Svijet zatvara ustanove kao što je Zavod u Pazariću

Uznemirujuće fotografije djece sa poteškoćama u razvoju zavezane za namještaj i radijator u Zavodu u Pazariću potaknule su međunarodne i evropske organizacije za zaštitu ljudskih prava da još jednom pozovu na hitno zatvaranje ovakvih institucija, što je praksa koja je pokrenuta širom svijeta. 

Upozorili su da institucije, pogotovo one velikog kapaciteta, ni u kom slučaju nisu adekvatno rješenje za zbrinjavanje djece i odraslih sa poteškoćama u razvoju, jer su brojna naučna istraživanja pokazala da to, naročito u najranijem periodu života djeteta, ima pogubne efekte po rast i razvoj.

“Do te mjere da i dijete koje bude smješteno u instituciju bez ikakvih zdravstvenih ili razvojnih poteškoća, nakon dužeg boravka u istoj počne manifestovati kašnjenja i poremećaje u razvoju. Naučno je dokazano da za svaka tri mjeseca boravka u instituciji, dijete gubi jedan mjesec u razvoju”, objašnjava Aleksandra Babić-Golubović iz organizacije Save the Children. 

Međutim, u Bosni i Hercegovini i djeca mlađa od tri godine smještaju se u institucije, koja bi se prema Zakonu o hraniteljstvu trebala zbrinjavati isključivo u porodičnom okruženju. 

Dodatno, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine obavezao se na zatvaranje institucija za zbrinjavanje djece sa poteškoćama u razvoju. Zbog toga je i 2014. usvojena Strategija o tome, sa ciljevima koje treba provesti do 2020, ali stručnjaci kažu da je na njoj jako malo urađeno, odnosno gotovo ništa. 

S druge strane, u brojnim zemljama u svijetu ovakve ustanove su se počele zatvarati. Smještaj djece sa poteškoćama u razvoju u institucije postao je posljednja opcija, ali i tada samo kao kratkotrajno, prelazno rješenje. Umjesto toga, pokušava se ispoštovati pravo svakog djeteta na život u porodici, a ukoliko to nije moguće, pravo na usvojenje, odnosno smještaj u hraniteljsku porodicu. 

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Tu je i razvoj niza usluga podrške u zajednici, te razvoj porodičnih oblika zbrinjavanja kao što je hraniteljstvo za djecu bez roditeljskog staranja i djecu i odrasle s poteškoćama u razvoju. Također, veliki fokus stavlja se na podršku primarnim porodicama da se brinu o djetetu, sa ili bez poteškoća, kako bi se spriječilo da do izdvajanja djeteta iz porodice uopšte i dođe”, kaže Babić-Golubović.

‘Nije u potpunosti tačno da nema novca’

Međutim, kako porodica u BiH sa malim ili nikakvim primanjima koja živi u jako lošim uvjetima može da se brine o dijetetu sa poteškoćama u razvoju, bez velike podrške zajednice i nadležnih institucija? 

Babić-Golubović ističe da argument da nema dovoljno novca za to nije u potpunosti tačan, jer bi finansijska podrška koju bi porodica mogla dobiti da se adekvatno brine o svom djetetu koštala mnogo manje od sredstava koja se izdvajaju za smještaj tog istog djeteta u instituciju.

Također, smještaj djeteta u instituciju košta do tri ili četiri puta više nego smještaj u hraniteljsku porodicu.

Međutim, broj hraniteljskih porodica, pogotovo specijaliziranih za zbrinjavanje djece s poteškoćama u razvoju, i dalje je veoma mali u BiH, zbog čega se veliki broj njih i dalje smješta u institucije.

Također, dodaje Babić-Golubović, usluge poput zbrinjavanja u zajednici za samostalan život uz podršku, također su minimalno razvijene.

“Ako imamo na umu i sve pomenute negativne efekte koje institucionalizacija dugoročno ima na djecu i odrasle osobe, jasno je da dalje održavanje sistema institucionalne brige ne samo da nije finansijski efikasno, već i ne donosi pozitivne rezultate niti za pojedinca, niti za društvo u cjelini.”

‘Ponovo završavaju u ustanovama’

To se dešava i upravo zbog toga što u gotovo svim institucijama velikog kapaciteta, gdje je smješten veliki broj djece, postoji relativno mali broj stručnog osoblja koje apsolutno ne može odgovoriti na individualne potrebe svakog djeteta.  

Kada je u pitanju Zavod u Pazariću na ovo je upozorila i zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Sabina Ćudić, iznijevši podatak da je tu zaposleno 149 ljudi, od čega 27 ekonomista, na 47 djece. 

“Noću je angažovana jedna njegovateljica koja je vrlo često nestručna osoba. Djeca često sama pružaju ruku da im se vežu zato što su navikla da čak i po 14 sati budu vezana”, kazala je Ćudić.

Babić-Golubović kaža da dijete u najranijem životnom uzrastu tako ne može dobiti poticaje koji su mu potrebni za razvoj, ne može uspostaviti privrženost sa jednom osobom koja se primarno brine u njemu i ne može razvijati svoje emocionalne, kognitivne i socijalne kapacitete, što dovodi do niza poremećaja.

“Osim toga, nedovoljan broj osoblja na veliki broj korisnika u instituciji predstavlja i sigurnosni rizik, jer je fizički nemoguće adekvatno se brinuti o svakom korisniku u svakom datom trenutku”, kaže, dodajući da svako dijete koje uđe u sistem institucionalne brige u ranom uzrastu nerijetko u njemu ostaje sve do punoljetstva pa i duže, te tako gubi veze sa užom i širom porodicom.

Zbog toga se nakon eventualnog izlaska iz institucije suočava sa problemom društvene izolacije, nemogućnosti zaposlenja i nepostojanjem usluga podrške u zajednici, te vrlo često ponovo završava u ustanovama ili u pravosudnom sistemu. 

Izvor: Al Jazeera