Surfanje po paklu maltretiranja u školama

Javnost je uzburkao videosnimak maltretiranja i fizičkog napada na 16-godišnju učenicu Mješovite srednje škole u Tuzli (Screenshot / YouTube)

Piše: Lejla Panjeta

Na YouTubeu, a zatim u lokalnim medjima Bosne i Hercegovine, javnost je uzburkao videosnimak maltretiranja i fizičkog napada na 16-godišnju učenicu Mješovite srednje škole u Tuzli, koju su uznemiravale, prisilno izvele iz škole, ošišale, a zatim brutalno prebile tri učenice istog uzrasta. Internet je ovaj događaj učinio poznatim. Javnost je u šoku. Pitanje koje postavljamo je: „A, zašto to učiniše?“

U izjavama zvaničnika škole i nadležnih iz policije dominiraju fraze: „obavijestili nadležne, primili informaciju, pozvali na razgovor, istraga je u toku, roditelji će tužiti, itd.“

Javne reakcije

Opis vandalizma ženskih maloljetnih osoba (čitaj: divljakuša) i javne reakcije na brutalni čin maltretiranja, te njegovo javno plasiranje, govori o više stvari koje nisu u najboljem redu u našem društvu. Pođimo od kraja dugotrajnog procesa usklađivanja i obavještavanja nadležnih o ovom pitanju. Razgovaranja ili istraživanja motiva. Živimo u doba razuma, u kome postoji opravdana sumnja dok se ne utvrdi drugačije, a krivci su nevini dok se ne dokaže suprotno. Živimo u doba u kome je biti kriv medijski isplatnije. Živimo u doba opravdanja i razumijevanja za krivce. Imamo potrebu da postavljamo neke okvire u kojima je moguće opravdati ili razumjeti određene događaje ili postupke.

Otuda i naša potreba da postavljamo pitanje – zašto?

Javnost je u šoku. Pitanje koje postavljamo je:  „A, zašto to učiniše?“

Zašto će nam objasniti da je još sve pod kontrolom, da je naša okolina još sigurno mjesto za život, da nismo nerazumne instinktivne životinje i da ne živimo među takvima. Opravdavanje će nam dati moralni kredibilitet sa koga voajerski možemo da (ne presuđujemo kao u represivnim sistemima) već diskutujemo i ništa ne rješavamo. Razumom ćemo pokušati da razumijemo zašto smo se našli o ovom društvu.

A, kakvo je to društvo?

Kaže se da je kultura nastala kada je egipatski bog Oziris prestao da jede, a judeo-hrišćanski prorok Abraham žrtvuje ljude. Odvojili smo se od kanibalizma i katarzičkog puštanja krvi drugim ljudskim bićima. Američka distopija “The Purge”, reditelja DeMonaca, govori o budućnosti u kojoj je nasilje u društvu nestalo nakon što je uveden godišnji praznik „čišćenja“ tokom kojeg je svima dozvoljeno da ubijaju, maltretiraju, muče, te čine sve protivzakonite, nasilne, nerazumne radnje, bez ikakvih društvenih sankcija.

Linčovanje, maltretiranje…

Katarzično oslobađanje bijesa, instinktivnih nagona, nakupljene agresije i ljutnje, tokom ovih 12 sati, čini društvo boljim, a ljude civiliziranijim. Za sljedeću godinu ljudi su se ispraznili i pročistili.

Kritički analizirajući čovjekovu potrebu za linčovanjem, maltretiranjem i divljaštvom, ovaj film dokazuje da nismo ispunili kriterije ni za kulturu, ni za civilizaciju, iako smo tehnološki neograničeno prosvijetljeni.

Svaka vrsta nacionalno-religijske mržnje, ili jednostavno mržnje zbog toga što je neko drugačiji, izvire iz plemenske svijesti o pripadnosti nečemu što je bolje od nečega drugačijeg. Mislimo da smo izvojevali bitku slobode riješivši se ograničenja represivnih sistema, otvorivši vrata tehnološkim napravicama i virtuelnim društvenim mrežama u zamjenu za realno komuniciranje sa drugim ljudskim bićem.

Mreže i sprave za mreže počele su da nas definiraju i mijenjaju. Ljudsko se pretvara u mehaničko. Zbunjeni u ranom kapitalizmu ambicije, pohlepe, površnosti i prevara, postajemo bijesni ili umrtvljeno depresivni.

