Starski: Imao sam hrabrosti raspravljati sa Spielbergom

Allan Starski
Allan Starski: Filmovi su medij koji može pokrenuti misli i dušu svakog čovjeka i film još uvijek ima mnogo toga za reći (Al Jazeera)

Na prvom zagrebačkom New Europe Marketu (NEM), koji se do sada sedam godina održavao u Dubrovniku, na kojem sudjeluju neki od ključnih svjetskih aktera TV industrije kako bi podijelili znanja i iskustva, jedan od govornika i sudionika je oskarovac Allan Starski, poljski produkcijski dizajner, dekorater seta i umjetnički direktor koji je surađivao s nekima od najpoznatijih i najcjenjenijih filmskih redatelja, kao što su Andrzej Wajda, Roman Polanski ili Steven Spielberg, za čiju je Schindlerovu listu i dobio Oscara.

Starski za Al Jazeeru govori o razlikama između današnje i nekadašnje filmske i TV produkcije i industrije, novim izazovima koje aktualna situacija nameće, u kojem smjeru se industrija kreće, iskustvu suradnje s nekim od najvećih svjetskih filmskih redatelja te perspektivama zemalja regije u ovom unosnom biznisu čiji proizvodi, poput mnogih serija, postaju kultni medijski i umjetnički fenomeni diljem svijeta.

  • Kako ste se našli u ovom filmskom poslu i produkcijskom dizajnu u tada komunističkoj Poljskoj?

– Krenuo sam u ovu profesiju jer sam druga generacija stvaratelja filmova – moj otac je bio scenarist, pa sam od djetinjstva već bio upoznat sa stvaranjem filmova, filmskom produkcijom, posjećivao sam setove filmova za koje je moj otac pisao scenarije, a također sam od najmlađih dana volio raditi svoje crteže i skice. Završio sam Akademiju likovne umjetnosti u Varšavi i nakon toga počeo raditi na filmu. Vrlo brzo, nakon samo nekoliko filmova, počeo sam raditi s Andrzejom Wajdom, najslavnijim poljskim filmskim redateljem.

Zajedno smo snimili 14 filmova, i zbog tih filmova, koji su bili poznati ne samo u Poljskoj, nego diljem svijeta, dobio sam prijedloge redatelja koji su poznavali Wajdu i koji su mi prijedloge uputili zbog nekih filmova. Radio sam i mini serije, poput Bijeg iz Sobibora, veliku francusku produkciju Danton o Francuskoj revoluciji, a nakon toga došle su nove ponude i sve se “zakotrljalo”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Dobili ste Oscara za scenografiju Schindlerove liste, filma jednog od najslavnijih redatelja svih vremena Stevena Spielberga. Kakvo je iskustvo bilo surađivati s tako velikim redateljskim imenima kao što su Andrzej Wajda, Steven Spielberg, Roman Polanski na filmu The Pianist, Krzysztof Kieslowski i drugima?

– Prošao sam jako dobru školu Andrzeja Wajde – on nije bio samo izvrstan redatelj, nego netko tko je dobro osjećao bilo koje mjesto koje je posjetio. Mi smo zajedno posjetili mnogo različitih zemalja i on me naučio da bih trebao biti otvoren prema ljudima, da znam kako raditi sa slavnim redateljima, jer i najslavniji redatelji su umjetnici. Ako se osjećam kao umjetnik, onda mogu raspravljati i biti partner raznim umjetnicima iz raznih zemalja.

Naravno, nije bilo lako početi raditi sa Spielbergom, jer kad smo snimali Schindlerovu listu, on je bio najpoznatiji redatelj na svijetu, ali ja sam bio dovoljno hrabar da mu govorim o filmovima koje sam radio prije Schindlerove liste, raspravljali smo i o filmovima koje je on snimio prije, i to mi je pomoglo da razumijem njegove želje i viziju filma, i prošlo je dobro. A to je onda nešto kao ljestve, penješ se – nakon što sam radio sa Stevenom, radio sam s Romanom Polanskim, Peterom Weberom, Fatihom Akinom, sve različitim vrstama umjetnika, ali izvrsnim redateljima, i sve to iskustvo koje sam stekao koristilo mi je za druge filmove i nove avanture.

  • Kada biste usporedili, kako je filmska i TV industrija izgledala u ranije vrijeme i danas, u čemu su ključne razlike i jesu li i po čemu one doista toliko značajne, kako to izgleda danas u odnosu na neka nedavna vremena?

