Sumnjivi poslovi UAE-a sa Srbijom

Jedan od važnijih dogovora bio je kupovina 49 posto dionica srbijanskog JAT Airwaysa koji posluje sa gubitkom

Protekle dvije godine Ujedinjeni Arapski Emirati uložili su milijarde dolara u Srbiju. Rukovodstvo Emirata sklopilo je unosne poslove za razvoj srpske vojne industrije, kupili su značajan udio srbijanskog nacionalnog zračnog prijevoznika i podijelili višemilijarderske kredite Vladi, piše autor Rori Donaghy za Middle East Eye.

Razlozi investicija UAE-a u Srbiju su obavijeni velom tajne, iako su srbijanski izvori za Middle East Eye (MEE) otkrili da su te investicije mnogo više od, samo potencijalne, finansijske nagrade.

Princ Abu Dhabija Mohammed bin Zayed al-Nahyan je optužen da djeluje kao posrednik za Ameriku i Izrael u Istočnoj Evropi, dok, također, pokušava iskoristiti slabo regulisano srbijansko tržište oružja kako bi distribuisao oružje širom Bliskog istoka.

Iza velikih ulaganja stoji sumnjiva ličnost – prognani palestinski moćnik Mohammed Dahlan. Za njega se kaže da je u centru mreže koja olakšava komunikaciju između UAE-a te američkih i izraelskih obavještajnih figura, dok istovremeno pomaže korumpirane investicije Emirata u Srbiji, koje pune džepove srbijanskim političkim liderima.

Investicije UAE-a u Srbiji

Ugovor vrijedan 200 miliona dolara potpisan je između srbijanske kompanije oružja Yugoimport (SDRP) i UAE-ovog Emirates Advanced Research and Technology Holdinga (EARTH) na Međunarodnoj izložbi naoružanja u Abu Dhabiju prošle godine.

Srbijanski izvor je rekao MEE-u da se investicije odnose na srbijanski raketni sistem ALAS (Advanced Light Attack System) koji je „višenamjensko protivoklopno oružje efektivnog dometa do 60 kilometara“. Izvor je, također, naveo da je UAE zainteresovan za ove rakete, jer „bi one bile u stanju uništiti sve postojeće modele tenkova na svijetu“.

Prema podacima Međunarodnog mirovnog istraživačkog instituta iz Stockholma, UAE je četvrti najveći uvoznik oružja na svijetu, a 2012. godine potrošili su više od 19 milijardi dolara na vojnu opremu.

Broj stanovnika u UAE-u je nešto manji od milion i ako se gleda broj oružja po glavi stanovnika Emirati se sada smatraju najnaoružanijom zemljom na svijetu.

Kako kaže srbijanski izvor, odnos između UAE-a i Srbije, kada je riječ o odbrani, postaje sve prisniji. Izvor  je izjavio da „su se početni oblici saradnje uspostavili na nivou vojnih sigurnosnih službi, vojne policije i specijalnih jedinica, u oblasti informacijskih i komunikacijskih tehnologija te odbrane od internetskih napada“.

Iako je izvor rekao da je UAE prije svega zainteresovan za rastuću srbijansku namjensku industriju, Emirati su, također, investirali u nekoliko drugih industrija. Jedan od važnijih dogovora bio je kupovina 49 posto dionica srbijanskog JAT Airwaysa u augustu 2013. godine, a koji posluje sa gubitkom.

Rezultat tog ulaganja bilo je formiranje nove kompanije Air Serbia koja ima cilj stvaranje istočnoevropskog regionalnog transportnog čvorišta. Bivši ekonomski savjetnik Vlade Srbije je, međutim, kritikovao ovaj korumpirani dogovor. 

„Kompanija Etihad Airways je JAT dogovorom odobrila kredit, ali ne i direktni kredit koji će se kasnije pretvoriti u dionice“, rekao je Dušan Pavlović koji je bio savjetnik ministra ekonomije u Srbiji od septembra 2013. godine do januara 2014. godine. „Republika Srbija osigurava garanciju za povrat kredita, a ako nova kompanija propadne, srbijanski narod morat će isplatiti 40 miliona eura duga“. Također je dodao da, „ukoliko se to desi, dodatna dva miliona eura pravnih troškova trebala bi se isplatiti firmi u kojoj su ljudi bliski srbijanskom premijeru“.

Kako kaže Pavlović, dogovori koji uključuju investicije UAE-a u Srbiji čuvaju se u tajnosti zbog prirode sporazuma potpisanog između dvije vlade u martu 2013. godine. „Ovaj sporazum uključuje odredbu kojom se Sporazumu daje pravna superiornost nad zakonodavstvom Srbije.

Naprimjer, svakoj investiciji koja dolazi iz UAE-a daje se prednost nad domaćim“, tvrdi Pavlović.. „Sporazum o investicijama UAE-a u Srbiji određuje da sve pojedinosti dogovora moraju ostati tajna“. Pavlović je oštro kritikovao mnoge velike investicije Emirata te, također, Vladu Srbije zato što je lagala svojim ljudima.

Opisao je predloženo višemilijardersko ulaganje Emirata u nekretnine u Beogradu kao „apsurdno“, rekavši da „jednostavno ne postoji tržište za luksuzne apartmane“ u siromašnoj zemlji kao što je Srbija. Kritikovao je prodaju poljoprivrednog zemljišta UAE-u vrijednog više stotina miliona dolara, čime se onemogućava  pristup ogromnim poljoprivrednim površinama lokalnom srbijanskom stanovništvu. Također je osudio tvrdnju Vlade koja je rekla da je zemlja bila zapuštena, odbacujući je kao „potpunu laž“.

Razlozi iza umiješanosti UAE-a u Srbiju  

Srbijanski zvaničnici su ponosno objavili da je interes UAE-a za Srbiju dokaz koji pokazuje da Srbija postaje glavni regionalni igrač. „UAE vjeruje u političku stabilnost Srbije, u naš ljudski kapital i ove investicije su rezultat prijateljstva i razumijevanja između srpskog premijera Aleksandra Vučića i princa Abu Dhabija Mohammeda bin Zayeda al-Nahyana“, rekao je u martu ove godine za Bloomberg Siniša Mali, ekonomski savjetnik premijera i kandidat za mjesto gradonačelnika Beograda.  

Dok se vjeruje da postoje dobri odnosi između lidera Srbije i Emirata, srbijanski izvori su za MEE rekli da je razlog umiješanosti UAE-a u Srbiju geostrateški cilj.

„UAE može koristiti svoje bliske veze i investicijske strategije u Srbiji kako bi spriječio stvaranje čvrstog uporišta Turske, njihovog rivala, i širenje turskog ekonomskog i geopolitičkog utjecaja na Balkanu“. Izvor je dodao da je „strateško pozicioniranje UAE-a protiv turskog regionalnog utjecaja na Balkanu vjerovatno glavni razlog strateške saradnje između UAE-a i Srbije“.

„To je vjerovatno učinjeno na prijedlog Amerike i Izraela“.

Izvor je rekao da su Srbi uvijek prirodno težili suprotstavljanju turskom utjecaju na Balkanu zbog „straha da bi Turska kasnije mogla iskoristiti svoju moć da ponovno kolonizira Srbiju“. Analitičari su rekli da su Srbi otvoreno neprijateljski raspoloženi prema Turskoj, misleći na otkazivanje trilateralnog sastanka sa Turskom i Bosnom prošle godine. „Trebalo bi imati na umu da pravoslavna Srbija nikada nije bila baš sretna zbog obnovljenog utjecaja Turske na Balkanu, za razliku od pretežno muslimanske Bosne“, rekao je za MEE Vladimir Pekić, srbijanski novinar i analitičar. 

Pekić je, također, sugerisao da UAE, možda, ulaže u srbijansku namjensku industriju kako bi se suprotstavila ruskom utjecaju na Balkanu. „Također je moguće da UAE pronalazi načine da iskoristi srbijansku namjensku industriju na način koji je koristan za Ameriku i Evropsku uniju, s obzirom na to da je Srbija zemlja koja se odbija pridružiti NATO-u“, kaže Pekić.

„Srbijanska vanjska politika stalno vaga između Evropske unije i Rusije, pa bi Zapad, možda, više volio spriječiti Srbiju da se ne vezuje previše za Putinovu Rusiju u sektoru odbrane.“.
Političko manevrisanje na Balkanu nije jedini razlog interesa UAE-a za Srbiju.

Međutim, kako kažu visoki bankarski zvaničnici, ulaganjima u srbijansku namjensku industriju oni stvaraju potencijalni način na koji će povećati svoju moć na Bliskom istoku. „Vladini zvaničnici su mi prošle godine u Beogradu rekli da UAE želi prikupiti zalihe oružja kako bi ga dala svojim ‘prijateljima’ u regiji“, rekao je za MEE Timothy Ash, šef istraživanja novih tržišta u Standard banci. „Srbija ima veliku industriju oružja i velike zalihe vojne opreme. Očigledno je da postoji tržište na Bliskom istoku za ovu visokokvalitetnu opremu.“

„U Srbiji postoji veoma sofisticiran sektor oružja i zakoni o izvozu oružja su  daleko fleksibilniji, tako da UAE koristi prednosti toga“, dodao je. U prošlosti je UAE imao problema sa reizvozom oružja na Bliski istok. Švicarska je 2012. godine nakratko zaustavila sve dozvole za izvoz oružja Abu Dhabiju nakon što su se pojavili izvještaji da su ručne granate proizvedene u Švicarskoj, a prodate Emiratima, dospjele u ruke pobunjeničke grupe u Siriji. Švicarska je uklonila zabranu nakon što su je UAE-ovi zvaničnici „pismenim putem uvjerili da se drugi ratni materijal, osim ručnih bombi, proizveden u Švicarskoj nije ponovno izvozio“.

Još jedna kontroverza vezana za industriju oružja UAE-a uključuje i samog Princa Abu Dhabija. The New York Times je 2011. godine otkrio da je šeik Mohammed angažovao Erika Princea, osnivača Blackwater Worldwide, da osnuje privatnu plaćeničku vojsku za Princa. Vojska je osnovana iz raznih razloga, a jedan od njih je da „ugasi unutrašnje pobune“ u UAE-u.

Princ je angažovao stotine kolumbijskih plaćenika, a pri tome je izbjegavao angažirati muslimane jer se „ne može računati da će oni ubijati braću muslimane“. Prilika da se istraži novo tržište oružja koje je slabo regulisano očigledno je privlačno UAE-u, objašnjava Ash te navodi da, dok je rat na Kosovu izazvao probleme u odnosima Srbije i Emirata, političari koji su bili u stanju vidjeti obostranu korist u obnavljanju dobrih odnosa riješili su ove probleme. 

„Historijski gledano, bivša Jugoslavija ima prsne veze sa Bliskim istokom, tako da postoji mnogo starih odnosa koje je premijer Vučić iskoristio“, kaže on. „Održavao je ove odnose, dok je za Abu Dhabi ovo prilika da stvori neke sjajne investicijske mogućnosti“.

Mohamed Dahlan: posrednik UAE-a

Aleksandar Vučić je izabran za premijera Srbije u aprilu ove godine. Prethodno je bio poznat po svojoj zajedljivoj mržnji prema muslimanima, a navodi se da je 1995. godine rekao da bi Srbija „trebala ubiti 100 muslimana za svakog Srbina koji je poginuo“ za vrijeme građanskog rata.

Vučić sada uživa u onome što je opisao kao „blisko prijateljstvo“ sa šeikom Mohammedom iz Abu Dhabija. Ovo prijateljstvo i naknadne velike investicije UAE-a u Srbiju djelo su jednog čovjeka: Mohammeda Dahlana. Dahlan, bivši špijunski šef u Gazi, od juna 2011. godine od kada je protjeran iz Zapadne obale živi u egzilu u UAE-u. Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas optužio ga je za finansijsku malverzaciju te da je služio kao izraelski agent umiješan u atentat pokojnog Yassera Arafata. Mnogi mediji prenose da on sad radi kao sigurnosni savjetnik šeika Mohammeda u Abu Dhabiju.

Dahlan je bio ključna osoba u procesu poboljšavanja odnosa između Srbije i UAE-a 2012. godine, nakon što su se odnosi pokvarili kada su prije četiri godine Emirati postali prva arapska zemlja koja je priznala Kosovo kao nezavisnu i legitimnu državu. Dahlanova uloga posrednika je zavisila od njegovih ličnih interesa u Istočnoj Evropi, sa centrom u Crnoj Gori. Naime, 2012. godine dobio je državljanstvo Crne Gore, uprkos politici koju srbijanski analitičar Pekić opisuje kao „veoma restriktivnu“ jer ne dopušta dvojno državljanstvo. Crnogorski službenici nisu otkrili zašto su Dahlanu dali državljanstvo, ali srbijanski izvor je za MEE sugerisao da bi to moglo imati veze sa njegovim unosnim poslovima u Crnoj Gori, tvrdeći da „postoje jaki dokazi da je Dahlan koristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio“.

Dahlan ima brojne kompanije registrovane u Crnoj Gori, uključujući i Levant International Incorporation koja je registrovana kao firma za savjetovanje i upravljanje kao i Manarah Holding koja je osnovana za razvijanje projekata vezanih za nekretnine. Ne postoje javno dostupne informacije o finansijskom poslovanju tih kompanija, iako internet stranica The Richest, koja izračunava bogatstvo javnih osoba, procjenjuje Dahlanovo bogatstvo u regiji na 120 miliona dolara. Čini se da je Mohammad Rashid ključni Dahlanov partner u Crnoj Gori, jer se pojavljuje na poslovnom registru najmanje četiri njegove firme. Rashid je Kurd iz Iraka i bio je ekonomski savjetnik Yassera Arafata.

