Vrijeme da se Saudijska Arabija suoči sa posljedicama

Učesnici regionalne sigurnosne konferencije u Manami sigurno su bili iznenađeni kada su vidjeli kako bivši šef saudijskih obavještajaca princ Turki Al-Faisal ‘puca’ u svim pravcima, naročito kada ovih dana nijednom Saudijcu nije dozvoljeno da „puca sa kuka“ – čak ni princu.

Zaista, neki su ostali bez riječi kada je iskusni bivši ambasador u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji održao lekciju susjednom Omanu o stranom uplitanju i nazvao Izrael „zapadnom kolonijalnom“ silom koja zatvara Palestince u koncentracionim logorima.

Bez obzira na to da li je princ Turki bio u krivu oko Omama i u pravu oko Izraela, ton i vrijeme njegovog ispada isprovocirao je ministre vanjskih poslova Omana i Izraela koji su bili prisutni, te izazvao nekolicinu pitanja i upitnika o koherentnosti i konzistentnosti saudijske vanjske politike.

U konačnici, samo sedmicu dana ranije, saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) je ugostio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkog državnog sekretara Mikea Pompea u Neomu, novom priobalnom gradu na Crvenom moru.

A samo prije mjesec dana je drugi bivši saudijski šef obavještajaca i bivši ambasador u SAD-u, princ Bandar bin Sultan napao palestinske lidere zbog njihovih osuda država Zaljeva koje su odlučile normalizirati odnose sa Izraelom!

Odnos oca i sina, kralja i princa

Da konfuzija bude veća, oba princa i njihova djeca su bila i ostala privilegirani u vrijeme kada su njihovi mnogi rođaci pali u nemilost. I to žestoku.

Ako je, kako se navodi, princ Turki zaista blizak kralju Salmanu i prenosi njegove stavove, da li to znači – kako neki tvrde – da se kralj ne slaže sa svojim prijestolonasljednikom?

Ili, da li su otac i sin u dogovoru, ali vode različite uloge, pa kralj i njegova svita iskazuju zvaničnu politiku, a prijestolonasljednik i njegova svita rade iza scene?

Mislim da je ovo drugo tačnije.

To je zato jer je teško povjerovati da se kralj i njegov prijestolonasljednik zapravo ne slažu oko nekih bitnih stvari i kako oni namjerno i otvoreno iskazuju svoju neslogu kako bi je vidjeli i njihovi prijatelji i njihovi neprijatelji.

Ako išta, posljednjih šest godina testiranja je učinilo njihov odnos jačim u vrijeme sve više izazova, kao što su fijasko rata u Jemenu, kriza u Zaljevu, ubistvo Jamala Khashoggija, te mnoge druge.

Kako šef bejrutskog ureda New York Timesa Ben Hubbard piše u svojoj knjizi „MBS: Dolazak na vlast Mohammeda bin Salmana“, kralj je najveći navijač i pristalica svoga sina od samog početka jer mu je dozvolio da postane de facto vladar kraljevstva. Pomoglo je to što je MBS, na savjet svoje majke, kao sjena pratio svog oca od svoje 16. godine, naročito nakon neočekivanih smrti njegova dva starija polubrata.

Opasnost od otvorene izdaje

Moja pretpostavka je da su oba čovjeka bila ljuta na Netanyahua za objavu vijesti o tajnom putovanju u Saudijsku Arabiju u posljednjem pokušaju da primora Kraljevstvo da otvoreno obznani njihove tople odnose i tako unaprijedi njegov status kući i van države.

Netanyahuova samozadovoljna neiskrenost mora da je bila posebno iritirajuća i posramljujuča za monarhiju koja je navodno odlučila otkazati nadolazeću tajnu posjetu šefa izraelskih obavještajaca.

Nemojte griješiti, Saudijska Arabija ostaje željna unapređenja sigurnosnih veza sa Izraelom kako bi se kontrolirao Iran, ali bez otvorene normalizacije odnosa jer bi takav potez mogao dovesti do sukoba unutar kraljevstva i dijela islamskog svijeta.

Za razliku od manjih komšija, ovo kraljevstvo ima mnogo da izgubi otvorenom izdajom palestinske borbe.

Porazom predsjednika Donalda Trumpa na američkim izborima, Rijad je izgubio svog najjačeg saveznika u Bijeloj kući. Monarhija sada mora biti pažljiva, popraviti neke svoje greške i izbjeći neke nove riskantne poteze prije dolaska nešto manje prijateljske administracije narednog mjeseca.

Biden je već jasno poručio kako će promijeniti mnogo od Trumpovog udovoljanja Saudijskoj Arabiji i neprijateljskih poteza prema Iranu.

Turska, Jemen, Irak

Ovo objašnjava nedavne promjene Rijada prema Turskoj nakon više do dvije godine neprijateljstava, te sve veću želju da se riješi kriza u Zaljevu sa Katarom što bi moglo dovesti do ponovne uspostave odnosa na samitu GCC-a kasnije ovog mjeseca.

Isto važi za navodne pokušaje okončanja užasnog rata u Jemenu. Izvještaji o pokušajima Rijada da ubrza rješenje rata, uključujući „zajedničku deklaraciju“ dvije zaraćene jemenske strane, mogli bi, ako budu ozbiljni, biti korak u pravom smjeru.

Jednako je ovo bažno i za saudijsko nedavno povezivanje sa Irakom. Nakon godina ignoriranja Bagdada, Rijad je poslao visoku delegaciju u iračku prijestolnicu ranije ove sedmice. A prošlog mjeseca je Rijad otvorio granični prelaz Arar za trgovinu sa Irakom po prvi put u 30 godina.

Poduzimanjem ovih i drugih koraka, Saudijska Arabija izgleda željna demonstracije spremnosti i sposobnosti za nezavisno djelovanje, bez stranog miješanja, a u stvarnosti zapravo želi brzo djelovati kako bi preduhitrila i umirila potencijalni američki pritisak u budućnosti.

Nakon što se pronicljivo izvukao sa svime što je želio od Trumpove administracije, a u tome nije bila mala uloga lakovjernosti njenog predstavnika Jareda Kushnera, MBS se sada mora suočiti sa novom stvarnošću, i u Washingtonu i u regiji.

Medeni mjesec je gotov. Vrijeme je za suočavanje sa stvarnošću i sa posljedicama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera