Treba li Hrvatskoj ‘neprirodna’ hrana

“Treba obrađivati svoj vrt”, zaključio je Candide na kraju glasovitog istoimenog filozofskog romana velikog francuskog prosvjetitelja i filozofa Voltairea.

Isti zaključak donijeli su i Kristina i njezina obitelj, koji obrađuju vlastiti vrt u Velikoj Gorici kod Zagreba – doduše, iz razloga koji Voltaireu nisu mogli pasti na pamet.

Vlastite rajčice, tikvice, blitvu, salatu i štošta drugo počeli su uzgajati zato što smatraju da su za uzgoj voća i povrća na policama trgovina korišteni pesticidi, a u njihovom je vrtu, tvrdi, sve organski uzgojeno.

‘Čim se dira u prirodu, nije dobro’

O genetski modificiranim organizmima, kaže, ne zna puno jer se to pitanje tematizira kao “znanstvena fantastika”. Svi, pa i ona, kaže, pretpostavljaju da je to loše i opasno za zdravlje te zaziru od toga iako nisu previše educirani o GMO-ima i kako djeluju na čovjekov organizam. No, smatra da je strah itekako opravdan, jer je sigurna u jedno: čim se dira u prirodu, to nije dobro.

‘Nulta tolerancija’ na GMO u okolišu

U Ministarstvu ističu da je u Hrvatskoj zabranjen uvoz genetski modificiranog poljoprivrednog reprodukcijskog materijala, kao i njegova proizvodnja, bilo u komercijalne svrhe, bilo u obliku poljskih pokusa, te je na snazi ‘nulta tolerancija’ na uvođenje u okoliš živih genetski modificiranih organizama. Navode i da na tržištu Hrvatske nema genetski modificirane hrane za ljudsku prehranu, a da bi, kad bi je bilo, morala biti jasno označeno da sadrži GMO ili sastojke koji sadrže GMO, kao što je to obvezno i u svim drugim zemljama članicama EU-a.

“U skladu s Direktivom EU-a iz 2015. godine Hrvatska je i prije donošenja izmjena i dopuna Zakona o GMO (u rujnu 2015.) dostavila zahtjev o zemljopisnom izuzeću Europskoj komisiji za devet genetski modificiranih biljnih kultura koje su bile u postupku odobravanja ili već odobrene za uzgoj na razini EU-a. Ovime se RH odlučila za zabranu sjetve / sadnje GMO kultura na svojem teritoriju, što je od strane EK-a primljeno na znanje i prihvaćeno od strane biotehnoloških kompanija.”

“Mislim da kod nas nema GMO-a, nisam sigurna, ali mislim da do toga još nije došlo. Ali, ne sviđa mi se to što se priča o tome da će biti uvjetovano – znači, nećeš moći uzimati vlastito sjeme ili one stare sorte – nego se ide prema tome da se uzimaju ta GMO sjemena.”

Darko Znaor, stručnjak za ekološku i održivu poljoprivredu, ističe da brojne studije jasno pokazuju da konzumiranje GMO hrane štetno utječe na ljudsko zdravlje i prirodu.

“Ono što osobno držim da je daleko najveći problem ne samo za Hrvatsku, već općenito, okolišni je problem – kad jednom GMO sjeme, odnosno pelud, pustite u prirodu, nemamo nikakvog mehanizma ili barijera da ga zadržimo. To sjeme kontaminira sva ostala polja i mi ćemo kroz nekoliko godina ili generacija praktički cijelu zemlju onečistiti tim GMO peludom i više nećemo imati čiste ne-GMO usjeve”, kaže Znaor.

Priroda bez odbrane pred nepoznatim

A posljedice su, ističe, nepoznate – prvi put u povijesti čovječanstva u prirodu ispuštamo nešto njoj nepoznato.

“Zadnjih stotinjak godina koristimo i određene kemikalije, ali priroda, svejedno, tijekom vremena može razgraditi većinu tih kemikalija, dok, kada je riječ o GMO-u i radijaciji, to je nešto prirodi posve strano i priroda nema samoobrambene snage da to pročisti.”

