Strazbur podijelio i zavadio dioničare Agrokomerca

Iako ju je gospodin Makluan odavno digitalno učinio djelićem svjetskog “globalnog sela”, Velika Kladuša se u sferama svoje palanačke politike i mentalitetnih slabosti i dalje, puna tri desetljeća, kapilarno dijeli na “naše” i “njihove”. Od 1987. godine ovaj gradić na zapadnom obodu Bosne i Hercegovine živi u paradoksu “unutrašnjeg nacionalizma”, čiji je spiritus movens Fikret Abdić, zvani Babo, bivši generalni direktor Agrokomerca, osuđeni ratni zločinac i aktuelni načelnik Velike Kladuše u drugom mandatu, koji tek što nije otpočeo. Kladušani se od tada dijele na one “za” i “protiv” Babe, na “autonomaše” i “korpusovce”, “deenzeovce” i “laburiste”…

Odnedavno su, da ne naruše tradiciju nerazumijevanja i inata, podijeljeni i dioničari Agrokomerca. Nekad jedinstveni u Udruženju za zaštitu nezaposlenih dioničara (UZND), koje su osnovali “Abdić i raja” četiri godine nakon posljednjeg rata, posljednje desetljeće njih oko 7.000 širom svijeta skoro i da “ne znaju” za Udruženje i njegov rad, u jesen ove godine grupa dioničara samonicijativno odlučuje da pokrenu pravnu proceduru za naplatu štete dioničara po presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu iz 2012. godine. Motiv i razlog “cijepanja na dvoje” dioničara Agrokomerca mogao bi biti i opravdan, jer za dvije godine stiže rok zastare za naplatu nematerijalne štete.

Staro Udruženje kontra novog Odbora

Evropski sud za ljudska prava je 19. juna 2012. godine presudio da dvoje dioničara Agrokomerca, Raska Ćerimović i Fikret Murtić, dobiju od Bosne i Hercegovine po 3.600 eura, jer im je bilo uskraćeno učešće u upravljanju preduzećem i njihovim dionicama zbog dugotrajnih sudskih postupaka. Njima je Bosna i Hercegovina, odnosno entitet Federacija Bosne i Hercegovine, isplatila ovu štetu, na koju, po presudi, imaju svi ostali dioničari Agrokomerca, njih oko 7.000.

U sklopu reformi Ante Markovića iz 1991. godine, Agrokomerc je postao dioničarsko društvo, a 30. juna 1993. godine (u jeku “Autonomije”) osnovan je Agrokomerc d.d. i te godine je 75 posto radnika pod čudnim okolnostima kupilo dionice preduzeća u kojem su radili. Nakon pada “Autonomije” oko 4.500 radnika je dobilo otkaze, među njima i Raska Ćerimović, šefica računovodstva i žena iz presude Suda u Strazburu.

UZND je ishodovao Odluku Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu od 8. marta 2002. godine, po kojoj su prema dioničarima i bivšim radnicima Agrokomerca kršena i znatno narušena temeljna ljudska prava zbog sprečavanja da upravljaju i koriste stečenu imovinu sadržanu u kapitalu Agrokomerc d.d. te zbog sprečavanja pristupa sudu i pravičnom suđenju. Ovu odluku tužena Federacija Bosne i Hercegovine nikada nije provela do kraja, bez obzira na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koja to tvrdi, usljed čega je, na kraju, i došlo do presude Suda za ljudska prava.

Od septembra ove godine u Velikoj Kladuši djeluje Odbor dioničara za naplatu štete po presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (Četvrti odjel, Aplikacija br. 6495/09), traži se advokatski tim koji garantira naplatu štete, pozivaju dioničari širom svijeta da se prijave s neophodnom dokumentacijom. Ibro Pilipović, prvi čovjek ovog odbora, ističe kako je više od 15 godina bio član UZND-a i napustio ga 2012. godine, jer je UZND prestao raditi na očuvanju imovine Agrokomerca.

‘Neprimjereno besplatno davanje izjave telefonom’

“Kada smo saznali da zastarijeva presuda iz Strazbura, samonicijativno smo se odlučili na formiranje Odbora za zaštitu dioničara A/C-a radi naplate štete, gdje svaki od dioničara ima pravo na naplatu štete proizašle iz presude od 3.600 eura. Pronašli smo jednu advokatsku kuću u Švicarskoj koja će nas zastupati, dobili garancije da ćemo naplatiti ove iznose. Do sada nam se javilo 1.427 dioničara. Toliko smo zahtjeva uputili prema Registru vrijednosnih papira Bosne i Hercegovine”, kaže Pilipović.

