Oglasi

Zašto balkanski desničari vole Orbana

Orban je nesumnjivo mađarski nacionalista, pa analitičari postavljaju pitanje kako može biti atraktivan domaćim nacionalistima.
Mnogi balkanski političari (Vučić, Dodik, Janša, Karamarko, Hasanbegović, Đapić, Gruevski...) ne kriju oduševljenje OrbanomEPA

Opozicija u Mađarskoj nadjenula mu je nadimak Viktator. U Bruxellesu se sablažnjavaju nad njegovim potezima i smatraju ga autokratom. Za euroskeptike i tvrde desničare diljem Europe on je junak i odvažni zaštitnik nacionalnih interesa, suverenist koji ne preza reći 'ne' središtima moći.

Zbog svoje antimigrantske politike, koja se zlokobno otjelovila u žilet-žici razvučenoj duž granice, slovi i za rasistu. Za druge je, iz istog razloga, istinski čuvar kršćanske Europe i njenih navodno ugroženih vrijednosti.

Koncept neliberalne demokracije, kakav je instalirao u Mađarskoj, zabrinjava čuvare uzdrmanih liberalnodemokratskih tekovina. Mnogo je bliži Putinu i Erdoganu nego Merkelovoj i Macronu, a na sva usta hvali ga Steve Bannon, bivši politički strateg Donalda Trumpa i guru nove radikalne desnice koji upravo kruži Europom okupljajući transnacionalnu koaliciju nacionalističkih stranaka pred izbore za Europski parlament.

Sukob bivšeg stipendista sa Sorosem

S koje god strane ga promatrali, mađarski premijer Viktor Orban kontroverzan je lik. Možda ponajviše zbog svoje političke biografije, jer na početku je, kao i njegova stranka Fidesz, čvrsto stajao na liberalnim pozicijama, istim onima koje danas s kršćansko-konzervativog položaja prezire i napada.

Najintrigantnija je njegova epizoda s Georgeom Sorosem, američkim milijarderom i filantropom, inače mađarskim Židovom. Kao mladi studenti i politički aktivist u doba urušavanja Istočnog bloka, Orban je bio stipendist Soroseve zaklade Otvoreno društvo, da bi četvrt stoljeća kasnije istu doslovno protjerao iz Mađarske, a Sorosa denuncirao kao financijera i manipulatora migrantskih valova koji, po Orbanu, rastaču kršćanski karakter Europe i potkopavaju nacionalne države.

U proljeće prošle godine Orban se opsesivno fokusirao na Sorosa i migrante u predizbornoj kampanji. Potom je, treći put zaredom, premoćno dobio izbore, a time i legitimitet da Mađarsku redizajnira po obrascu kojeg jedni smatraju silno opasnim, dok mu se drugi nekritički dive.

Iako deseci tisuća građana u Budimpešti kontinuirano prosvjeduju protiv njegovih zatiranja sloboda, 54-godišnji Orban danas je u Mađarskoj nedodirljiv. Zemlju je premrežio sebi odanim tajkunima, medije pokorio, a parlamentarnu opoziciju učinio neprepoznatljivom. Čak je i ultradesnu stranku Jobbik iznenadio svojom radikalnom retorikom otimajući joj birače. Kažu da je proteklih godina potrošio više od 200 milijuna eura na propagandu usmjerenu protiv Bruxellesa, migranata i Sorosa.

Kriza iznjedrila Orbana

Orban je davne 1998. godine već bio premijer u jednom kratkom i nepamtljivom mandatu. Njegov pravi dolazak na vlast dogodio se 2010. nakon što je mađarska ekonomija kolabrirala u tadašnjoj globalnoj financijskoj krizi. Ta je kriza, kao posljedica dublje krize (neo)liberalnog poretka, iznjedrila Orbana. Tamo je i ishodište njegova inzistiranja na neliberalnoj demokraciji i redizajniranja Mađarske, ne više kao republike nego iliberalne države utemeljene na obitelji i naciji.

Politiolog iz Zagreba, Anđelko Milardović podsjeća da se globalizacijom išlo na razbijanje nacionalnih država, a što su akteri globalizacije bili agresivniji, to su više proizvodili "orbanovski" tip odgovora.

"Orban je u temeljnom sukobu sa zapadnom liberalnom demokracijom, ali ga treba gledati u širem kontekstu. Proces globalizacije u krizi je još od 2008. godine kada je financijska kriza pokazala da globalizacija ne donosi koristi svima. Zato u zadnjih deset godina umjesto globaliziranju svjedočimo zatvaranju u vlastite okvire. Rezultat toga na globalnoj razini je Donald Trump, na europskoj razini Brexit, a unutar same EU – Orban, odnosno orbanizacija Europe", tvrdi Milardović.

Orbanov snažan utjecaj u regiji

Politički analitičar Davor Gjenero smatra, pak, da treba biti oprezan u etiketiranju Orbana kao "radikalnog desničara" ili "malog Putina".

"Za razliku od većine desnih radikala, on Mađarskom vlada vrlo kompetentno, oslanja se na ozbiljnu ekspertizu i politička znanja, relativno je dobro ustrojio državnu upravu i dobro razumije procese. Iz pristupanja EU Mađarska je izvukla znatne benefite i tim se dobrobitima danas koristi. Za razliku od politike u Beogradu, na primjer, koja nastoji biti 'pro-Putinovska' pretvarajući svoju zemlju u 'rusku guberniju', Orban se vješto koristi pozicijom Rusije i obilno naplaćuje status najboljeg ruskog prijatelja unutar EU", kaže Gjenero.

