Oglasi

Što nas ima na psihijatriji, mašala

Nema te psihijatrijske ili 'F' dijagnoze koja se ne može povezati sa bh. političkom scenom.
Obećanje o novih sto hiljada psihijatrijskih pacijenata u iduće četiri godine čini se kao dosta realno i lako dohvatljivo Arhiva

Nekad otprilike u ova doba prošle godine u Bosni i Hercegovini se desio jedan protest koji teško da je zabilježen ikad i igdje drugo na svijetu. Ne, nisu protestovali demobilisani borci, nisu štrajkali obespravljeni radnici, nisu marširali pripadnici ili pripadnice rodnih manjina, nisu se okupljali protivnici nošenja krzna niti su neke objekte blokirali korisnici kredita u švicarcima...

Prije godinu dana u krugu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu mirno i dostojanstveno svoje proteste su održali onkološki pacijenti.

Sa današnje distance nekako čudno zvuči podsjećanje da živimo u zemlji u kojoj je zbog ekonomsko-političkih razloga stotinu i pedeset ljudi oboljelih od raka u jednom momentu ostalo bez terapije. Još je teže shvatiti da su ti poluživi ljudi svoje pravo na liječenje zahtijevali putem protesta na tropskim vrućinama kakve su tada vladale u Sarajevu. Ali, izgleda da njihova žrtva nije bila uzaludna i da se preko njih i njihovih terapija uspjelo uštedjeti za nove investicije u zdravstvu.

U redu, nije ni da je danas situacija idealna. Još uvijek se štedi i odustaje se od blagovremene nabavke lijekova i preparata koji nisu baš neophodni. Evo, recimo, tako je zbog međusobnih odnosa bolnica, farmaceutskih dobavljača i Agencije za lijekove BiH trenutno u državi nemoguće nabaviti RhoGAM, preparat koji je neophodan nekim porodiljama. Da konačno negdje iskoristim nešto znanja preostalog sa studija medicine, RhoGAM se neposredno poslije poroda daje Rh-negativnim majkama Rh-pozitivnih beba radi sprečavanja nastanka imunološke reakcije.

Cilj uštede

U medicini je prevencija uvijek najvažnija i najisplativija stvar. Nije uzalud nastala poslovica „Bolje spriječiti nego liječiti“ pa je i ovu Rh-inkompatibilnost moguće spriječiti, sve u cilju ušteda. Budući da dijete gen za Rh-pozitivnost svojoj Rh-negativnoj majčici donosi od oca, sve što treba uraditi jeste natjerati ljude da se sparuju sukladno Rh-faktoru i eto novca u blagajni.

Možda bi se moglo uskočiti u trendove i u tu svrhu donijeti kakav kodeks ali to je već stvar tehničke izvedbe. (Primjedba autora: Ukoliko ovaj tekst čitate iz neke budućnosti i nevoljko se udajete za Rh-negativnog muškarca koji vam se ne sviđa – ja vam se iskreno izvinjavam, trebao sam pretpostaviti da bi ovo neko iz neke vlasti mogao shvatiti ozbiljno.)

Budući da su, kako vidimo, ostvarene uštede na onkološkim pacijentima, porodiljama i drugim korisnicima usluga KCUS-a, sa zanimanjem se očekivalo da se vidi gdje će ušteđena sredstva biti investirana i šta će se pokazati kao prioritet ove institucije koju vodi dr. Sebija Izetbegović. Za čitatelje sa crno-bijelim monitorima, dr. Izetbegović je supruga predsjednika najveće stranke u Bošnjaka te predstavnika tog naroda u Predsjedništvu BiH, a sama je visokorangirani kandidat na predstojećim izborima pa se na prioritete KCUS-a može gledati kao na zvanične prioritete aktuelne vlasti u sferi zdravstvene politike.

Konačno, nakon silnih vijesti o uštedama došle su i one o investicijama, nespretno uobličene u naslove „Svečano na psihijatriji, raste broj pacijenata, stiže nova oprema“ i „Sebija Izetbegović obišla Psihijatrijsku kliniku KCUS-a koja bilježi porast broja pacijenata“ koji su osvanuli na nekoliko vodećih bosanskohercegovačkih internetskih portala.

Poboljšanje uvjeta

Ruku na srce, ovako izvučeni naslovi nisu imali puno veze sa tekstovima koji su govorili o poboljšanju uvjeta za pacijente psihijatrijske klinike i ulaganjima u edukaciju osoblja i savremeniju opremu ali jesu jako znakoviti u smislu prioriteta za ulaganje na KCUS-u.

Naravno da niko nije proslavio povećanje broja psihijatrijskih pacijenata uz onu navijačku pjesmu „Što nas ima, mašala“ jer to bi bilo pretjerano groteskno čak i za bosanskohercegovačko društvo. Mada, kad u zemlji imate političare poznate po prijetnjama novinarima i gušenju slobode govora koji čestitaju Dan slobode medija onda vam nije teško zamisliti ni, recimo, optimizam zbog rasta broja korisnika u birou za zapošljavanje, zadovoljstvo zbog premašenog plana u pogrebnom društvu, pa ni svečanost zbog povećanog broja psihijatrijskih slučajeva u društvu.  

Bilo kako bilo, investicija u psihijatrijsku kliniku se – čini se – nametnula kao prioritet u budućem razvoju sarajevskog kliničkog centra. Prema šefici ove klinike, prof. dr Ifete Ličanin, starosna struktura njenih pacijenata se primjetno mijenja pa je sve više djece i adolescenata sa psihičkim poteškoćama koji se klinički zbrinjavaju. Navodno, uzrok treba tražiti u tome što mladi sve više vremena provode za računarima, konzumirajući nasilne sadržaje iz medija i sa društvenih mreža.

Bilo bi zanimljivo čuti podatke o porastu broja psihijatrijskih pacijenata u drugim zemljama, pošto je prilično izvjesno da i tamo mladi provode sve više vremena za računarima i konzumiraju medijske sadržaje. U nedostatku adekvatne usporedbe, biću slobodan nabaciti i mogućnost da bi na porast broja psihijatrijskih pacijenata i snižavanje njihove dobne granice mogla utjecati i opšta atmosfera u društvu oličena u depresivnim ekonomskim parametrima, paranoičnim nagovještajima novih sukoba, anksioznim iščekivanjem bilo kakvog napretka, šizofrenim stanjem na političkoj sceni gdje se više ne zna ni ko je pozicija ni ko opozicija, ni ko s kim ni ko protiv koga...

Politička scena

Kao što vidimo, nema te psihijatrijske ili „F“ dijagnoze koja se ne može povezati sa našom političkom scenom. Od postizbornih stanja koalicionih delirija, preko opsesivno-kompulzivnih epizoda imenovanja svojih ljudi u ove i one fotelje, do manija proganjanja neistomišljenika, fobija od javnog mnijenja, amnezija i demencija koje izbrišu sva predizborna obećanja...

Jednostavno je nemoguće da se sve ovo ne prenese na narod i da ne dođe do halucinacija u doba izbornih kampanja kad se ljudima priviđa neko bolje sutra i do neminovnih posttraumatskih poremećaja kad izbori prođu.

Čini se kako je ulaskom u politiku dr. Izetbegović pokazala svijest o svemu ovom i vizionarski odlučila investirati u segment zdravstva koji bi nakon izbora koji nam predstoje mogao zabilježiti još veći rast. Zato, kad u protekle četiri godine nije uspio plan o novih sto hiljada radnih mjesta, možda je vrijeme za postavljanje nekog realnijeg cilja kojeg našim političarima neće biti teško ispuniti. Obećanje o novih sto hiljada psihijatrijskih pacijenata u iduće četiri godine čini se kao dosta realno i lako dohvatljivo i – kako stvari stoje – jedino koje bi se do 2022. sigurno moglo ostvariti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.