Objašnjava kako je ključni dokument za svakog dioničara onaj iz Registra da je na dan izricanja presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu 19. juna 2012. godine kod Registra vrijednosnih papira u Sarajevu zvanično evidentiran kao dioničar Agrokomerca.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

S druge strane, u UZND-u, predsjednik Muhamed Osmanagić kaže kako se i oni “upravo spremaju da počnu s tim procesom”. S tim da ne zna ili ne želi ponuditi odgovor kako. A prošlo je punih deset godina od presude u Strazburu.

“Čekali smo da prođu [lokalni] izbori, kontaktirali smo advokata iz Zagreba, koji je 2012. godine dobio ovu presudu u Strazburu. To što su ‘ovi’ pokrenuli, Ibro [Pilipović] i ostali, što rade, nazivaju se neko zastupništvo, mi radimo drugačije. A to da ništa nismo radili ne bih to komentirao”, rekao je Osmanagić.

“Poučio” nas je da besplatno davanje izjave telefonom nije primjereno, nego da bismo se trebali najaviti, doći u Veliku Kladušu i popričati. No, da ništa ne znači ni dolazak “na noge” predsjedniku UZND-a Osmanagiću uvjerio se kladuški novinar i vlasnik portala Reprezent Esad Šabanagić, koga također zanima ova tema. Ispraćen je bez riječi, iako je prethodno i pismenim upitom tražio odgovor.

‘Abdićeva privatna asocijacija građana’

“Rad Udruženja je obavijen velom tajne, izvještaji o radu nisu se našli na Općinskom vijeću, a ono se obilato finansira iz budžeta Općine, prema našim podacima blizu milion KM [oko 500.000 eura] u posljednjih nekoliko godina”, kaže Šabanagić i dodaje kako su i dioničari i javnost uskraćeni za informaciju šta je UZND uradio na tužbama dioničara u ovoj pravnoj stvari.

Ibro Pilipović ističe kako je bilo destrukcija i špekulacija o njihovom angažmanu, povezivanja s politikom i tek okončanim lokalnim izborima, ali ljudi nisu povjerovali. Navodi kako će njegov odbor do kraja Nove godine raditi na prijavama i prikupljanju dokumentacije dioničara.

“Osim pomenutih 1.427 zahtjeva, imamo i par stotina neriješenih predmeta, gdje Agrokomerc kao emitent mora izvršiti promjenu matičnih brojeva radi identifacije dioničara u Registru vrijednosnih papira, ali trenutno nemaju sekretara u kompaniji. Naprimjer, dioničar Muhamed Škrgić imao je pogrešan matični broj, ali kod njega je urađena ispravka, dobio je pravi broj i potpisao punomoć”, kaže Pilipović.

Škrgić je višestruko “zanimljiv” dioničar – ljubljanski doktor pedagoških nauka i dugogodišnji apologet Babine stranke (bivši kantonalni i zastupnik u Domu naroda), nakon Abdićevog povratka iz zatvora i raskola u Demokratskoj narodnoj zajednici nestao je sa političke scene. Zanimljiv je stoga što je svojevremeno on ispred UZND-a, koje slovi kao Abdićeva “privatna” asocijacija građana i danas, bio glavni pokretač procedure pred Domom za ljudska prava, skupa s Raskom Ćerimović i Fikretom Murtićem.

Dogodilo se to nakon što je revizorska kuća Revsar 2001. godine utvrdila, protivno interesima dioničara, da je Agrokomerc 100 posto državna kompanija, pa je slučaj s dionicama završio na Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, a na Kantonalnom sudu u Bihaću zahtjev da se zaustavi privatizacija Agrokomerca.

Stranica neaktivna, ali Babina slika nije

No, Dom za ljudska prava je zaustavio privatizaciju Agrokomerca priznanjem da su radnici vlasnici internih dionica, uzimajući kao relevantan izvještaj revizorske kuće Deloitte&Touche iz Praga, po kojem se 90,33 posto kapitala Agrokomerca nalazi u državnom, a 9,67 posto u privatnom vlasništvu, uz 3,34 posto neraspoređenog kapitala, pa je, nakon prve Generalne skupštine dioničara ovog preduzeća, Kantonalni sud u Bihaću 2005. godine registrirao izmjene u pogledu vlasništva. Dvije godine kasnije dioničari su dobili certifikate o dionicama od Komisije za vrijednosne papire Bosne i Hercegovine. Pomenuti bivši političar Muhamed Škrgić “nestao” je iz presude Suda za ljudska prava u Strazburu, po svemu sudeći iz formalnih razloga, odnosno pogrešno upisanog matičnog broja, što će u novoj proceduri za naplatu štete, očigledno, biti ispravljeno.