Iako koketira s neliberalnom demokracijom, Orban vješto izbjegava opasnost da bude optužen za kršenje načela vladavine prava i europske pravne stečevine.

"On neće prelaziti crvene linije i ugrožavati svoju vlast unutar Mađarske, a njegov kredo sličniji je onome Trumpovom 'America fist'", napominje Gjenero.

Orbanova politika kakvu provodi u Mađarskoj od 2010. naovamo snažno se reflektira i na ovim prostorima, a mnogi ovdašnji političari ne kriju oduševljenje njime: od Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, preko Janeza Janše u Sloveniji, čitave plejade aktera s hrvatske desnice (Tomislav Karamarko, Zlatko Hasanbegović, Velimir Bujanec, Anto Đapić...) sve do bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog kojemu je Orban pružio azil u Mađarskoj nakon što je ovaj utekao iz Makedonije gdje je osuđen za korupciju.

Najnapetije veze s Hrvatskom

Ipak, Orbanove 'mađarske veze' najnapetije su u odnosima s Hrvatskom, najviše stoga što je mađarska naftna kompanija MOL – za koju se tvrdi da je eksponent mnogo većih 'igrača' iz Rusije – još od 2003. godine u vlasničkoj strukturi INA-e, naftne kompanije od strateškog značaja. Tamo je malo-pomalo jačala svoj vlasnički udio, a kulminiralo je prepuštanjem upravljačkih prava MOL-u (iako nije imao većinski vlasnički udio) u vrijeme vlade Ive Sanadera.

Do danas su odnosi Hrvatske i Mađarske turbulentni zbog Ine i raspisane tjeralice za Zsoltom Hernadijem, šefom MOL-a bliskom Orbanu, čije se izručenje traži kako bi mu se u Zagrebu sudilo za davanje mita Sanaderu. Zbog toga je Mađarska neko vrijeme blokirala ulazak Hrvatske u OECD, a Orban se hladno drži prema vlastima u Zagrebu. Unatoč tomu, Mađarska je 2017. postala vodeća u stranim ulaganjima u Hrvatsku te u vanjskotrgovinskoj razmjeni.

Tako je otprilike i drugdje u regiji gdje je mađarski ekonomski utjecaj sve izraženiji.

"Mađarska se nastoji uključiti u važne infrastrukturne projekte poput drugog kolosijeka pruge Divača-Kopar u Sloveniji ili LNG terminala u Hrvatskoj. Naročito je snažan utjecaj mađarske ekonomije u Vojvodini gdje je OTP banka preuzela snažnu regionalnu Vojvođansku banku. Mađarska privreda snažno ulazi i u prehrambenu industriju u Srbiji, a ključan program vlade u Beogradu je brza željeznička pruga Beograd-Budimpešta. Višegradska skupina (Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska) aktivno zagovara proširenje EU na Zapadni Balkan i otud bliskost mađarske politike i diplomacije sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom", pojašanjava Gjenero.

Divi mu se desnica

No u Hrvatskoj, među tamošnjom političkom desnicom koja neskriveno veliča Orbana, uočava se jedan paradoks. Naime, jedna od Orbanovih odluka po dolasku na vlast 2010. godine bilo je proglašenje Dana nacionalnog jedinstva u sjećanje na 4. lipnja 1920. godine kada je potpisan Trianonski ugovor. Tim je ugovorom nakon raspada Austro-ugarske Mađarska izgubila golemi teritorij dio kojeg su, skupa s izlazom na Jadransko more, činili i hrvatski krajevi. U Orbanovom buđenju trijanonskih sentimenata mnogi vide aspiraciju spram izgubljenih teritorija. Na pitanje nije li apsurdno da hrvatski desničari, ujedno i najglasniji suverenisti, veličaju Orbana dok on istodobno razbuđuje "velikomađarske" sentimente, politolog Milardović kaže kako mu je nerazumljiva ta pozicija hrvatskih nacionalista.

"Orban je nedvojbeno mađarski nacionalist. I kako onda takav može biti atraktivan hrvatskim nacionalistima? Jedino ako neće zajedno komadati ovu malu zemlju. Ne razumijem tu priču, ali mogu razumjeti identifikaciju s naslova uzora jer oni (hrvatska desnica) priželjkuju da se netko poput Orbana pojavi i ovdje", kaže Milardović.

Gjenero, pak, smatra da je Orban zanimljiv ovdašnjim desničarima zbog snažne suverenističke retorike te dobre rezultate svoje vladavine. Također tvrdi da u Orbanovoj politici nema teritorijalnih aspiracija, već da utjecaj nastoji širiti ekonomskim sredstvima.

"Nakon pristupanja EU i Schengenu, Mađarska mijenja politiku prema pripadnicima svojih manjinskih zajednica kojima dodjeljuje državljanstvo. Time je ojačala mađarski utjecaj i u Slovačkoj i u Rumunjskoj. Orbanova vlast sustavno pomaže Mađarima u Vojvodini da se uspostave kao okosnica lokalne poduzetničke i druge elite, a na sličan način kreditno pomaže i mađarske poduzetnike u Sloveniji i Hrvatskoj. U pozadini tog jačanja jedinstva mađarske nacije, međutim, nema teritorijalnih aspiracija, i Mađarska pritom djeluje kao država koja samo maksimalno naglašava dobrobiti europske integracije", zaključuje Gjenero.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.