Vaterpolistice Srbije na Evropskim igrama

Ženska reprezentacija Srbije u vaterpolu uspjela se plasirati  na Evropske igre. To je novo takmičenje, slično Olimpijskim igrama i pandan Azijskim, Afričkim, Panameričkim i igrama Commonwealtha.

Novinar Al Jazeere Dušan Hadži Nikolić posjetio je trening Crvene zvezde i pokušao saznati na kojem nivou se nalazi ženski vaterpolo u Srbiji.

Plasmanom na Evropske igre, ženska reprezentacija Srbije dobila je priliku prvi put ostvariti veći uspjeh. Najveći broj igračica nastupa za Zvezdu.

Selekcija sa kojom će nastupiti na Igrama ima veliku perspektivu jer je sastavljena uglavnom od djevojaka koje imaju 17 godina.

„To je jako značajno jer smo najmlađa ekipa. Verujem da je i trenerima dosta značajno jer su ulagali u nas i jer su se trudili, pa smo uspeli. To nam je bio cilj“, kazala je Teodora Rudić, kapiten reprezentacije i igračica tima iz Beograda.

Bez kontinuiteta

Hadži Nikolić javlja kako „srpske vaterpolistkinje do sada na međunarodnim takmičenjima nemaju značajnijih uspeha, ali bi želele da se priključe košarkašicama i pogotovo, odbojkašicama, koje na međunarodnoj sceni ostvaruju značajne uspehe“.

Ženski vaterpolo u Srbiji nema kontinuitet jer se u posljednjih 20 godina nekoliko puta, zbog raznih kriza, prekidalo sa radom, nije igrana ni liga.

Zbog toga, sve je podređeno mlađim vaterpolistkinjama, njihovom razvoju i budućnosti ženskog vaterpola. Toga su svjesne i seniorke.

„Mi se uvek trudimo da, dok god smo tu, damo svoj maksimum, i na treninzima i na utakmicama i da neko znanje koje imamo prenesemo na njih. Tako da, više se oslanjamo na njih da će da zabeleže neke rezultate, nego što očekujemo da mi ostvarimo neki zapaženiji uspeh“, ističe Ivana Ćorović (ŽVK Crvena zvezda).

Cilj je Svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre. One najmlađe, kao osmogodišnja Jovana Radonjić, imaju skromne želje.

„Volim svoje drugare na treningu i ja bih sa njima da uzmem mnogo medalja, a ako bude moglo i neki pehar“, rekla je.

Predrasude prema sportu

Najveći problem ženskog vaterpola u Srbiji nisu bazeni i uvjeti za trening, već predrasude da je vaterpolo muški sport, dok u svijetu, to odavno nije pitanje o kojem se raspravlja.

„Glavna predrasuda je da svi vaterpoliste vidimo kao ogromne ljude sa velikim ramenima. Automatski ljudi misle da se to prebacuje na devojke, a to nije tačno ni za muškarce. Ti, ako si predodređen genetski da budeš veliki, ti ćeš biti veliki. Sport može samo malo da te uobliči. Isto tako i kod devojaka. Videli ste ovde, snimili ste, nema tu nijedna velika da kažemo, kao, orman“, ističe Miloš Bradić, trener ŽVK Crvena zvezda.

Pionirski koraci razvoja ženskog vaterpola u Srbiji bit će učvršćeni eventualnim dobrim plasmanom na Evropskim igrama, a pravi zamajac sportu trebala bi dati organizacija Europskog prvenstva 2016. godine.

Izvor: Al Jazeera