Oglasi

Strugar Mitevska: Ovo je odlično vrijeme da budete žena

Makedonska rediteljica Teone Strugar Mitevska govori nakon osvojene nagrade na 69. Berlinaleu.
Kada pravite autorske filmove kao što je ovaj, vrlo rijetko se uspijeva zadobiti interes široke gledalačke mase, a „Bog postoji, zove se Petrunija“ je uspio upravo toEPA-EFE

Na nedavno završenom 69. Berlinaleu, film "Bog postoji, zove se Petrunija" makedonske rediteljice Teone Strugar Mitevske, a za koji scenarij potpisuje scenaristica iz Bosne i Hercegovine Elma Tataragić, osvojio je Priznanje ekumenskog žirija i Guild film nagradu.

Strugar Mitevska, iza koje je već pet filmova u kojima prepoznatljivim autorskim stilom tretira društvene, političke i ekonomske aspekte balkanskog podneblja, u intervjuu govori o uspjehu u Berlinu, nevjerovatnim reakcijama publike, ženama u filmskoj industriji, o ženama u današnjem svijetu...

  • Vaš film „Bog postoji, zove se Petrunija“ je osvojio dvije nagrade na 69. Berlinaleu. O kakvim nagradama je riječ i šta one predstavljaju za dalji život filma?

Film je dobio dvije nagrade: Nagradu ekumenskog žirija i Guild film nagradu. Nagrada ekumenskog žirija je osnovana 1974. godine i njen prvi dobitnik je Rainer Fassbinder, da bi je zatim preuzimala imena poput Andreja Tarkovskog, Ermanna Olmija, Andrzeja Wajde, Wima Wendersa i Jasmile Žbanić.

Guild Film Prize je nagrada vlasnika nezavisnih kinematografija u Njemačkoj, i riječ je o priznanju od suštinskog monetarnog značaja koje će u mnogome pomoći distribuciji filma na njemačkoj teritoriji.

  • Kakve su bile reakcije publike u Berlinu?

Reakcija publike nakon svjetske premijere na Berlinaleu je bila zadivljujuća za mene. Hiljadu i tristo ljudi je shvatilo sve komične aspekte filma, smijalo se, plakalo i živjelo sa njegovim likovima, što je bilo nevjerovatno za posmatrati. Nikada, ni u najluđim snovima, nisam očekivala tako živopisan prijem.

Slijedeća projekcija je bila u teatru Friedrichstrassea, dvorani od 3.000 mjesta, a prijem je bio još nevjerovatniji. Publika koja se uglavnom sastojala od stranaca je reagovala na balkanske, makedonske kulturne specifičnosti na jedan tako živahan način.

Kada pravite autorske filmove kao što je ovaj, vrlo rijetko se uspijeva zadobiti interes široke gledalačke mase, a „Bog postoji, zove se Petrunija“ je uspio upravo to. Iskreno, ne mogu reći zašto i kako. Moja jedina pretpostavka je da je film uspio uhvatiti osjećaj trenutka i to je to. Do sada je prodat na preko 15 teritorija širom Evrope i svijeta, što je nevjerojatno postignuće.

  • Film je najavljen kao drama apsurda u kojoj se 31-godišnjakinja Petrunija pokušava izboriti za svoje mjesto u „muškom“ svijetu. Koji su njeni motivi?

Petrunija je jednostavna mlada žena koja nema veliku feminističku težnju, osim što traži ono što bi svaki mladi čovjek tražio: finansijsku nezavisnost, zaposlenje i ljubav, ali joj ništa od toga nije dostupno. Ono što je razlikuje od većine njenih vršnjakinja je njena hrabrost i vjera u pravdu.

Kroz 24 sata koliko traje radnja u filmu, ona postaje heroina svoga grada i generacije i u tome leži njena privlačnost. Svi volimo da vjerujemo da možemo postati nešto bolje, zar ne?!

  • Sam naslov filma najavljuje Petruniju u božanskom obliku. Na koji način žena u ovome filmu predstavlja Boga?

Petrunija je iskrena, hrabra, jaka i čista, i tu leži njena snaga. Njeni postupci nisu zasjenjeni njenim egom, već dubokom vjerom u svoje pravo na jednakost. Ona ne nastoji da ometa uspostavljeni poredak društva u kojem dominira muškarac, već teži da bude priznata kao jednaka i da dobije ono što joj pripada.

Njen Božiji kvalitet dolazi iz njene snage i čistoće.

  • Da li žene i danas, u 2019. godini žive u „muškom“ svijetu?

Živimo u uzbudljivim vremenima, posebno u našem dijelu svijeta, ali nijedno od današnjih postignuća ne treba uzeti zdravo za gotovo.

Patrijarhalni poredak je osnova kapitalističkog svijeta koji smo uspostavili za naše sopstvo i to je ono što ispitujemo i što moramo i dalje ponovno procjenjivati. Ravnopravnost, jednakost i pravda za sve, ne uključuju samo spol, već je za njima potrebno tragati i na svim drugim nivoima.

