Zdravstvo u oba bh. entiteta teško je bolesno

Zašto je bolesno ono što bi trebalo brinuti o našem zdravlju? A zdravstvo u BiH, oba njena entiteta, distriktu i 10 kantona je teško bolesno. Posljednji događaji govore da je bolest  do te mjere uznapredovala da je hitno potrebno pronaći nekoga ko je u stanju pružiti mu dugotrajnu pomoć i njegu.

Preko 3.000 zdravstvenih radnika u KS, članova Sindikata radnika u zdravstvu KS više od mjesec dana je u generalnom štrajku.  Dio pacijenata već je to osjetio na svojoj koži, mada obustava rada nije potpuna. Sindikat ljekara ne podržava ovaj štrajk i ljekari rade. Ali to je samo jedna od sličica koje ukazuju na neodrživo stanje.

Nezadovoljni stanjem u zdravstvu ljekari i medicinsko osoblje odlaze iz zemlje. Sistem jednostavno ne može u tako kratkom vremenu nadomjestiti nedostatak kvalitetnog kadra. Najavljene reforme se provode selektivno, vlast i menadžeri se hvale uštedama, a revizije poslovanja pokazuju da uporedo s ukidanjem usluga i nauštrb prava pacijenata, na čemu se temelje uštede, nastaju nova milionska dugovanja.

Ne prođe dugo, a da se na nekog od nivoa vlasti ne pojavi afera s elementima korupcije, u najmanju ruku sumnjivi tenderi, nedostatak citostatika, sanitetske opreme, naručivanje teško oboljelih pacijenata na neophodne i hitne preglede za devet mjeseci ili više od godinu dana i ovaj niz bi se mogao otegnuti u nedogled. I nema veze s entitetskim granicama i nadležnostima.

Sindikat na UKC Sarajevo bez izjašnjavanja 

Vratimo se generalnom štrajku zdravstvenih radnika u Kantonu Sarajevo. Granski kolektivni ugovor, potpisan 2017. godine istekao u februaru ove godine. Skupština Sindikata radnika u zdravstvu Kantona Sarajevo zatražila je novi kolektivni ugovor, da se koeficijenti usklade prema koeficijentima specijaliste što iznosi 5,40 i da satnica ide sa 2,60 na 2,80.

Kantonalna vlada odbacila je taj zahtjev tvrdeći da je za to potrebno 15,5 miliona eura na godišnjem nivou kojih nema. Ponudili su potpisivanje istog kolektivnog ugovora uz najavu da bi se o novim vrijednostima koeficijenta i satnice moglo pregovarati u martu ili aprilu 2020.

Sindikat radnika u zdravstvu KS upozorava da je  najkritičnija pozicija srednji medicinski kadar. U posljednje tri godine, kažu, 5000 medicinskih sestara je napustilo BiH, od toga 3.500 su iz Kantona Sarajevo. Isti izvor navodi da na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu postoje čitavi odjeli koji su zatvoreni zbog nedostatka srednjeg medicinskog kadra. 

Predstavnici ovog Sindikata tvrde da je njihov zahtjev za povećanjem koeficijenta i satnice u skladu s onim što su prije dvije godine dobili ljekari i da samo traže izjednačavanje.

Sindikat doktora medicine i stomatologije nije se pridružio ovom generalnom štrajku niti zahtjevima. Spor ova dva sindikata traje već nekoliko godina oko reprezentativnosti. Vlada je Sindikatu doktora priznala reprezentativnost dva puta, ali se takva odluka oba puta osporena sudskom odlukom. Postoji i treći sindikat – organiziran na UKC Sarajevo, ali se on nije oglašavao o istaknutim zahtjevima, niti o sporu oko reprezentativnosti.

Uticaj Sebije Izetbegović

Javna je tajna da je taj sindikat pod direktnim uticajem generalne direktorice Kliničkog centra Sebije Izetbegović, supruge Bakira Izetbegovića, bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lidera najveće političke partije koja okuplja Bošnjake – Stranke demokratske akcije. Ova sindikalna razjedinjenost još je jedna od sličica razloga koji proizvode neodrživo stanje u zdravstvu.

Sve je tim bremenitije što Sindikat doktora medicine i stomatologije optužuje svoje kolege iz Sindikata radnika u zdravstvu da svojim aktivnostima i generalnim štrajkom direktno sudjeluju u kampanji rušenja aktuelne vlade u Kantonu Sarajevo.

Za razumijevanje ove optužbe važno je napomenuti dvije stvari. Stranka demokratske akcije poslije općih izbora prošle godine nije uspjela okupiti skupštinsku većinu u Kantonu Sarajevo i ostala je u opoziciji, a vlast je formiralo šest političkih stranaka različitih političkih opredjeljenja, od narodnih do socijalno-liberalnih i socijaldemokratskih. Od kad je ta vlast preuzela pola milijarde eura vrijedan budžet u kantonu, SDA pokušava da je smijeni.

U međuvremenu Izetbegović je uspio da privoli Željka Komšića da njegova stranka – Demokratska fronta, koja je dio vlasti u Kantonu Sarajevo, postane dio skupštinske većine u entitetskom Parlamentu Federacije BiH i u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Upravo Komšićeva stranka vodi resor zdravstva u sarajevskom Kantonu, mada se ministrica Alma Sofić baš i ne miješa u svoj posao.

A lider Sindikata radnika u zdravstvu KS je doktor Edo Selimić koji je bio visoko pozicioniran na listi Demokratske fronte za kanton na posljednjim izborima. Selimić je u jednom gostovanju na javnom servisu, uoči štrajka, na ponudu ministrice pravde da se pregovara o novom kolektivnom ugovoru u martu naredne godine lakonski prokomentirao – “ako do tad budete na vlasti”.

Zdravstvo u funkciji borbe za pozicije

Ako se u kontekst ove optužbe stave učestale javne najave lidera SDA Bakira Izetbegovića da će izvršna vlast na svim nivoima po vertikali biti formirana sa SNSD-om, HDZ-om, DF-om i Savezom za bolju budućnost Fahrudina Radončića kada bude konačno konstituirano Vijeće ministara BiH, onda je jasno da je politika uticaj u zdravstvu stavila u funkciju borbe za pozicije.

Važna je činjenica da je Kanton Sarajevo najveći finansijer Univerzitetskog kliničkog centra koji vodi doktorica Izetbegović. Njen mandat uskoro završava i postoji naznaka da će SDA učiniti sve da je na tom mjestu zadrži i u narednom.

Dva nova člana Upravnog odbora UKCS-a, koje je imenovao Kanton, ne mogu biti izabrana zbog otezanja u davanju suglasnosti federalne vlade koju vodi kadar SDA Fadil Novalić. Jedan od ta dva člana, dr. Ismet Gavrankapetanović, ugledni ortoped koji je nedavno napustio UKCS zbog sukoba s direktoricom, trebao bi biti predsjednik Upravnog odbora.

U svim ovim razgovorima i scenarijima nema interesa pacijenata ili se samo ponekad ovlaš spomene. Istina, aktuelna kantonalna vlast pomenula je interes građana koji plaćaju doprinose za zdravstveno osiguranje tvrdeći da povećanja plata za radnike zaposlene u zdravstvu u posljednje dvije godine nisu donijela povećanje kvaliteta i obima usluga.

“Građani zaslužuju kvalitetniju zdravstvenu uslugu proporcionalnu njihovim izdvajanjima kroz doprinose”, rekao je kantonalni premijer Edin Forto.

‘Nema’, ‘kupite, pa donesite'…

Ali ne obećanu, nego praktičnu kvalitetniju uslugu. Pacijentima je dozlogrdilo da pri svakom odlasku u zdravstvene ustanove budu suočeni sa “nema”, “kupite, pa donesite i mi ćemo vam dati”, “nazovite, pa ćemo vidjeti”. Već je poznata i prepričavana mnogo puta šala u kojoj je pacijent krenuo u bolnicu i poveo prijatelja doktora, ako ga ne bude na klinici, da bude siguran da će ga neko liječiti tokom bolničkog tretmana.

Sramotno je i porazno da pacijenti moraju kupovati gaze, analgetike, vakcine, o ozbiljnijim lijekovima da ne govorimo, da za jednostavne laboratorijske analize periodično nedostaju reagensi, da na klinici gdje leži nekoliko desetaka pacijenata imaju samo jedan toplomjer. Ovo vam nikada neće priznati menadžment, rijetko uposlenici, ali sigurno hoće pacijenti i članovi njihovih porodica.

U Strateškom planu razvoja zdravstva u FBiH od 2008. do 2018. godine, dokumentu koji je načinjen 2007. godine, zapisano je da korisnici smatraju da su “usluge zdravstvene zaštite skupe, često nekvalitetne, cijene lijekova previsoke, a da esencijalna lista lijekova ne zadovoljava kvalitetom i raznolikošću i nije u skladu sa stvarnim potrebama korisnika. Procedure liječenja i dijagnosticiranja nerijetko traju predugo i korisnici smatraju da potroše više vremena i novca nego što je potrebno. Jedan dio korisnika je smatrao da je odnos ljekara loš, a mito i korupciju smatraju razlogom nekvalitetne i nepravovremene usluge, što se posebno odnosi na ljekare na sekundarnom nivou. Nerijetko se ne osigurava poštivanje privatnosti i očuvanje dostojanstva korisnika (nepostojanje pregrada i paravana, neuredne sanitarne prostorije i sl.), što se naročito odnosi na pripadnike vrlo ranjivih i marginaliziranih skupina.”

Da je briga učesnika u sistemu zdravstvene zaštite od političkog do stručnog nivoa iskrena, nešto bi se od pobrojanih manjkavosti uklonilo u proteklih 12 godina, a nije.

Nema nevinih – i pacijenti odgovorni

Kad se tome dodaju ljetošnja hapšenja zdravstvenih radnika Opće bolnice u Sarajevu u akciji kodnog imena “Hirurg”, prva pravomoćna presuda za mobing nad uposlenicima u zdravstvu, afera na najstarijoj medicinskoj obrazovnoj ustanovi – Medicinskom fakultetu u Sarajevu, razloga za zabrinutost je napretek.

Ozbiljna reforma je neophodna, ali nema ko da je provede. Tačno je da su zdravstveni radnici slabo plaćeni, ali je još teža istina da građani izdvajaju i previše novca za ovakav nivo zdravstvenih usluga. Rješenje je, kao i obično, negdje u sredini.

Na kraju, ni pacijenti nisu amnestirani od odgovornosti. Javno o problemima u zdravstvu malo ko hoće govoriti, jer “valja im (zdravstvenim radnicima) opet pasti u ruke”.

Stepen korupcije u zdravstvu povećava se spremnošću pacijenata da ponesu neki poklončić ili daju novac “da pripaze pacijenta”. U ovoj priči nema nevinih, pa ni među medijskim radnicima, jer ako nema senzacije, teme iz zdravstva su za neke negledane minute u TV programima ili stranice prije konkursa i TV programa u novinama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera