Oglasi

Status Sjeverne Irske kao tvrdoglava zagonetka u Brexitu

Brexitovci nisu ozbiljno razmislili o tome šta će povlačenje iz Evropske unije značiti za Sjevernu Irsku i njen odnos sa Velikom Britanijom - da jesu, znali bi da nema šanse da mogu uskladiti ovu realnost 21. stoljeća sa svojim zabludama o veličini iz 19. stoljeća.
Ključni problem je tzv. irski zaštitni mehanizam, koji bi spriječio uspostavljanje tvrde granice između Sjeverne Irske i Republike IrskeEPA

Piše: Michael Burleigh

LONDON – Na dan Brexita, 29. marta 2019. godine, HMS Buccaneer Britannia će isploviti u potrazi za bogatstvima „Anglosfere“. Ali postoji kvaka: neko je zaboravio podići sidro, koje ostaje posađeno čvrsto u Irskoj.

Ovo nije iznenađujuće. Od svih euroskeptičnih konzervativnih političara koje poznajem, niti jedan nikada nije spomenuo Sjevernu Irsku, a suverenu državu južno od nje da i ne spominjemo. Jedina stvar koja je Brexitovcima na umu je potraga za parlamentarnim suverenitetom i oslobođenjem od nadnacionalne „superdržave“ u Briselu.

Ovaj ograničeni pogled može naprosto odražavati neznanje. Čak i nekadašnja pristalica ostanka u EU Karen Bradley, trenutna državna sekretarka za Sjevernu Irsku, nedavno je priznala: „Kada sam počela s ovim poslom, nisam shvatala duboko postavljena i duboko ukorijenjena pitanja koja postoje u Sjevernoj Irskoj“. Drugim riječima, donedavno ona je bila nezainteresovana za jedno od centralnih pitanja iz britanske historije 19. i 20. stoljeća.

Konzervativnim političarima koji se nađu u takvoj poziciji dobro bi došlo da znaju da su sukobi u vezi „irskog pitanja“ rezultirali u više od 3.600 nasilnih smrti. Koristilo bi im i da znaju da su se sukcesivni premijeri, od Edwarda Heatha do Margaret Thatcher do Johna Majora, borili i nisu uspjeli da riješe ovo pitanje prije nego je odloženo sporazumom Dobri petak iz 1998.

Pored povlačenja vojske, sporazum Dobri petak ujedinio je antagonističke zajednice ovlastivši glatku trgovinu između Sjeverne Irske i Republike Irske, pod patronatom carinske unije EU-a. Činjenica da je 55,8 posto sjevernoirskih glasača podržalo „ostanak“ na referendumu iz 2016. djelomično odražava ovo nevjerovatno postignuće.

Spletka u razvodu

Svako sa trunom dalekovidnosti trebao je znati da će status Sjeverne Irske postati tvrdoglava zagonetka u centru pregovora o Brexitu. Zapravo, ovom problemu se u toj mjeri ne može ući u trag da zavjerenički Brexitovci sada sumnjaju da ga pregovarači iz EU koriste da odgode ili blokiraju slavni odlazak Buccaneer Britannije.

Ironično, mnogi u Evropskoj uniji također misle da je po srijedi spletka. EU odavno insistira da pravno obavezujući sporazum o razvodu mora biti zaključen prije nego što bude moguća bilo kakva diskusija o budućim odnosima između Velike Britanije i EU. Ali sada se sumnja da Britanija iskorištava irsko pitanje da insinuira detaljnu „političku deklaraciju“ o budućim odnosima u formalni sporazum o izlasku.

Ključni problem je tzv. irski zaštitni mehanizam, koji bi spriječio uspostavljanje tvrde granice između Sjeverne Irske i Republike Irske u odsustvu šireg sporazuma o budućnosti odnosa između Velike Britanije i Evropske unije. U decembru 2017, sve strane su se dogovorile da je takav zaštitni mehanizam nužan da se očuva mir pod sporazumom Dobri petak. Ali bilo je neslaganja oko prevođenja ovog u pravno obavezujući jezik. Zanemarujući sporazum „teritorija Sjeverne Irske će biti dio carinske teritorije Evropske unije.“

Što se nje tiče, britanska vlada je insistirala da se može pozabaviti pitanjem granice ostavši u skladu sa carinskim pravilima EU i upotrebljavajući tehnologije za praćenje carine koje tek trebaju biti izumljene – što će reći, magijom. Pa ipak, irska vlada je insistirala da svaki detalj zaštitnog mehanizma bude finaliziran i uključen u pravno obavezujući sporazum o povlačenju.

Problem za premijerku May

Ali ovaj preliminarni sporazum odmah je predstavljao problem za May, čija većina u Domu naroda zavisi od deset demokratskih unionističkih predstavnika u Parlamentu iz Sjeverne Irske. I zato što su njena stranka i vlada podijeljene po pitanju kakav vid Brexita žele, Irska republika i ostatak EU su u poziciji gledatelja kolosalnog čina samooštećivanja. Ako bi ova pokrajina ostala u carinskoj i regulatornoj orbiti Evropske unije, morala bi postojati granica u Irskom moru. To bi ugrozilo ne samo rad interne carinske unije Velike Britanije, već i ustavni integritet Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Još gore, lažni jezik je pozvao „i mi“ odgovor od škotskih nacionalista, koji su s pravom argumentovali da ako će se praviti posebni dogovori za većinu u Sjevernoj Irskoj za ostanak, onda bi i Škotima, koji su također glasali za ostanak, trebao biti ponuđen sličan sporazum. Ako se to ne ispuni, oni bi zahtijevali ponavljanje referenduma o škotskoj nezavisnosti iz 2014. Ovaj put, međutim, škotski nacionalisti ne bi morali brinuti o argumentu unionista da nezavisnost implicira de facto povlačenje iz EU.

EU je odbila britanske ponude da ostane privremeno u carinskoj uniji nakon Brexita, jer bi to omogućilo Velikoj Britaniji da uživa u koristima trgovine bez tarifa bez da mora dozvoliti slobodno kretanje državljana Evropske unije. Tom prilikom, EU je ponovo posumnjala da Velika Britanija koristi Sjevernu Irsku kao trojanskog konja da dobije nefer prednost, a Brexitovci su optužili May da je kapitulirala pred iznuđivačkim gangsterima u Briselu. Mayin „Brexit sekretar“ David Davis, smjesta je dao ostavku i uskoro ga je slijedio tadašnji ministar vanjskih poslova Boris Johnson (kojem je trebao trenutak da razmotri svoje izglede o mijenjanju May).

'Zaštitni mehanizam za zaštitni mehanizam'

Pregovarači su od tada istraživali nadrealnu ideju „zaštitnog mehanizma za zaštitni mehanizam“ u slučaju da prvi zaštitni mehanizam bude „vremenski ograničen“ umjesto „za sve prilike“, da upotrijebimo njihov smrtonosni žargon. Naglasak je sada pomjeren na to kako cijela Velika Britanija može ostati u carinskoj uniji sa uvjetom da „jednog dana“ može biti u stanju da pobjegne. Ali glavna poenta ostaje: preovlađujući engleski Brexitovci nisu ozbiljno porazmislili o irskom pitanju, niti čak o vjerovatnoći da izlazak iz Evropske unije može vratiti Veliku Britaniju u mračna vremena. Mnogi od njih bi radije izgubili Sjevernu Irsku i Škotsku nego Brexit.

Umjesto tog, bili su zauzeti konstruisanjem izmišljenog svijeta bezgraničnih mogućnosti, zasnovanog na nacionalnoj mitologiji sa Sir Francisom Drakeom, Sir Walterom Raleighom, Britanskim Rajom i stajanjem „sam“ 1940. Psihološki, neki od njih izgleda ponovo proživljavaju imaginarni rat sa našim najbližim susjedima i trgovinskim partnerima.

Većina razumnih ljudi živi u sadašnjosti. I gdje god da pogledate, od Trumpovih trgovinskih ratova do Rusije i Moldavije koje su obećale da će blokirati pristup Velike Britanije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji nakon Brexita, stvarnost neizbježno ruši fantazije Brexitovaca o značaju Engleza.

*Među knjigama Michaela Burleigha su Small Wars, Faraway Places: The Genesis of the Modern WorldBlood and Rage: A Cultural History of TerrorismThe Third Reich: A New History The Best and the Worst of Times: The World As It Is (knjiga koja tek treba da izađe). Direktor je konsultantske kuće za globalni politički rizik Sea Change Partners.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.