Oglasi

Zaboravljeni komunista Simo Miljuš

U rodnom mjestu Sime Miljuša osnovna škola je od 1972. nosila njegovo ime sve dok je na Balkanu postojala Titova država.
Miljuš, jedno vrijeme i organizacioni sekretar KPJ, ubijen je 1939. godine u staljinističkim čistkamaWikipedia

Po nepisanim pravilima jedne opće nepravde koja bez razumijevanja i milosti vremenom uklanja iz memorije društva i pametne i sposobne i promašene i uspješne, a pogotovo stoga što je na ovim prostorima došlo do krvavog raspada velike balkanske države, tako je gotovo potpuno nestalo iz vidokruga sjećanja lik i djelo Sime Miljuša, bosansko-hercegovačkog revolucionara i komuniste, jednog od osnivača Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Miljuš, jedno vrijeme i organizacioni sekretar KPJ, ubijen je 1939. godine u staljinističkim čistkama, a sudeći po dokumentima iz moskovskih arhiva, njegovoj kao i smaknućima najuglednijih ličnosti KPJ kumovao je Josip Broz Tito.

Spomen-kuća, spomen-obilježje zločina

U današnjoj Lušci Palanci, rodnom mjestu Sime Miljuša, 22 kilometra od Sanskog Mosta, na putu prema Bosanskoj Krupi, na padinama Grmeča kraj puta, zarastao u šikaru, stoji kameni kostur njegove rodne kuće. U jugoslovenska vremena Miljuševa kuća bila je uređeni spomen dom sa artefaktima iz filmskog života čovjeka kroz čije su vene kao mladića prostrujali ratovi, hapšenja, emigrantske godine u sovjetskoj državi sa suprugom Zorom i kobni kraj.

Školske ekskurzije, pioniri sa crvenim maramama sa profesorima svraćali su u Miljuševu kuću na "porciju" historije da bi, nekoliko kilometara dalje u srcu planine Grmeč, na Korčanici pred spomen-obeliskom nastavljali čas historije na mjestu gdje je tokom 1942. i 1943. godine bila Titova partizanska bolnica.

Ni Korčanica, ni spomen-kuća Sime Miljuša nisu mogli izbjeći totalno devastiranje u godinama nakon posljednjeg rata. No, rodna kuća komuniste Miljuša 1992. godine dobro je poslužila domaćim Srbima za torture nad Bošnjacima iz okolnih sela. Spomen-ploča uklesana na kamenu ispred ove kuće koja danas sablasno izgleda čuva uspomenu na Bošnjake koji su podlegli pod batinanjima u podrumu i na spratu kuće. Sanski logoraši svake godine dolaze pred kuću nekadašnjeg komunističkog revolucionara iz svojih razloga. To je u ovom vremenu jedina memorijalizacija Sime Miljuša, čovjeka čija je rodna kuća postala spomen-obilježje zločina.

Principov drug

Revolucionarni kalibar Sime Miljuša ostao je neistražen i zbog njegovog kratkog života, ali pisana "ostavština" ne narušava dojam da se radilo o istaknutom lideru KPJ. Prvih 11 godina proveo je u rodnom mjestu, a gimnaziju nakon Sarajeva, zbog revolucionarnih previranja, završava u Beogradu 1913. godine. Kao srednjoškolac postaje član organizacije "Mlada Bosna", a manje je poznato da je bio nerazdvojni drug Gavrila Principa i ostalih mladobosanaca. Miljuš je zbog antiaustrougarskih demonstracija, kao jedan od organizatora, istjeran iz sarajevske gimnazije i nastavio školovanje u Beogradu.

Scenarij njegovog života ima tek 19 godina, buran je i nepredvidiv i za njega, ali vuče ga srce. Stupa u komitsku četu Voje Tankosića. Nakon što je dobio malariju postavljen je za učitelja u selu Koprivnici na Timoku. Opet se javlja u borbe u Drugom balkanskom ratu 1913. godine, ali dezertira.