Katarzično oslobađanje bijesa, instinktivnih nagona, nakupljene agresije i ljutnje, tokom ovih 12 sati, čini društvo boljim, a ljude civiliziranijim. Za sljedeću godinu ljudi su se ispraznili i pročistili.

Katarzu doživljavamo voajerski, udobno smješteni u naslonjaču tople dnevne sobe, sa mogućnošću bežične daljinske kontrole agresivnog sadržaja u virtuelnom svijetu interneta i televizije. Sve je dostupno za surfanje. Blago nama, slobodni smo da jednim potezom prsta na touch screenu ili daljinskom upravljaču biramo ono što nam je već izabrano. 

Surfanje nam dopušta površinski uvid u stvari. Ne ronimo po dubinama, već surfamo po površini. Logično je da onda vijest da je srednjoškolac vatrenim oružjem pobio svoje drugove i nastavnike, izaziva šok i dubinsko pretraživanje po razlozima ovakih socijalnih devijacija.

Dobrodošle devijacije i u malu brdovitu zemlju na Balkanu.

Zbogom razumu

Poređenja radi, nekada su učenici stajali u redu mirno pred nastavnicima i profesorima. Ako je na katedri stajala torba nastavnice, to je značilo da je došla. Biće časa. Danas nećemo vidjeti torbu. Čvrsto je steže nastavnica pod rukom. Boji se da joj neko ne ukrade novčanik. Uskoro će se bojati i da je ne prebije učenik ili roditelj zbog njene procjene znanja cijenjenog učenika.

Razumu smo već rekli zbogom, kada su učenici počeli da evaluiraju nastavnike, kaže Jonathan Farrington, još prije pet godina u svom tekstu “RIP Common Sense”. Autoritete smo uništili za dobrobit slobode i diskusije. Sada možemo slobodno da se pitamo – „zašto?“

Mislimo da smo izvojevali bitku slobode riješivši se ograničenja represivnih sistema, otvorivši vrata tehnološkim napravicama i virtuelnim društvenim mrežama u zamjenu za realno komuniciranje sa drugim ljudskim bićem.

Masovna poplava informacijama sa televizije, bilborda, telefona ili tableta, samo nas je učinila lijenima za razmišljanje ili bilo kakvu akciju.

Autoriteti su uništeni.

Sankcije minorne.

Blago nama pa možemo da se zgražavamo na trenutak i razmišljamo o vrijednostima koje nas čine kulturnim i civilizovanim.

Blago nama pa možemo da surfamo po različitim diskusijama o tome ko je kriv za ovaj vandalistički čin u Tuzli. Biće tu rodovskih debata, teorija priroda vs. odgoj, roditeljski autoritet, program u školi, popustljivost nastavnika, internet, video-igrice, nasilje u filmovima, itd. Tražimo krivca, da bi ga linčovali. Tražimo razlog i opravdanje.

Maloljetnička delinkvencija postoji otkad postoje i maloljetnici.

Voajerizam otkad je čovjek prvi put ugledao svijet.

Problem je kada društvo u cjelini iskombinuje ove dvije stvari. Koji se procesi moždanih impulsa odvijaju u glavi onoga ko je postavio ovaj brutalni snimak na društvenu mrežu? I šta je sa svima nama koji smo kliknuli na taj snimak ili ga bili prisiljeni vidjeti na TV vijestima?

Blago nama

Pokušavamo izgraditi otvorenije, povezanije, brže, naprednije i slobodnije društvo oslobođeno „čistki“ i otvoreno za diskusiju. Zgražavamo se nad zastarjelom, ali dobro pokazanom metodom represivnih odgojnih sistema: „batina je iz raja izašla“. Očito! Blago nama pa smo prevazišli mlaćenje maloljetničkih delinkvenata.

Maloljetnička delinkvencija postoji otkad postoje i maloljetnici. Voajerizam otkad je čovjek prvi put ugledao svijet.

Blago nama, jer živimo u voajersko-tehnološkom paklu površnosti i bezobrazluka. I to posljednjem krugu pakla, onom u kome možemo, slobodno da kliknemo na događaj maltretiranja i brutalnog premlaćivanja 16-godišnje djevojčice i postavljamo pitanje zašto, bez da se istoga časa ne aktiviramo u realnom svijetu i odredimo društvene sankcije, kojima ćemo vratiti svoj autoritet i kredibilitet kulturnih i civlizovanih bića.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera