Vraća li Trump protupješadijske mine u modu?

Protupješadijske mine jedno su od najstrašnijih sredstava sukoba vođenih širom svijeta, jer za razliku (u teoriji) od većine oružja, ove eksplozivne naprave neselektivno ubijaju i sakate svakog ko na njih stane.

Osim što su izuzetno opasne, prijetnju od protupješadijskih mina uvećava i njihov dug vijek trajanja.

Načelnik Hrvatskog centra za razminiranje Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a Republike Hrvatske Nikša Bogdanić podsjeća da je 2009. godine na otoku Lastovu deminer poginuo od protupješadijske mine koju je postavila britanska mornarica još davne 1943. godine u jeku Drugog svjetskog rata, što ukazuje da ova vrsta eksplozivnih sredstava može biti aktivna i duže od 60 godina.

I iskustva ratova vođenih na prostoru bivše Jugoslavije, gdje su “posijane” ogromne količine protupješadijskih mina, pokazuju da ovo sredstvo decenijama kasnije može biti smrtonosno kao i prvog dana, kaže Bogdanić i dodaje da je Jugoslovenska narodna armija pravila kvalitetne mine ove vrste.

Hrvatska tehnologija

Denis Avdagić ističe da je SAD uložio veliki novac u uklanjanje protupješadijskih mina, a da je američka vojska po pitanju mašina za razminiravanje izabrala iznimno sofisticirane proizvode hrvatske kompanije DOK-ING, odnosno MV-4.

Kako kaže, to je jedan od najboljih robotiziranih sistema za razminiranje, okvirne cijene od 250.000 eura, kojeg je samo američka strana uzela gotovo 80 komada uz pomoć kojih su napravljeni posebno veliki napori u razminiranju primjerice Afganistana.

Zbog toga odluka američki predsjednik Donald Trump da ukine ograničenja određena američkoj vojsci 2014. godine vezana uz upotrebu protupješadijskih mina, pogubnih za civilno stanovništvo, izaziva brige, ali i bijes raznih humanitarnih organizacija širom svijeta, te postavlja pitanje da li će se ovo eksplozivno sredstvo “vratiti u modu” na ratištima.

‘Crno-bijelo’

Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba, podsjeća da Sjedinjene Američke Države nisu potpisnik Otavske konvencije o zabrani upotrebe, skladištenja, proizvodnje i transporta protupješadijskih mina te njihovu uništavanju ali jesu Konvencije o zabrani ili ograničenju upotrebe određenog konvencionalnog naoružanja koje se smatra izuzetno opasnim (izaziva velike traumatske učinke) ili je neselektivnog djelovanja (CCCW).

Međutim, usprkos tomu, u vrijeme administracije Baracka Obame uvedene su šire restrikcije u korištenju minskih sredstava izuzev na Korejskom poluotoku. Treba reći i kako je prije toga predsjednik Bill Clinton bio pobornik zabrane korištenja mina ali je s vremenom, usporedivo kao i u Obaminom podržavanju zatvaranja Guantanama, odustao od takve politike.

“S druge strane Sjedinjene Države učinile su velike napore u razminiranju minama pogođenih područja diljem svijeta, te su donirale značajna financijska sredstva i stručnu pomoć brojnim zemljama, a svakako tu treba istaknuti Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Sredstva koja su preko više oblika financijske i vojne pomoći za razminiranje i uništavanje minsko-eksplozivnih sredstava u tom smislu diljem svijeta uložile SAD broje se u milijardama dolara”, kaže Avdagić.

Zbog navedenog nova vijest nije crno-bijela, dodaje. Otavsku konvenciju osim SAD-a nisu potpisale niti Kina, Indija, Rusija, a među proizvođačima se ističu Kina, Kuba, Indija, Iran, Burma, Sjeverna Koreja, Pakistan, Rusija, Singapur, Vijetnam i Južna Koreja.

Trajna opasnost

“Dakle, svijet nikako nije oslobođen opasnosti od mina, a odluka predsjednika Trumpa, ne mijenja gotovo ništa jer se srećom u ovom slučaju ne očekuje značajna proizvodnja ili korištenje takvih sredstava od američke strane s obzirom na to da se radi o odluci korištenja u iznimnim situacijama i sredstava koja su nešto sofisticiranija od klasičnih mina koje neselektivno djeluju”, kaže sigurnosni stručnjak.

