Zavidovići – jadan je ovo grad

Svjedok: Dino Hasanagić

Grad je rat preživio. To je možda posljednja dobra vijest u Zavidovićima, gradu gdje vlada nepravda i neznanje. I tako se zavaravamo iz godine u godinu.

Dakle, šta želim da kažem: Centar grada, to jest dvorište ispred zgrade “Mostarka” više liči na srednjovjekovno uređeno seosko dvorište, nego mjesto gdje žive mnogobrojni ljudi. Fasada sa zgrade sa samo malim naletom vjetra otpada i predstavlja opasnost za ljude. Sreća, nije se još ništa opasno desilo. Bar ne još! Zar treba čekati da neko umre?

U Domu zdravlja je, također, zanimljivo. I dok su se tu prije rata i djeca rađala, danas možete otići samo na neke manje preglede… navečer SHP ne zašiva rane, niti ostalo… šalju ljude u Zenicu. Samo malo ozbiljnija bolest – morate ići u Zenicu. To je izraziti luksuz za određene ljude. Evo, tek uvode lift u Dom zdravlja.

Spomenik, tj. dva ih imamo (jedan je spomen žrtvama Drugog svjetskog rata, a drugi žrtvama ovog posljednjeg rata), toliko je zapušten i već liči na ruševine da mi je teško gledati. Za vrijeme praznika zastave se stavljaju na radnje, ali na spomeniku ih nema. Veoma žalosno. 

Pusta obećanja

Niko nije u stanju napraviti fontane. Naše fontane izgledaju kao da se dijete igralo. Presipaju vodu, ne idu ravnomjerno… zbilja jadno. Maloljetna delikvencija je u gradu toliko u usponu da nije čudo vidjeti dijete koje ide u šesti razred da puši i pije alkohol, a uz to ima povelik policijski dosije.

Volio bih da neki stranac prohoda ovim ulicama i da se zadrži mjesec dana. Ne znam da li bi se smijao ili plakao? Naš hotel  “Kristal” je možda sve drugo, samo ne hotel. Podsjeća na “Cvjećaru grupe TNT” iz “Alan Forda”. Dakle, prodavnica cvijeća bez cvijeća. Isto tako hotel, ali bez hotelskih usluga, a usudim se reći i bez sigurnosti.

Voda nije za piće, ali zato cijene vrtoglavo rastu. U Općinskom vijeću je atmosfera kao u razredu bez učiteljica/ učitelja. Sve se svodi na borbe za fotelje i pusta obećanja, a grad zjapi pun rupa na cestama i neosvijetljen.

Vraćanje kući u 22 h izgleda kao hrabar podvig, jer ako vas ne napadnu, sigurno ćete nabasati na psa lutalicu ili ćete se barem spotaknuti na rupu u cesti. Ne znam da li ja vidim sve crno. Ja volim svoj grad, ovde sam odrastao. Ali do našega grada ne dolaze više sretne vijesti.

Izvor: Al Jazeera