Tanjević za AJB: Bez KK Bosne kao bez člana familije

Razgovarao: Mladen Obrenović

Polovicom ‘70-ih godina prošlog stoljeća Bogdan Tanjević stvorio je ekipu koja se, prva među jednakima s prostora jedne košarkaške velesile kakva je bila Jugoslavija, vinula do europskog trona. Danas je KK Bosna, Tanjevićevo dijete i zajednički rezultat igračkih veličina poput Delibašića, Radovanovića, Varajića, Vučevića, Benačeka, Đogića, Bosiočića, Izića, Hadžića i Pešića doslovno na koljenima. Bosna planira ime i grb biti ustupiti sarajevskom Royalu, pa će se novi klub zvati KK Bosna Royal.

Bogdan Tanjević, kao tvorac zlatne generacije Bosne, cijelo jutro odgovara na telefonske pozive, a prve su riječi i na poziv iz Al Jazeere: „Normalno je da je čovjek tužan zbog svega što se događa“.

„Tužan sam isto kao i svi oni koji su se ljudski izgradili u ‘Bosni’, kroz jedno veliko univerzitetsko sportsko društvo. Danas govorimo samo o košarkaškom klubu koji je bio najistaknutiji, zahvaljujući velikim rezultatima, ali ne pričamo i o ostalih 11 klubova koji su bili članovi prve savezne lige kroz Univerzitetsko sportsko društvo Bosna u velikim ligama zemlje od 20 miliona. Oni su davno svi izumrli, nestali, a javnost nije nikad ništa ni saznala što se dogodilo s njima i postoje li. Sad je došlo do najistaknutijeg, velikog i dragog kluba, i ta me priča veoma ražalostila“.

• Stvarali ste jedan veliki klub, koji je samo šest godina nakon ulaska u prvu saveznu ligu, osvojio dvostruku krunu, a godinu potom postao i prvak Europe. Stvorili ste i velike igrače, koji su kasnije postali vrhunski sportski radnici, poput Ratka Radovanovića, ili među najboljim europskim trenerima, kao što je Svetislav Pešić. Koliko Vam je teško zbog svega što se klubu događa godinama?

– To je kao da nekoga izgubiš u familiji, takav neki osjećaj. Nas je Bosna izgradila, a ljudi koji su vodili klub bili su fantastični. U isto vrijeme smo i učili, ali i učili druge. Bavio sam se i učenjem života, ekonomije, kako se stvara klub. Svaki detalj ulaza i izlaza iz kase sam znao, u svakom sam učestovao, dogovarao i stipendije, zajedno sa upravom, ubjeđivao igrače da je to normalna cifra. To su bili tako mali iznosi stipendija, koje su oni mogli da pojedu prije kraja mjeseca. Nije se radilo o velikim ciframa.

Borio sam se i jurio okolo, ubjeđivao ljude u taj projekt. Sve sam radio da privučem ljude koji su bili na pozicijama da mogu nešto da pomognu, posebno iz velikih firmi kao što su bili Šipad ili Energoinvest. Kad smo uspjeli da privolimo Emerika Bluma da dođe i vidi jednu utakmicu, a on prepozna da je to evropski i svjetski proizvod, u tome smo i uspjeli. Blum je svojim znanjem i pameću, a bio je vjerovatno najveći čovjek poslije Tita u tadašnjoj Jugoslaviji, za mene i najveći, najviše stvari uradio za Sarajevo, ali i za KK Bosna. Pomogao je svojim utjecajem kao gradonačelnik i čelni čovjek Energoinvesta da se neki mali prostor opremi i iz toga da se finansira KK Bosna. Sad više nema ni takvih ljudi, ni takvih firmi.

• Stvari su, nažalost, odavno krenula prema lošem. Gdje je nastala prijelomnica u sunovratu Bosne?

– Mislim da je stvar išla ka tome već dugi niz godina. Od jednog momenta nekakvog ponovnog zapaljenja publike, kad je Skenderija bila vrlo često puna, sa 7.000 gledalaca na tribinama, stvarao se tim koji bi igrao Adriatic ligu, no za to trebaju novci. To su jedno vrijeme podržavali neki sponzori, neki ljudi koji se brinu o tome mogli su da namire te novce, pa su obećavali mnogo toga, a ostali dužni potražiocima. Dug se potom nagomilao – ako je tačno i na više od pet miliona maraka, koje ne mogu da se riješe. Realna je posljedica bankrot iz kojeg je vrlo teško izaći.

• Dogovorena je suradnja s KK Royal. Smatrate li da to može pomoći?