Avdagić ističe da je lično veliki protivnik korištenja protupješadijskih mina u bilo kojem obliku, gdje je siva zona eventualno moguće korištenje u slučajevima hroničnog i trajnog sukoba s ciljem čuvanja života civila. A ako se takva sredstva moraju koristiti, ona bi svakako morala biti sofisticiranija, s mogućnosti kontrole kako bi se omogućila deaktivacija ili onemogućilo neselektivno djelovanje.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Ipak bi još jednom napomenuo kako takva sredstva ne smatram poželjnima, a osobito nakon groznog iskustva koje nam je jako dobro poznato, onog koje je nanijelo brojne žrtve u zemljama bivše Jugoslavije. Ne možete ne imati suosjećanje za tako veliki broj žrtava među civilima, požrtvovnim pirotehničarima pa i vojnicima koji su stradavali i na žalost i dalje stradavaju oko nas u i dalje velikim minsko-sumnjivim i nerazminiranim područjima. Na posljedica mina moramo upozoravati jer one kao što vidimo u primjerima BiH i Hrvatske smrt mogu sijati i desetljećima nakon prestanka aktivnih sukoba”, kaže stručnjak INMS-a.

A potraga za minama davno ukopanim je herkulovski poduhvat.

Pomijeranje mina

Bogdanić govori da se dešava da uslijed poplava i klizišta dolazi do pomijeranja dijela minskih polja, pogotovo u slučaju manjih, lakših mina, gdje je praksa pokazala da su nabujale vode znale eksplozivna sredstva odnijeti relativno daleko od početne lokacije.

“Veliki problem su stručnjaci imali i zbog samostalnog uklanjanja mina, što se dešavalo odmah iza Domovinskog rata, gdje bi građani uklanjali mine ili bi zbog raznih radova, kako građevinskih ili poljoprivrednih, dolazilo do izmiještanja protupješačkih mina koje se tada nisu aktivirale, ali dalje su predstavljale opasnost. Stoga je nužno povećati zone potrage, čak i na područja gdje mina ne bi trebalo biti”.

Posao deminerima bi trebali olakšati minski zapisnici, dokumenti koji pokazuju gdje, koliko i u kojoj formaciji su postavljene protupješadijske mine, ali oni nisu garant sigurnosti.

“Mi imamo dio dokumentacije koju nam je Hrvatska vojska dala nakon rata, dio je zaplijenjen od neprijatelja. Ali je dio izgubljen ili sakriven ili uništen. Barem 20 posto te dokumentacije nemamo, što otežava potragu i povećava rizik po pirotehničare na terenu”, kaže Načelnik Hrvatskog centra za razminiranje.

Kada se uzme u obzir da su neke mine aktivirale i životinje, posao stručnjaka je višestruko otežan.

“Primjerice, nađete minu, a trebale bi biti tri, ili nisu u formaciji u kojoj bi trebale biti. Sve to znatno otežava posao pirotehničarima i čini opasan posao još opasniji i povećava se područje potrage”.

Odluku Trumpa iz njegove administracije pokušavaju ublažiti tvrdnjom da će se koristiti nove, naprednije mine koje bi se deaktivirale nakon određenog perioda, te ih učinile bezopasnim po civile nakon okončanja sukoba.

Sigurnosni stručnjak Avdagić navodi da je poznato kako je SAD uložio više od 100 miliona dolara u razvoj takozvanih pametnih mina koje su daljinski upravljanje, odnosno aktiviraju se daljinskim putem čime bi se trebalo eliminirati mogućnost kolateralnih žrtava. Poznato je, dodaje, da se radi i na tehnologijama s mogućnošću samouništenja ili deaktivacije, ali jednako tako prisutne su brojne kritike, kako se ne radi o posve pouzdanoj tehnologiji zbog čega i dalje ostaje opravdane kritike u slučaju korištenja te bi svako dobronamjeran zaključio kako bi mine trebalo kao oružje izbjeći.

Izvor: Al Jazeera