republike.

 

Od samo jednog hira i truca, kako bi zbog nejasnih interesa izigrali Europsku komisiju, malo pomalo zaista se pomalja neki ružni nepoznati King Kong, kojeg je na početku cijele ove priče proročanski bio najavio Zoran Milanović.