– Sad se započinje s nekim promijenjenim imenom, ali kad to promijeniš neko to mora da podržava, a onaj koji će davati novce mora imati nekakav ekonomski interes. Gdje ćete danas naći firmu koja zapošljava 1.000 ili 2.000 ljudi i koja to može podržavati? Ne postoje takve firme koje imaju potrebe za reklamiranjem kroz klub. Oni koji dobro rade ne trebaju nikakvu reklamu, zato što su monopolisti na tržištu, nemaju konkurenciju. Od države je to nemoguće očekivati, jer ima milion drugih stvari, prije svega pomoći ljudima koji ne rade. Čim ljudi ne rade i nemaju novac za svoj dodatak kvaliteta življenja, nakon što su sredili sve svoje kućne brige, nemaju ni potrebe za sportom. Teško je očekivati da će dvorane biti pune i održavati jedan takav klub.

• Dugo godina ste radili u Italiji, čije klubove prate sponzori, baš kao i u Turskoj, gdje ste ostavili traga. Iako se BiH ne može usporediti s tim gospodarskim silama, može li se neki sličan model primijeniti ovdje?

– Na primjeru Evrope sve je to funkcionisalo tako da ili kolektivi funkcionišu kao jedno veliko sportsko društvo, poput Reala ili Barcelone, sad je i Bayern odlučio nešto uraditi sa košarkom, a naš Svetislav Pešić je tamo, pa imaju svoju košarkašku sekciju. Smatraju da to je to bitno za ime kluba. Imaju i u Turskoj sličan model – Fenerbahce, Bešiktaš, Galatasaray, ali i jake sponzore. U Turskoj uspon ekonomije traje već 10 godina, a tu se opet nađe i sponzora za ime kluba. Moj Fenerbahce ima sponzora koji pokrije sve troškove, a to je Ulker.

Osim Armanija, koji je temeljno pokriven jer je vlasnik i sponzor Giorgio Armani, čovjek koji je pao u trans za košarkom i ne pita koliko košta, u Italiji su mnogi u problemu. Armani je toliko moćan, jer dolazi iz najboljeg dijela talijanske privrede, da ima dovoljno novca to sebi da dozvoli. On je mecena, ali nema ekonomsko opravdanje, nego sve troškove pokriva iz svog džepa.

• Slažemo li se da ni FK Sarajevo, ni Željezničar ne mogu ni približno pomoći KK Bosni po modelu Bayerna ili Fenerbahcea, niti u BiH postoji neki Armani?

– Ni FK Sarajevo, ni Željezničar nemaju dovoljno novca ni za sebe, a pogotovo nemaju da izdržavaju jedan prateći klub koji bi se bavio košarkom. Kad bi se publika, recimo, sa stadiona preselila na Skenderiju, nakon što su se „napalili“ zbog pobjede fudbalera, pa nastave druženje u dvorani, moglo bi biti nešto, ali bez sponzora – teško. Kad ni fudbalski klubovi ne mogu da guraju, kako će tek košarkaški klub.

• Ipak, u susjedstvu imamo dobar primjer, a to je poslovno-tehnička suradnja FMP-a iz Železnika i Crvene zvezde, koja se našla u sličnoj situaciji kao Bosna. Zvezda je nastavila postojati, nastupati i igrati, a ove su godine, drugi put uzastopno, dio Eurolige.

– U ovom trenutku Zvezda je zahvaljujući, prije svega, promjeni vlasti, dobila ogromnu podršku države, tog apsolutnog komandanta [Aleksandra] Vučića, koji sa tribina direktno, kao veliki navijač Zvezde, traži velike državne firme da daju određene novce.

Model kako je radio Ratko Radovanović u FMP-u, koji je bio bezmalo najzdraviji klub u Evropi, jer su se samofinasirali prodajom igrača, je nešto odlično. Stvorili su jako puno mladih i kvalitetnih igrača, a novac od njihove prodaje su ponovo stavljali u proizvodnju novih igrača, koje su već spremili da zauzmu mjesto onih koji odlaze na evropsko tržište.

• Definitivno su FMP, kao klub, postavili na razinu poslovanja jedne tvrtke, je li tako?

– To je sve iz glave mog dragog Raše došlo, a on se oslanjao na politiku kakvu smo radili u Bosni. Nismo imali ništa para. Jedino što u to vrijeme nije postojalo tržište igrača na kojem bi mi vjerovatno imali uspjeha, jer smo stvorili toliko kvalitetnih igrača da svi nisu mogli da dođu među prvih 12 igrača koji se kandiduju za prvu petorku. Da smo ih mogli prodavati sigurno bi nam bilo mnogo lakše da radimo. E, sve je to napravio Radovanović u FMP-u, napravili su odličan posao i vjerovatno bili jedan od rijetkih klubova koji je pozitivno radio u to vrijeme u u Evropi.

Izvor: Al Jazeera