Oglasi

Velikosrpski korijeni zla na Balkanu

Negiranje Bosne kao države i Bošnjaka kao zasebnog naroda temelj su velikosrbijanske (i velikohrvatske) politike.
Drugi pokušaj uništavanja Bosne i Hercegovine krenuo je 1992. godine, navodi autorEPA

Zašto je proces stvaranja država na prostoru zapadnog Balkana iziskivao tolike žrtve? Zbog čega je pitanje nacionalnog identiteta na prostoru Bosne i Hercegovine, Srbije ili Hrvatske povezano s vjerskim izborom pojedinca, a ne s njegovim porijeklom, jezikom ili kulturom? Zašto tolika potreba za negiranjem svega bosanskog kod pripadnika srpskog (pa i hrvatskog) nacionalizma? Odgovoriti na ova pitanja iziskuje da se suočimo s mnogim zabludama koje su nametane u proteklih stotinjak godina.

U historijskim okolnostima koje su oblikovale srpski nacionalni pokret glavna uloga pripala je Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Samim tim, srpska nacija nije mogla biti izgrađena poistovjećivanjem s državnim okvirom, nego samo s pravoslavnom vjerom, što je omogućilo Srpskoj pravoslavnoj crkvi da sebe nametne kao jedinog čuvara narodnog pamćenja. Posljedica je bolesna vizija nacije "jedan narod, jedna vjera, jedna država", koja je temelj srpske politike.

Takva ideja nacije je uslovila i hrvatski nacionalni identitet, koji je ništa drugo nego odgovor Katoličke crkve, a na kraju, evo, i bošnjački nacionalizam. Rezultat je da se mržnja upotrebljava kao jedini pogon za nacionalnu politiku.

Njegoševa 'osveta' Smail-agi

A moglo je biti drugačije da je Vuk Karadžić, nadahnut njemačkim nacionalnim pokretom, koji se zasnivao na jeziku i kulturi, uspio u svojim nakanama da ujedini sve južne Slavene sličnog govora u jedan nacionalni korpus. Kako bi se danas zvali i nije toliko bitno.

Međutim, bitnu ulogu u daljem oblikovanju srpstva odigrao je Petar II Petrović Njegoš, koji je ličnu osvetu kroz sukob sa Smail-agom Čengićem i Bošnjacima pretočio u mržnju prema muslimanima, "poturicama", kako ih naziva, a to se nadovezalo na spomenuti mit i preraslo u jedan od temelja srpske nacionalne ideologije. Ta "osveta Kosova" i mržnja prema "poturicama" njegovana je generacijama - kako kroz politiku, tako i kroz obrazovanje.

Uvijek mora biti i neke koristi, kao što je mnogima holokaust bio izgovor za pljačku Jevreja za vrijeme onog rata. U Srbiji je snaga srpskog "pravoslavnog" identiteta rasla uporedo s mržnjom prema domaćem muslimanskom stanovništvu tokom 19. i 20. vijeka. U prilog takvog "srpstva" išlo je otimanje posjeda i pljačka imovine muslimana u Srbiji.

Iako je velika većina tih muslimana nije bila dio feudalnog sloja, a mnogi su i sami bili kmetovi, oni su svi pojednostavljeno prikazani kao dio takozvanog turskog osvajača. Njihovi posjedi mahom su podijeljeni pravoslavnom dijelu srpskog naroda. Takvo srpstvo je poistovjećeno sa slobodom od kmetstva i od "turskog okupatora", stvarajući kod velikog broja stanovnika današnje Srbije potpuno pogrešnu sliku historije.

Brisanje Bosne iz Banje Luke

Mehanizmi dehumanizacije korišteni za istrebljenje Jevreja centralne i istočne Evrope (kroz mitove o njihovom bogatstvu) istovjetni su onima koje je upotrebljavala srpska politika da bi uništila muslimane na prostoru Balkana. S vremenom, srpska politika je uvidjela da preko "svoje" pravoslavne crkve može ovladati vjernicima i van granica tadašnje Srbije, što je davalo mogućnost proširenja "srpske teritorije".

Za vjerovati je da za neke srpske političare (kao Iliju Garašanin, uz već spomenutog Vuka Karadžića) proces posrbljavanja Bošnjaka nije trebalo da se odnosi isključivo na stanovništvo pravoslavne vjere, ali ispostavilo se da su zagovornici "pravoslavnog" srpstva nadjačali "građansku" Srbiju. Svjedoci smo kako ljubitelji "velike Srbije" i danas negiraju bilo koji spomen na bosanski identitet na dijelu Bosne i Hercegovine koji je pod njihovom kontrolom: od "srpskih toplica" do raznih Obilićeva, novi "vladari" Banje Luke trude se obrisati svu bosansku prošlost ovog grada.