Osim toga, smatra, Hrvatskoj GMO ne treba – nismo gladni, a, osim toga, trebali bismo svoje mjesto na tržištu tražiti i profilirati se kao čista, “zelena”, ekološka zemlja, koja, kroz svoj turizam i gastroturizam, nudi nešto što nije industrijska poljoprivreda i proizvodnja hrane.

“U tom smislu ne vidim osobno nikakvu dodanu korist od GMO organizama u Hrvatskoj. Dapače, vidim da bi nam to samo moglo donijeti nevolje na razini turističkog imidža.”

U međuvremenu, krajem ožujka, kao i krajem siječnja, na glasovanju Stalnog odbora za biljke, životinje, hranu i životinjsku hranu u Briselu, prijedlog Europske komisije o autorizaciji dvije nove GMO sorte kukuruza i reautorizaciji postojećeg GMO sjemena Mon 810 za uzgoj na području Europske unije nije uspio prikupiti kvalificiranu većinu država članica. Nije odobren ni uvoz niza genetski modificiranih sorti kukuruza za uporabu u hrani i stočnoj hrani, pa će konačnu odluku imati EK.

Hrvatska zabrana i suzdržanost

Pritom je Hrvatska oba puta, iako je na svojem teritoriju zabranila uzgoj genetski modificirane hrane, pri glasovanju bila suzdržana.

To je, kaže hrvatski eurozastupnik Davor Škrlec, uzbunilo sve one koji prate problematiku GMO-a u Hrvatskoj, a zastupnici iz Europskog parlamenta upozorili na taj, kako kaže, kontradiktoran stav.

“Ministar poljoprivrede [Tomislav] Tolušić objasnio je kako je Hrvatska bila izuzeta u aneksu dokumenta i da je zbog toga glasovala suzdržano, ali da će ubuduće biti protiv. Objašnjenje je neobično, jer se autorizacija vrši za cijeli teritorij EU-a, uz izuzeće država koje se odmah izjašnjavaju protiv i to treba biti u tekstu rješenja, a ne u aneksima. Države članice imaju mogućnost i naknadnog izuzeća, ali su u tom slučaju obvezne to obrazložiti znanstvenom analizom, što je komplicirano i preskupo za države poput Hrvatske”, kaže Škrlec.

U Ministarstvu, pak, objašnjavaju da su prijedlozi odluka u kojima je Hrvatska ostala suzdržana napisani tako da se u njihovom dodatku navodi izuzeće od uzgoja GMO-a na teritoriju svih država članica koje su prethodno podnijele takav zahtjev.

A među državama koje su zatražile izuzeće jest i Hrvatska – i tu je stvar, prema Ministarstvu, “zapela” na birokratskim formulacijama.

Nedosljednosti članica EU-a

“U ime Republike Hrvatske, kao nadležno tijelo, Ministarstvo zdravstva glasovalo je suzdržano, uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede, zbog mišljenja da bi glasovanjem protiv Odluka to značilo da smo i protiv izuzeća od uzgoja GMO na teritoriju RH. Na samom glasovanju RH je naglasila da je protiv uzgoja GMO-a, ali zbog načina na koji su Odluke napisane – odnosno da sadrže listu država koje traže izuzeće od GMO – glasovali smo suzdržano. Napominjemo da je u RH zabranjen uzgoj GMO usjeva, bez obzira na konačni završetak procedure donošenja Odluka, koje su, pak, upućene na Žalbeno vijeće u EU jer nije postignut potreban konsenzus. Ministarstvo poljoprivrede poduzima korake na osnovu kojih će prilikom sljedećeg glasovanja na temu GMO-a Hrvatska glasovati protiv”.

