Veliki kreditori u opasnosti od “zaraze”

Dramatični finansijski šok iz augusta, koji se istovremeno smanjuje i ukazuje na mogućnost novog pada u ekonomiji, može uskoro dovesti  i do treće faze četiri godine stare globalne krize – infekcije najjačih kreditora.

Kriza, izazvana problemima sa kreditima i otplatama u velikom broju zapadnih država, prvo je potresla banke, a trenutno minira vlade koje su prinuđene da ih pomažu.

Vlada Sjedinjenih Američkih Država izgubila je svoj kreditni rejting „bez rizika“ od jedne agencije, navodi Reuters, dok se čini kako je eurozona u beskrajnoj borbi s vlastitom nesolventnošću i s tekućim krizama u svojim članicama.

S vjerom u sposobnost zapadnih moćnika ili njihovu bezvoljnost da riješe sve veće probleme sa dugovima, naredni zaokret tiče se onih država koje su ih pomagale.

Kina bijesna 

Reuters navodi da je za neke malo čudo kako je jedan od kreditora bila Kina, čiji su državni mediji SAD okarakterizirali kao ovisnika o dugovanju i kazali kako američke vlasti imaju „kratkovidne“ političke svađe oko budžeta.

U zapadnim državama je poznata izreka da čovjek ima problem ako je dužan banci 1.000 dolara, no ako je dužan milion, onda je to problem banke.

Kina je SAD posudila blizu 2.000 milijardi dolara, što je 30 posto kineskog godišnjeg prihoda. Sada je bijesna, kao i većina drugih država i institucija koje uvijek posuđuju novac američkoj Vladi jer su sigurni da će dobiti nazad svoj novac.

Pa čak i da su svi strahovi pretjerani, uprkos promjeni rejtinga SAD kod agencije Standard & Poor i neizvjesnosti sa solventnošću Italije i Španije, nelagoda na tržištu raste. To je otprilike pozicija gdje se gubi povjerenje.

Rastući zahtjevi Zapada utjecali su na razvoj ekonomije Kine. Njene zalihe novca su u opasnosti zbog opasnosti oko kredita na koje nikad niko nije mislio, a jedno od mogućih rješenja je dodatno štampanje novca, navodi Reuters.

Međutim, prema ekonomisti Stephenu Kingu, doštampavanje novca jednostavno oslabljuje dolar, a zadržava nisku vrijednost obveznica, pa se tako prebacuje dug stranim kreditorima, koji vide promjene vrijednosti njihovog imetka kroz promjene američke valute.

Kinezi također mogu  pokušati sa doštampavanjem novca, ali to bi moglo biti opasno na domaćem planu jer je inflacija već neprihvatljivo visoka. Prijetnje da će prodati svoju imovinu  u SAD su jednako poražavajuće, kao i dosadašnji pokušaji tamošnjeg tržišta da nađe kratkoročna rješenja.

Nagli pad 

“Bilo kako bilo, Kina gubi”,  smatra King, te dodaje kako postoje dva scenarija. Onaj „dobri“ uključuje dogovor sa zemljama članicama G20 o smanjenju globalnog disbalansa. „Lošiji“ scenarij pokazuje Kinu koja je ljuta zbog činjenice da je prikliještena u ugao, pa bi zbog toga Peking pospješivao američku i globalnu finansijsku krizu.

Dugoročni ishod bilo kojeg scenarija, dodaje, je erozija dolara u ulozi dominantne rezervne monete. To je jedan od razloga zašto Kina već zagovara razvoj mješavine ključnih rezervnih moneta u okviru prava Međunarodnog monetarnog fonda.

Očito, Kina nije jedini veći kreditor SAD-a, iako je prema nekim mjerilima najveći. Japan, također, drži 1.000 milijardi dolara duga američke Vlade, dok su ostali veći kreditori Brazil, Tajvan, Rusija i države bogate naftom.

No, ideja da vrijednost SAD i drugih zapadnjačkih nacija padne ispod problematičnog nivoa je daleko od špekulacija, navodi Reuters.

Prošlogodišnje upozorenje za „ratove moneta“, koje je izdao Brazil, bilo je direktan odgovor Vašingtonu na doštampavanje novca. Uprkos tome, indeks dolara, popravljen odnosom inflacije i trgovine, nastavio je padati tokom jula i dostigao najniži nivo od 1973.

Prema Reutersovim navodima, možda se možemo nadati da je kreditna kriza kompletirala ciklus. Dio krivice za lumpovanje s jeftinim kreditima leži u fiksnom odnosu moneta i gomilanju rezervi novca širom Azije nakon početka krize.

Ova gomilanja, akumulirana izvozom, povezanošću moneta i odobravanjem značajnih finansijskih paketa za države u razvoju, odlagana su u veoma sigurne države (rejtinga AAA ), a manjim dijelom korištena su za pokrivanje evropskog duga.

Zauzvrat, ona su tokom dužeg perioda vještački zadržala niskim stope posuđivanja i pomogla ublažiti  posljedice udara najvećih ekscesa u privatnom sektoru kreditiranja od 2000. godine, piše Reuters. Ova kriza je bila dugotrajna upravo zbog međuzavisnosti,  godina profita a sada gubljenja.

Ideje o uspješnom odvajanju od kreditorskih nacija u razvoju sada više ne zvuče dobro –  pa čak ni da te nacije imaju dobre dugoročne planove.

Izvori: Agencije