Prvi pokušaj potpunog uništenja Bosne propao je s početkom Drugog svjetskog rata, poništavanjem ugovora Cvetković–Maček. Nakon toga su ZAVNOBiH i AVNOJ privremeno spriječili njene protivnike da ostvare slične rušilačke zamisli. Bez obzira na to što je bosanski narodni identitet u obje Jugoslavije bio zabranjen (Bosanci su se etnički morali izjašnjavati ili kao Srbi, ili kao Hrvati, ili kao neopredijeljeni, ili kao Muslimani), ono je kao snažan kulturni identitet doživjelo vrhunac osamdesetih godina proteklog vijeka.

Prirodno, vrijednosti antifašizma koje su oblikovale drugu Jugoslaviju suštinski su bile historijske vrijednosti bosanstva, i samim tim normalno je što je bosanski narod prigrlio ideju jugoslovenstva i ostvario se u toj sredini. Za Bosnu i Bosance je takav sistem vrijednosti bio sasvim prirodan. Stoga, za svakog pojedinca koji se prepoznavao u "jugoslovenstvu" danas jedino bosanstvo ima smisla.

Kako prekinuti spiralu zla

Drugi pokušaj je krenuo 1992. godine. Pod izgovorom da moraju ujediniti sve Srbe u istu državu, sljedbenici "velike Srbije" pokrenuli su niz ratova sa susjednim državama tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Posljedica ovih procesa bila je osmišljena agresija na bosansku državu, stvaranje Republike Srpske, čiji je primarni cilj bilo premještanje, protjerivanje i ubijanje stanovništva vjernog bosanskoj državi, identitetu i ideji vjerski pluralne sredine.

Koristeći metodu spaljene zemlje, strahovite zločine i genocid, ubice ubačene iz Srbije okupirale su značajan dio bosanske državne teritorije, stvarajući preduslove za dalji rat i mržnju među Bosancima. Cilj je bio stvoriti strah od osvete i nepovratno poremetiti odnose među ljudima i spriječiti njihov povratak nakon sukoba. Tu politiku najbolje opisuje anegdota vezana za izvjesnog srpskog ratnog zločinca, koji je krajem 1992. godine naglasio svojim bivšim prijateljima iz Sarajeva da "ubijanje neće prestati sve dok oni ne prestanu željeti da žive sa Srbima". S druge strane, i tadašnjoj hrvatskoj politici je odgovaralo da se sukobi prenesu u Bosnu i Hercegovinu.

Svi pokušaji da se Srbija pretvori u modernu evropsku državu, gdje će se nacionalnost zasnivati na državljanstvu, propali su. Svi političari koji su pokušali nešto promijeniti su ili ubijeni ili protjerani iz Srbije. Po svemu sudeći, spas Srbiji i srpskom narodu jedino mogu ponuditi Bosna i Hercegovina i bosanski narod, i to ukidanjem posljednjeg uporišta četničkog srpstva, Republike Srpske. Time bi se za sva vremena prekinula spirala zla u kojoj se danas nalaze sve tri "nacionalne" ideologije i otvorio bi se put da sve tri države - Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina - postanu istinski građanske nacije, koje će njegovati osnovna ljudska prava svakog pojedinca, a ne vjerskih zajednica.

Da su nacisti dobili dio Njemačke...

Negiranje Bosne i Hercegovine kao države i teritorije i Bošnjaka kao zasebnog naroda, koji je u kontinuitetu, od Kraljevine Bosne do danas, o(p)stao kao etnički, kulturološki i jezički jedinstven prostor, njegujući vjerski pluralno društvo, temelj su velikosrbijanske (i velikohrvatske) politike. Razaranje bosanskog identiteta i prisvajanje bosanske teritorije, s jedne strane, te pokolji i protjerivanje muslimana, s druge, nisu počinjali iz istih razloga, od istih osoba, niti istovremeno, ali su imali isti cilj: prisvojiti teritoriju. Danas su se definitivno stopili u jedan proces.

Bez obzira na sve prepreke, Bosna i Hercegovina i njen narod su u Narodnooslobodilačkoj borbi protiv obje ove politike, četnički pokret, s jedne strane, i ustaški, s druge, obnovila svoju državnost 25. novembra 1943. godine. Nažalost, Dejtonski sporazum je, priznavanjem postojanja entiteta Republika Srpska na dijelu bosanske teritorije koji je bio pod okupacijom velikosrbijanske pokreta, legitimirao jednu genocidnu ideologiju.

Možemo samo zamisliti kako bi danas izgledala Evropa da je ostavljen jedan dio Njemačke nacistima na upravljanje. Taj presedan danas drži zatočenim u fašizmu srpski narod, a samim tim hrani sličan vid ideologije i kod Hrvata i kod Bošnjaka i sprečava trajni mir na Balkanu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.