Turska protetička klinika pomaže sirijskim ranjenicima

Jedna klinika u turskom gradu Gaziantepu pomaže žrtvama zračnih udara u Siriji. Liječnici im omogućavaju protetičke udove i terapiju.

No, stalni problem je novac, a neki pacijenti na tretman čekaju i više od godine. Svaki korak prema oporavku je dobar, ali je istovremeno i bolan podsjetnik.

Mahmoud Hanoura je poljoprivrednik iz Halepa. Kaže da je nakon gubitka noge postao zatvorenik u vlastitoj kući.

“Raketa iz ruskog zrakoplova pala je u polje u kojem sam radio. Ostao sam bez noge, a brat mi je ranjen. Neka im Bog sudi”, kaže Hanoura.

Visoka cijena proteza

Trogodišnji Omar nije se mogao liječiti u Siriji, tako da je morao biti prebačen u Tursku.

Postoje samo dva prihvatilišta za osobe koje su ovamo došle iz Sirije na liječenje. Ljudi su obukli sve što su imali jer u prihvatilištu ne radi grijanje.

Još je manji broj ustanova gdje Sirijci besplatno mogu dobiti protetičke udove i rehabilitaciju.

U ratu su tisuće ljudi ostale bez dijelova tijela. Ovaj centar za rehabilitaciju u turskom gradu Gaziantepu ima ograničena financijska sredstva i dugačku listu čekanja. Svaki umjetni ud košta između tri i sedam tisuća dolara.

Humanitarna organizacija koja vodi ovaj centar oslanja se na novac iz Europske unije. Kažu da novca ima do veljače.

Čak i ako Unija, koja je i sama u financijskim problemima, osigura novac, to neće biti dovoljno.

“Ova ustanova ima problem nedostatka novca. Osim toga, postoji izvjesna zabrinutost jer medicinski radnici liječe sve pacijente, bez obzira na to kojoj strani pripadaju”, izvještava repoter Al Jazeere Osama Bin Javaid.

Liječnici kažu kako ne prave razliku između vojnika, boraca i civila.

“U ovaj centar dolaze različiti slučajevi. Liječimo ih bez obzira na nacionalnu, rasnu ili vjersku pripadnost. Kao medicinski radnici, ne gledamo na razlike, jednostavno liječimo ljude”, kaže kirurg ortoped Hamza Diab. 

‘Željela bih imati ‘pametnu’ nogu’

Poput mnogih djevojčica, Shahhd al Mobarak voli ružičastu boju i čips. Nogu je izgubila u zračnom udaru na Halep, dok se igrala s bratom. Brat joj je poginuo, a majka ranjena.

Shahhd je sretna što može hodati, ali kaže kako bi voljela imati nogu koja se ne grije previše, tako da je ne mora skidati u školi.

“Željela bih imati ‘pametnu’ nogu. Silikon u ovoj me prži kad je toplo. Djeca me ismijavaju, kažu kako imam igračku umjesto noge”, kaže ova žrtva zračnog udara.

Kad naraste, mala Shahhd želi postati liječnica, kako bi mogla liječiti djecu stradalu u ratovima.

Izvor: Al Jazeera