  • Ove godine je nekolicina autorica i filmskih radnica sa Balkana prezentovalo svoje filmove u Berlinu. Da li ovi podaci dokazuju da se položaj žena u današnjoj filmskoj industriji mijenja na bolje?

Definitivno, ovo je odličan trenutak da budete žena. Godinama nam je taj neki ženski faktor visio nad glavama, nama ženama u industriji, ali stvari se mijenjaju i to je za poštovanje. Očigledno je da postoji interes za glasove žena, mogućnosti je sve više i više, i sada je samo do nas da pravimo dobre filmove.

Danas postoje različite inicijative koje omogućuju ženama puno prilika za stvaranje filmova i dozvoljavaju ženskim pričama da dobiju svoj glas. Naš sljedeći korak je distribucija, potrebno je da naši filmovi budu vani, publika je inteligentna i gladna za pričama sa idejom. Predugo smo i publiku uzimali zdravo za gotovo.

  • Pored Vašeg filma u Berlinu je premijerno prikazano još nekoliko filmova sa prostora bivše Jugoslavije, kao što su npr. „Šavovi“ Miroslava Terzića. Kako komentarišete sve redovnije učešće kinematografija iz regiona na festivalima poput Berlinalea, Cannesa, Venecije?

Kvalitet je jedina varijabla koja je određuje da li će film biti uvršten na jedan od velikih festivala ili ne. Očigledno snimamo dobre filmove u regionu. U bivšim jugoslovenskim vremenima snimali smo fantastične filmove.

Evo, nedavno je preminuo jedan od najvažnijih ličnosti Crnog talasa: Dušan Makavejev. Postoji ciklično kretanje stvari, možda nakon svih uznemirenosti koje je region doživio, pada Jugoslavije, ratova na Balkanu, ekonomske neravnoteže, počinjemo bistrije razmišljati i stvarati, što nas vodi i vodit će nas ka jačoj i više fokusiranoj kinematografiji.

  • Na koji način regionalna kinematografija može postati jačom? Da li su koprodukcije i kreativne saradnje u regionu, iz kojih je nastao i Vaš film, put kojim trebaju ići autori sa ovih prostora?

Ja pravim koprodukcije, jer je to jedini način na koji se filmovi mogu napraviti u Evropi, a evropski model koprodukcija je idealan za takav vid saradnje. Kada dolazite iz male zemlje, bilo gdje u Evropi, koprodukcije su od suštinskog značaja.

Petrunija je koprodukcija između pet zemalja: Makedonije, Hrvatske, Belgije, Slovenije i Francuske i svaka od  komponenata ove kooprodukcije je prirodna te nijednom nisam bila prisiljena od strane mojih producenata da koristim nečiju uslugu samo zbog udobnosti koprodukcije. I to je važno, moramo koristiti i razumjeti koprodukcije kao prilike za rad sa vrhunskim profesionalcima, kolaboraciju i dijeljenje.

Kada jednom prepoznate koprodukciju kao takvu, ona postaje od životnog značaja, nešto organsko što može samo doprinijeti kvaliteti proizvoda.

  • Vi ste na prethodna dva svoja filma sarađivali sa scenaristkinjom Elmom Tataragić. Da li možete reći nešto više o procesu te saradnje?

Petrunija je naša druga saradnja i to je samo početak, jer već pripremamo novi projekat čiji će tim ponovno biti sačinjen od balkanskih žena. Ono što je nevjerojatno u našem zajedničkom radu je fluidnost koju smo uspjeli uspostaviti. Kada radim sa Elmom meni je sve nekako lako, ponekad čak i riječi nisu potrebne, jednostavno se razumijemo u svakom pogledu. Postoji neka dinamika između nas i uvijek se guramo da idemo dalje, dublje, bolje.

Uspjeli smo da razvijemo odnos u kojem ego ne postoji i sve što je važno je priča koju želimo ispričati i ideja koju imamo potrebu prenijeti, kroz likove koje stvaramo i situacije u koje ih dovodimo. Mi smo veoma posvećeni da izgradimo i prezentujemo sliku našeg društva sa svom njegovom ljepotom i problemima te nadom da ćemo podstaknuti na promjenu.

Uloga umjetnosti je da ide ispred društva, provocira i bavi se tabuom i to je upravo ono što pokušavamo da uradimo kroz naše filmove. Činjenica da dolazimo iz istog regiona, nekadašnje iste zemlje, učinila je našu saradnju još kompleksnijom, dijelimo iste kulturne reference i vrijednosti. A tajna je u posvećenosti, beskropuloznosti i radu, radu i radu.

  • Koja je naredna stanica za Vaš film kada je u pitanju njen festivalski život? Kada se može očekivati regionalna premijera?

Distribucija u Makedoniji počinje 15. marta, a u Francuskoj 1. maja. Slijede Austrija i Njemačka. Nemam tačne datume distribucije za ostatak Balkana, ali znam da će film biti distribuiran u zemljama bivše Jugoslavije.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.