Vinjete ili privatizacija hrvatskih autocesta
Gradnja autocesta u prošlosti i neučinkovita poduzeća koja upravljaju njima doveli su hrvatsku Vladu do zida. Milijarde eura kredita više nije moguće podmirivati, pa se, umjesto cestarine, razmišlja o uvođenju vinjeta, ili čak o privatizaciji autocesta. Kojem su rješenju bliže ne može se složiti ni sama vlast.
Al Jazeerin reporter Ivan Vrdoljak javlja kako se najmanje 250 milijuna eura na godinu u Hrvatskoj prikupi od cestarine. Premalo da dvije najveće državne cestarske tvrtke, dužne ukupno 4,5 milijarde eura, uspiju podmiriti bar ovogodišnje rate kredita.
Iako vozači misle da su vinjete kvalitetnije rješenje, jasno im je da o tome odlučuju političari. No, politika još nije odlučila kako će riješiti skupe posljedice gradnje autocesta. Ministar prometa Oleg Butković kaže da će to tek pokazati studija koja još nije ni započeta.
Primjer iz Slovenije
“Primarni cilj svakako je refinancirati zaduženja Hrvatskih autocesta, slijedom čega je moguće i restrukturiranje toga poduzeća na najkvalitetniji mogući način. Uvođenje vinjeta kao mogući i poželjni model naplate cestarine svakako je segment koji se također uklapa u postupak restrukturiranja javnih cestarskih poduzeća”, ukazuje Butković.
“S vinjetama se građani Hrvatske zasad najčešće susreću u susjednoj Sloveniji. Najjeftinija je sedmodnevna i ona stoji 15 eura. Mjesec dana vožnje platit ćete 30 eura, dok je cijena godišnje vinjete 110 eura. Tim sustavom Slovenci godišnje na upola manje kilometara autocesta nego što ih ima Hrvatska uprihoduju više novca – oko 300 milijuna eura”, javlja Vrdoljak.
Da bi takvu naplatu trebala uvesti i Hrvatska neki stručnjaci zagovaraju godinama. Vjeruju kako bi vinjete za Hrvatske autoceste značilo više vozila, veće prihode i razvoj danas nepostojeće prateće industrije.
“Znači, u 10 godina mi bi imali veći prihod u odnosu na postojeći sustav naplate oko 30 milijardi, a smanjili bi se troškovi održavanja. Sve ono što sad održavamo, a to su naplatni sustavi, jednostavno ne bi trebali održavati”, ukazuje Ivan Dadić, profesor na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.
Nestranački hrvatski premijer Tihomir Orešković najavljuje privatizaciju, što je potpuno suprotno stavovima Hrvatske demokrartske zajednice, stranke koja ga je u Vladu dovela.
“Da imamo jednu javnu ponudu dionica, da građani Hrvatske investiraju u autocestu koja je naša autocesta, i to je dobra investicija”, smatra Orešković.
Prema toj računici, 60 posto dionica tvrtke zadužene za održavanje i naplatu cestarine, prodalo bi se domaćim mirovinskim fondovima i građanima, dok bi 40 posto ostalo državi. Tokom 30-godišnje koncesije zaradilo bi se dvije milijarde eura za krpanje dugova. Ideja je to koju je kao najbolje rješenje predstavila još bivša vlast, ali zbog raznih otpora javnosti nikad provela.
‘Ne damo naše autoceste’
“Autoceste ne prodajemo, nego ih samo iznajmljujemo. Po modelu IPO-a možda je malo manje novaca, ali ipak ostaju opet u hrvatskom vlasništvu, pa makar u vlasništvu mirovinskih fondova”, ukazuje Siniša Hajdaš Dončić, bivši ministar prometa.
Glavni protivnik na putu privatizacije od početka je čelnik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić.
“Inicijativa ‘Ne damo naše autoceste’ još je živa i još je spremna za daljnju borbu. Kako smo se uspjeli obraniti od prošle vlade, tako ćemo i od ove”, uvjeren je Stanić.
A kako će se autoceste obraniti od više od 600 milijuna eura, koji stižu na naplatu samo ove godine, očito se još ne zna.
Izvor: Al Jazeera