Iako je Simo Miljuš ostao "nevidljiv" u ključnim događajima oko atentata na austrougarskog prijestolonasljednika, malo je poznato da ga je upravo Gavrilo Princip odgovorio od nauma da bude atentator riječima: "Mora neko od nas da preživi krizu i da ostane kao sjeme za budućnost". Zbog sumnji za učešće u atentatu uhapšen je i mučen u Bihaću, da bi završio u konclogoru u Aradu. Nakon rata Zagreb postaje središte njegovog revolucionarnog rada.

U periodu od 1919. do 1924. godine Miljuš je vodeći hrvatski komunist, sa Kamilom Horvatinom uređuje časopis Borba, a 1920. na prvim izborima Kraljevine SHS postaje poslanik Ustavotvorne skupštine.

Miljuš je tokom cijelog života hapšen. Zanimljiva je njegova veza sa Miroslavom Krležom koji je vodio kampanju za njegovo oslobođenje u aferi "Dijamantštajn". Tada je u zagrebačkoj Novoj istini objavljen početak suđenja pod naslovom "Veleizdajnički proces protiv Sime Miljuša i drugova". Krleža je u memoarima priznao da su optužbe protiv Miljuša bile opravdane, jer je Miljuš u njegovu sobu sakrio naoružanje.

Miljuš je ponovo uhapšen 1921. zbog sumnje u saučesništvo u atentatu na Milorada Draškovića, a iste godine i poslije atentata na regenta Aleksandra zbog čega je interniran u rodno mjesto sa suprugom Zorom.

Hapšenja, sudski procesi, emigracija

Presudom zagrebačkog suda Miljušu je bio zabranjen boravak u Zagrebu na pet godina, ali on se u Lušci Palanci zadržao 14 mjeseci i opet došao u Zagreb gdje u junu 1923. postaje organizacioni sekretar CK KPJ. U julu 1925. opet je ilegalno u rodnom mjestu, u decembru odležava 20 dana zatvora u Beogradu, a naredne godine opet je u rodnom mjestu. Nakon povratka u Beograd hapse ga 27. oktobra, a po novom povratku u Lušci Palanku počinje se baviti šumskom djelatnošću.

"Tada Simo Miljuš, vjerovatno da bi obezbijedio egzistenciju sebi i drugarici, otkupljuje džever-javor i orahova debla i prodaje nekom izvozniku, navodno za Mađarsku", piše Branko Bokan.

Policijski dokumenti Vrbaske banovine iz tih godina opovrgavaju "dobro poznate" informacije da je Miljuš već 1933. pobjegao u SSSR. Po svemu sudeći, to se dogodilo početkom 1936. godine.

Od 900-ak jugoslovenskih komunista koji su kao politički emigranti boravili u SSSR-u u doba Staljina, najmanje 800 je uhapšeno, a svega 40 ih je preživjelo sovjetske gulage. Među streljanima je bio i osnivač KPJ Simo Miljuš. Njegova i smrti najuglednijih komunista KPJ u staljinističkim čistkama u velikom broju dokumenata dovodi se u neraskidivu vezu sa Josipom Brozom koji se tada uspinjao po hijerarhijskoj vertikali KPJ i Komunističke internacionale (KI).

Nekoliko autora koji se bave ovom temom u potpunosti se slažu da je Tito u svojim izjavama organima NKVD-a (Narodni komesarijat unutarnjih poslova,  javna i tajna Staljinova policija) "odradio" sve vodeće komunističke kolege iz Jugoslavije koje je sudbina odvela na "pladanj" Staljinu. To se, osim na Simu Miljuša, odnosi na Milana Gorkića, Simu Markovića, Filipa Filipovića, Antuna Mavraka, Đuru i Stjepana Cvijića, Kamila Horvatina, Živojina Pavlovića, Petka Miletića, Vladimira Ćopića, Vilima Horvata, Akifa Šeremeta, Kostu Novakovića…

Proleter, zvanični organ KPJ od maja 1939, donosi spisak isključenih jugoslovenskih komunista na kojem su Simo Miljuš i njegova žena Zora. Mnogi od popisanih su u trenutku objave već bili mrtvi, a nekima je isključenje bilo smrtna presuda.

