Ubistva Afroamerikanaca predočena UN-u

Piše: Massoud Hayoun

Dok ogorčeni stanovnici Fergusona u Missouriju nastavljaju protestovati zbog pucanja policajca koje je rezultiralo smrću nenaoružanog afroameričkog tinejdžera Michaela Browna, Ron Davis – otac drugog ubijenog crnog tinejdžera u Jacksonvilleu u Floridi – želi posramiti SAD pred Ujedinjenim narodima za ono što naziva nekažnjenim ubistvima počinjenim protiv mladih crnaca.  

Davisovi napori dolaze u trenutku kada se u Fergusonu pokušava revitalizirati pokret za građanska prava star više od jednog stoljeća, ali za koji lideri zajednice kažu da nikad nije zaživio na pravi način u širem područiju St. Louisa.

Na 85. sjednici Odbora za eliminaciju rasne diskriminacije u Ženevi, koja se održava i danas, Davis se nada kako će napravi pritisak na Washington da pojača napore u sprečavanju ovog fenomena koji su on i Mreža SAD-a za zaštitu ljudskih prava (USHRN), nevladina organizacija koja ga podržava nazvali „kriminalizacija rase“ u Americi.

Poništeno suđenje

Davis je ljut zbog onog što on i mnogi istomišljenici nazivaju ‘bujicom nekažnjenih ubistava mladih Afroamerikanaca širom zemlje’.

Šest mjeseci nakon što je koordinator za nadgledanje četvrti George Zimmerman oslobođen optužbe da je ubio nenaoružanog tinejdžera Afroamerikanca Trayvona Martina, Davisov sin Jordan je ubijen na benzinskoj pumpi, nakon što su on i njegovi prijatelji odbili stišati muziku u svom autu. Kasnije je poništeno suđenje Jordanovom navodnom ubici Michaelu Dunnu.

„Ovakvi događaju koji se nisu smjeli dogoditi te izjedaju, a ljudi koji rade ta nedjela prolaze nekažnjeno“, rekao je Davis za Al Jazeeru u telefonskom razgovoru iz Ženeve.

Ron Davis se nada da će usmjeriti svoj bijes za pronalaženje rješenja za afroameričke očeve koji su učili svoju djecu da prihvate brutalnost policije kao sastavni dio života u Sjedinjenim Američkim Državama.

Davis i direktor USHRN-a Ejim Dike nadaju se da će ukazivanjem ovog američkog problema međunarodnoj zajednici stvoriti politički utjecaj na Washington.

„Imamo dosta ljudi na koje je nasilje direktno utjecalo. Iscrpili smo domaća sredstva. Moramo otići sa ovim pred Ujedinjene narode, vidjeti možemo li iskoristiti taj pritisak te potaknuti ljude da djeluju po ovom pitanju“, rekao je Dike.

„Svaka priča o kršenju ljudskih prava skreće pažnju Američke vlade. To je sramota za vladu koja se diči da je svjetionik ljudskih prava u svijetu“, dodao je.

Dok su se Davis i Dike angažirali na međunarodnom planu, afroamerička zajednica područja St. Louisa pokušava oživjeti pokret koji bi zastupao promociju ljudskih prava.

U opštini gdje prema procjeni žive dvije trećine afroameričkih stanovnika samo trojica od 53 policajaca su Afroamerikanci, kaže Patricia Bynes (34), članica odbora u Fergusonu.

Bynes kaže da je afroamerički pokret u širem području St. Louisa strogo ograničen zakonom.

“Ako morate proći ovim opštinama, bit ćete maltretirani više puta u toku jedne noći”, rekla je.

I samo je jedan Afroamerikanac član školskog odbora.

Lokalne vođe afroameričke zajednice kažu da je pokret za građanska prava tradicionalno miran i da nije bilo nasilnih rasnih sukoba.

“Mentalitet je drugačiji u St. Louisu – ne postoje apetiti za eksplozivne konfrontacije. Stvari su se uvijek rješavale dijalogom i pregovorima. Emancipacija je preuzela drugačiji oblik nego u drugim gradovima”, rekao je Douglas Parham, svećenik u mjesnoj Crkvi Božijoj u području Fergusona.

Ali Shafeah M’Balia, organizatorica utjecajne grupe Afroameričkih radnika za pravdu sa sjedištem u Sjevernoj Karolini, kaže da ona vjeruje kako nedostatak konfrontacije ima mračne korijene, navodeći sramotni Kontraobavještajni program (COINTELPRO) koji je proveo FBI između 1950-ih i 1970-ih godina da potajno poremeti Afroameričku moć i druge etničke pokrete.

„Jedan od ciljeva je bio izdvojiti mlade iz pokreta, tako da se lekcije naučene 50-ih i prenesene na 60-e ne bi prenijele na mlade 70-ih godina.“

‘Utjecaj na novčanik’

Bez obzira na to što Afroamerička moć nije dospjela do Fergusona, mladi iz te regije izlaze na ulice i pronalaze nove načine da osjete emancipaciju, rekla je Bynes. Ali nisu sve takve akcije bile produktivne.  

Bynes je čula 19-godišnju djevojku koja je govorila na nedavnim demonstracijama o tome kako je učestvovala u pljački jer ‘to je jedina stvar koju će poslušati kada moji postupci počnu utjecati na njihove novčanike’.

“Nered je jezik onih koji se ne čuju”, rekao je svećenik Parham, ponavljajući učenja Martina Luthera Kinga, Jr. Ali nasilje nije odgovor, dodao je. „Sada imamo prava za žene, žene su postigle visok nivo ravnopravnosti  – što je proizvod pokreta za građanska prava – nenasilnog pokreta“, rekao je Parham. „Prava homoseksualaca su proizvod afroameričkog pokreta za građanska prava. 

Nenasilje ima svoj dugoročni učinak. Na kraju, nenasilje dovodi onoga koji tlači na stranu potlačenih. Ne bih zagovarao nasilje. To bi bila katastrofalna strategija za ljude koji bi učestvovali u njemu.“

Izvor: Al Jazeera