“Princip učešća dioničara Agrokomerca u postupku naplate dosuđene štete potpuno je dobrovoljan i predstavlja lični izbor. Mi nikoga ne molimo, niti lobiramo, ljudi nam sami dolaze. Predmet ovog postupka nisu dionice u Agrokomercu, već naknada štete po presudi”, kaže Pilipović.

Osim Muhameda Škrgića, “toksičnu” političku dimenziju podjeli dioničara vjerovatno pojačavaju Enes Demirović, prvi predsjednik UZND-a, Enver Munjaković, bivši dugogodišnji predsjednik UZND-a, Mujo Milak, bivši direktor Agrokomerca; svi nabrojani su predali dokumentaciju novosnovanom Odboru dioničara, čime su trajno potcrtali sumnju u rad UZND-a.

Iznad novog kladuškog “splittinga” plovi duh Fikreta Abdića, nedavno pritvorenog pa puštenog načelnika Velike Kladuše u istrazi koja se velikim dijelom tiče i ogromnih godišnjih dotacija UZND-u. Kao vizuelni pečat takvoj tvrdnji djeluje i “uklesana” fotografija Fikreta Abdića na naslovu službene internet stranice UNZD, s titulom “predsjednik Uprave”. Stranica je neaktivna pune dvije godine, a Babina fotka aktivna je na naslovnici od postavljanja stranice.

Prije deset godina na Sudu za ljudska prava u Strazburu dvoje dioničara Agrokomerca zastupao je odvjetnički ured Vukadin iz Zagreba. Odvjetnik Josip Vukadin je potvrdio da su ga kontaktirali neki ljudi iz Velike Kladuše, ali da nije ništa preuzeo.

Bespoštedni ‘rat’ na društvenim mrežama

“Bili su četiri čovjeka, ali sam im rekao da moraju proći pravnu proceduru u Bosni i Hercegovini, s obzirom da ‘ulaznicu’ za Strazbur mogu imati ako su prošli posljednju instancu u Bosni i Hercegovini, a to je Ustavni sud, koji bi ih morao odbiti”, kazao je Vukadin, uz opasku da je zaboravio detalje iz pomenute presude, jer smo ga pitali da li svi ostali dioničari Agrokomerca imaju pravo na naknadu štete od Bosne i Hercegovine po presudi u predmetu “Ćerimović-Murtić protiv Bosne i Hercegovine”.

Podsjećamo, Sud u Strazburu je zaključio da je došlo do povrede člana 6. Konvencije o ljudskim pravima (pravično suđenje) i člana 1. Protokola 1. uz Konvenciju (zaštita imovine).

“Moji tadašnji klijenti obeštećeni su zato što je Sud [u Strazburu] zaključio da su domaći sudovi sporo rješavali tu pravnu stvar”, potvrdio je Vukadin.

U predvečerje Nove godine kladuške društvene mreže pune su međusobnih optužbi, sumnji i paskvila dva zavađena tabora. Abdićev UZND sa FB profila Meho Pilipović simpatizere Odbora naziva nelegalnom i nelegitimnom družinom, propituju za čudnu odluku o izboru švicarskih advokata za zastupanje. Odbor sa svog FB profila UNZD naziva “udruženjem besposličara Agrokomerc” i “fantomskim udruženjem”.

I Rifat Dolić, političar i nekadašnji vjerni Abdićev suradnik i predsjednik DNZ-a dok je Babo robijao u Puli zbog ratnih zločina, danas Babin žestoki protivnik, predmet je FB opservacija ljudi iz UZND-a. Nazivaju ga “glavnim organizatorom hajke na Udruženje preko Općinskog vijeća, tužilaštva” i “pokroviteljem ove prljave rabote”, a ljude iz Odbora “lihvarima, strvinarima i licemjerima”. Strazbur u francuskom Elzasu je izgleda još jedan razlog za neotklonjivo razgorijevanje novog sukoba Kladušana. Ovoga puta dioničari Agrokomerca lično malterišu živu fresku raskola među sobom, jer je neko skoro desetljeće “zaboravio” da dovrši pravni scenarij iz Strazbura i obešteti 7.000 dioničara. A bilo je logično i očekivano da onaj ko je počeo i “dovrši” ovu presudu.

Izvor: Al Jazeera