GMO-free certifikat za praćenje trendova

Potrebe i bojazni potrošača prepoznali su u varaždinskoj “Vindiji”, čija je tvrtka “Koka” d. d. krajem prošle godine postala prva i zasad jedina tvrtka u Hrvatskoj kojoj je dodijeljen GMO-free cerfitikat, i to za svježe pileće meso robne marke “Cekin”. Certifikat je dobila i njihova tvornica stočne hrane “Blagodar”, čijim se proizvodima opskrbljuju kooperantske farme za uzgoj pilića. Time se, kaže direktor “Koke” d. d. Stjepan Sabljak, jamči da na stolove dolazi isključivo domaća piletina iz prirodnog uzgoja i prerade, koja se i tovi hranom iz Hrvatske. Kaže da su se pritom vodili vladajućim trendom svakodnevne konzumacije zdravih namirnica. Certifikaciju je provela ovlaštena certifikacijska kuća “agroVet” iz Austrije, a certifikatom se, ističe, potvrđuje da piletina ne sadrži ni dopušteni udio GMO-a do 0,9 posto.

“U Hrvatskoj je GMO proizvodnja zabranjena, no dopušten je uvoz GMO hrane za životinje, što znači da su u proizvodima životinjskog porijekla mogući tragovi GMO-a. Prema zakonu, mesni i mliječni proizvodi nastali od životinja koje su se hranile genetski modificiranom hranom ne moraju na svojim deklaracijama imati oznaku GMO. ‘Koka’ d. d. dobivenim certifikatom jamči kako su proizvodi svježe piletine ‘Cekin’ u potpunosti bez genetski modificiranih organizama.”

No, Škrlec uppozorava i na nedosljednosti drugih zemalja, poput Njemačke, koja je također bila suzdržana, ili Italije, koja je glasovala “za”. Objašnjava da SAD, kao veliki zagovornik i korisnik GMO kultura za ljudsku i životinjsku prehranu, kontinuirano vrši pritisak u EU-u.

“Ne samo kroz svoje kompanije za proizvodnju sjemena nego i prehrambenu industriju. Pogotovo autorizacija GMO-a za životinjsku prehranu prolazi relativno nezapaženo u EU-u. Iako EU svojim zakonodavstvom zahtijeva navođenje prisutnosti GMO u prehrambenom proizvodu i dodatno s dozvoljenim postotkom, vrlo je malo potrošača upoznato s tom činjenicom.”

A s obzirom na to da se Bayer odlučio za kupovinu Monsanta, može se, kaže, očekivati sve veći pritisak unutar EU-a na sadnju GMO kultura jer će i kemijska industrija imati interes zbog sredstava za zaštitu bilja ili uništavanje korova, pogotovo na bazi glifosata, čija se autorizacija, navodi, uporno pokušava progurati.

Škrlec upozorava i na mogući “prodor GMO-a na mala vrata” ne samo u zemlje članice Unije nego i u susjedne zemlje.

Fascinacija tehnološkim napretkom

“Vrlo lako može doći do prekogranične kontaminacije, vjetrom ili kukcima, ali zabrinjavajuće je kako je upravo iz susjednih zemalja, Bosne i Hercegovine i Srbije, ilegalnim putem u Hrvatsku ušlo GMO sjeme, jer su GMO usjevi otkriveni u pograničnom području Hrvatske.”

Znaor, pak, kaže da su dva ključna razloga za probleme u EU-u povezana sa GMO-ima – prvi je taj što je dio onih koji odlučuju “fasciniran tehnološkim napretkom”.

“Misle da se čovjek može igrati Boga stvoritelja i da ćemo kroz tehnološki napredak riješiti sva naše socijalne, ekonomske, ekološke i ostale probleme. Nažalost, povijest nas uči da nam tehnologija nikada nije posve riješila probleme; dapače, većina tehnoloških inovacija stvorila je dodatne.”

Kao drugi razlog navodi to što je riječ o industriji koja raspolaže golemim novcem i lobistima koji mogu, ako ne izravnim, one koji odlučuju “navući” neizravnim koristima.

“Mnogi od tih ljudi, kada završe u politici, karijeru nastavljaju u tim industrijama ili iz tih industrija dolaze u politiku”, zaključuje Znaor.

Izvor: Al Jazeera