Rashid ima nekoliko registrovanih kompanija u Crnoj Gori te je dobio kredite u iznosu od 13 miliona eura od braće Đukanović, od kojih je jedan, Milo, crnogorski premijer. Prema srbijanskom izvoru, jedna od njegovi firmi Monte Mena Investments je, također, registrovana u Panami, gdje je njegov partner egipatski milijarder Samih Sawiris. Sawiris je 2011. godine dobio crnogorsko državljanstvo. Također, postoje navodi da planira investirati milijardu eura u crnogorski poluotok Luštica.

Priča se da je Dahlan koristio svoje crnogorske veze kako bi omogućio posjetu premijera Mila Đukanovića UAE-u prošle godine. Srbijanski premijer Vučić je kasnije za tu posjetu rekao da je bila ključna za poboljšanje loših odnosa između Srbije i Crne Gore: „Mi smo bili veoma sretni kada je Đukanović rekao nekoliko lijepih riječi o Srbiji prilikom svog razgovora sa zvaničnicima UAE-a. Bio je dovoljno pristojan da ih savjetuje da investiraju u srbijansku namjensku industriju“.

Taj savjet je doveo do ulaganja UAE-a u srbijansku industriju oružja u posljednjih nekoliko mjeseci. U aprilu 2013. godine srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, ključni Vučićev saveznik u Srbiji, dodijelio je Dahlanu Orden srpske zastave „za njegov doprinos mirnoj saradnji i prijateljskim odnosima između Srbije i UAE-a“.

Dahlana smatraju korisnim u smislu davanja savjeta u vezi sa trgovinom oružja jer je i sam rekao da ima iskustva u tajnom radu sa oružjem. Njega je palestinska stranka Fatah optužila da je bio umiješan u  isporuku izraelskog oružja bivšem libijskom predsjedniku Muammaru Gaddafiju.

On ima veze sa Libijom i prema informacijama sa WikiLeaksa iz 2010. godine, imao je sastanak u Španiji sa Gadafijevim sinom Saifom. Osim toga što pomaže UAE-u da investira u srbijansko oružje, Dahlan bi, također, mogao igrati ključnu ulogu u navodnim ciljevima Emirata o ispunjavanju američkih i izraelskih interesa u Istočnoj Evropi.

Srbijanski obavještajni izvor, koji je tražio da ostane anoniman, rekao je za MEE da Dahlan ima „tople odnose“ sa bivšim direktorom CIA-e Georgeom Tenetom i „veze“ sa Amnonom Shahakom iz izraelske vojske te Yaakovom Perryjem iz Mossada.

Izvor je, također, rekao da Dahlan ima veze kojima može razotkriti izraelske špijune u Istočnoj Evropi, preko Palestinca Adnana Yasina koji trenutno živi u glavnom gradu Bosne Sarajevu. Yasin je bivši zaposlenik Palestinske oslobodilačke organizacije, koji je 1993. godine bio uhapšen u Tunisu nakon što su francuske sigurnosne agencije „izrazile zabrinutost zbog njegovih aktivnosti“.

Izvještava se kako je Yasin priznao da je radio za Mossad 1991. godine. Prema podacima internetske stranice Intelligence Online, UAE direktno posluje sa Izraelom. U izvještaju iz 2012. godine stoji da je „trgovina između dviju zemalja, uglavnom u području sigurnosti, 2011. godine iznosila gotovo 300 miliona dolara“. Dok Izrael nije zvanično prisutan u Zalivu, nedavno je otvorio „virtuelnu ambasadu“ na Twitteru kako bi promovisao „dijalog sa ljudima iz GCC-a (Vijeće za saradnju u Zalivu) regije“.

Kraljevi iz Zaliva su posebno osjetljivi na javno povezivanje sa Izraelom. Prošlog mjeseca ambasador Saudijske Arabije u Velikoj Britaniji dao je izjavu u kojoj osporava tvrdnje da je njegova zemlja, zajedno sa Egiptom, koordinirala sa Izraelom smrtonosne napade na Gazu zbog kojih su poginule gotovo 2.000 Palestinaca.

Vijesti o mutnim poslovima UAE-a u Srbiji i ključnoj ulozi Mohammeda Dahlana neće pomoći zemljama Arapskog zaliva u njihovim naporima da poslovanje sa Izraelom ostane tajna. A kada je o moćnom šeiku Mohammedu bih Zayedu riječ, on je svoj odnos sa Srbijom opisao neodređenim riječima.

Pohvalio je „iskrenost srbijanskih prijatelja“ te rekao: „Mi vjerujemo u Srbiju, vjerujemo u naše prijateljstvo“.

Zbog tajnovite prirode bilateralnih dogovora UAE-a sa Srbijom, nemoguće je sa sigurnošću reći šta su ciljevi ovog prijateljstva. Međutim, barem je nekim analitičarima jasno da je, kada je riječ o novonastaloj ljubavnoj aferi sa Istočnom Evropom, odnos složeniji nego što se to na prvi pogled čini.    

Izvor: Middle East Eye