Tito kao Valter

Pero Simić, istraživač moskovskih arhiva i autor knjige o Titu Svetac i magle, ističe kako je Broz u kartoteci Kominterne u Moskvi bio zaveden pod imenom Fridrih Fridrihovič Valter. On tvrdi da je Tito 1938. u Moskvi napisao dokument "Moj odnos sa osobama koje su raskrinkani kao saboteri i neprijatelji naše partije". Tada, u tom paranoičnom vremenu bila je dovoljna jedna rečenica za streljanje.

"U tom dokumentu Tito krajnje negativno govori o devetorici svojih partijskih drugova, to su to su Kamilo Horvatin, Đuro i Stjepan Cvijić, Ivan Gržetić, Milan Gorkić, Sima Marković, Filip Filipović, Simo Miljuš i Antun Mavrak - svi članovi CK KPJ", izjavio je Simić u intervjuu Nacionalu. U trenutku pisanja ovog dokumenta, od pomenutih "sabotera i neprijatelja partije" živi su bili još samo Simo Miljuš i Simo Marković. Praktično, stradali su svi organizacioni sekretari KPJ - ostao je samo Fridrih Fridrihovič Valter, poznatiji kao Josip Broz Tito.

Broz se 23. septembra 1938. godine u pismenoj izjavi organima NKVD-a potpuno ograđuje od Sime Miljuša.

"S Kuburićem (Simom Miljušem) nikada nisam zajedno radio, a o njemu sam ima loše utiske", napisao je Broz.

Rehabilitiran 19 godina nakon strijeljanja

Simo Miljuš, pod ilegalnim imenom Ilija Georgievič Kuburić, uhapšen je 19. jula 1938. godine kao jedan od mnogih "partijskih štetočina". U trenutku hapšenja bio je predavač na Lenjinskoj školi i urednik izdavačkog preduzeća "Strani radnik". Stanovao je na adresi: Moskva, Gogoljev bulevar 14, stan 59. Vojni kolegij Vrhovnog suda SSSR-a istoga dana (žurilo se, bilo je "mnogo posla") osudio ga je na smrt streljanjem. I presuda je izvršena istog dana.

Istoga dana sa Miljušem streljani su i Kosta Novaković, dr. Sima Marković i Akif Šeremet, a nakon streljanja njihova tijela kremirana su krematoriju Donskog groblja u Moskvi.

Miljuš je rehabilitiran u SSSR-u 10. juna 1958.

U podgrmečkom kraju čekalo se na sovjetsku rehabilitaciju komuniste i revolucionara Sime Miljuša, kako se ne bi dogodila partijska greška zbog koje bi se "letjelo" iz KPJ-SKJ, tim prije što Josip Broz Tito nikada nije rehabilitirao nijednog od streljanih komunista u staljinističkim čistkama.

U rodnom mjestu Sime Miljuša osnovna škola koju je i on pohađao (otvorena 1899.) od 1972. godine, 33 godine nakon njegovog ubistva i 14 godina nakon rehabilitacije u Moskvi, nosila je njegovo ime sve dok je na Balkanu postojala "država bravara". Nakon posljednjeg rata, ova je škola postala područna fajtovačke osnovne škole.

U Sanskom Mostu jedno gradsko naselje u nekadašnjoj SFRJ nosilo je ime Sime Miljuša. U Banjoj Luci nakon rata jedna ulica u naselju Starčevica zove se imenom revolucionara i osnivača KPJ.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.