– I danas još uvijek ima umjetnika i redatelja koji rade na isti način na koji smo radili godinama ranije – [Martin] Scorsese cijelo vrijeme radi izvrsne, velike filmove, ali to su filmovi kao iz dobrih starih vremena Hollywooda. Danas imamo nove platforme, poput Netflixa, Amazona ili Applea, koji produciraju neke mini serije, neke filmove bazirane na video-igrama. To je nova grana stvaranja filmova, meni vrlo zanimljiva, kao i publici – sviđa mi se mnogo mini serija koje sam vidio na Netflixu. Ali, ja i dalje pokušavam raditi vrstu dobrih priča koje su važne za ljude, za publiku, i pokušavam svoje setove postavljati na isti način kako sam ih postavljao prije, naravno, i uz nešto pomoći Computer Generated Images (CGI), ali i dalje su moji setovi vrlo realistični i trudim se učiniti ih vrlo uvjerljivim, pogotovo ako radim povijesni film – želim da publika vidi realnost vremena koje je prošlo, a koje ja rekreiram.

  • Neki ‘nostalgičari’ rekli bi da u današnje vrijeme film gubi korak i bitku s TV produkcijama i koprodukcijama serija. Biste li se složili s tim ocjenama?

– Ne, mislim da je prerano tako nešto reći. Ne znam kako netko može reći da bi Irishman mogao gubiti od TV produkcije, primjerice. To je izvrstan film, i još se stvaraju odlični filmovi. Mnogo je dobrih, pogotovo umjetničkih filmova, koji se lako natječu s nekim TV produkcijama. To je drugačije područje – postoje neki filmovi koji i dalje mogu “zavesti” publiku. Kad odem u kino, vidim mnogo ljudi koji sjede u mračnoj prostoriji, a ne pred televizorom, i upijaju ono što im pokušavamo reći. I Hollywood je još uvijek živ.

  • Koji su današnji novi izazovi u odnosu na to ne tako daleko vrijeme?

– Iskreno, mislim da su izazovi i dalje isti – vjerujem da većina umjetnika tretira stvaranje filmova kao umjetnički izazov. Mislim da se uvijek trudimo raditi zanimljive, uvjerljive priče, koje su sposobne okupiti publiku u kinima, i pokušavamo sve više ispričati ljudske priče koje su u vezi sa svime što se događa. Čak i ako se radi o povijesnim filmova, još uvijek postoji relacija prema današnjim vremenima i mislim da filmovi nisu samo zanimljiva slika, nego su filmovi, također, medij koji može pokrenuti misli i dušu svakog čovjeka. Tako da vjerujem da film još uvijek ima mnogo toga za reći.

  • Pratite li što se događa na području bivše Jugoslavije – Hrvatska je, posebno Dubrovnik ili Istra, primjerice, postala poprište ozbiljnih, globalno popularnih i jakih koprodukcija… Kakva se perspektiva otvara na područjima ovih zemalja u toj industriji?

– Hrvatska ima dugu povijest snimanja filmova. Filmski studio u Zagrebu je producirao velike američke filmove, a sada su tu novi studiji, novi producenti. Mislim da zemlje poput Hrvatske, koje nemaju veliku publiku, trebaju biti orijentirane na koprodukcije, na neku vrstu servisa stranim kompanijama. Obožavatelj sam koprodukcija, jer je to dobar trening za lokalne ljude, koji tako mogu upoznati velike produkcije i to iskustvo iskoristiti u lokalnim filmovima. Tako da mislim da je to način kako Poljska, Hrvatska i slične zemlje mogu nastaviti raditi još više koprodukcija i velikih filmova, i to je dobar izazov za ekipe na tim područjima. Mislim da, primjerice, Hrvatska i Poljska sada imaju mnogo dobrih ekipa koje mogu servirati vrlo ozbiljne projekte.

  • Bosna i Hercegovina ima jedan od globalno poznatih i popularnih filmskih festivala, Sarajevo Film Festival. Može li to kako pridonijeti razvoju filmske i TV produkcije na ovim područjima?

– To je druga priča. Ako govorimo o festivalima, čini mi se da ih je danas u svijetu previše. Pozivaju me na toliko festivala – čini mi se kao da ih svaka zemlja ima nekoliko. Ne mogu govoriti precizno o festivalima na ovom području, jer ne pratim toliko što se na tim festivalima događa, ponekad jednostavno ne mogu ići na njih. Prije nekoliko godina sam bio u Zadru, na nekom festivalu, bio je to jedan lokalni festival, a prije dvije godine bio sam ovdje na nekom manjem festivalu, kojem se ne mogu ni imena sjetiti. Tako da mislim da je previše festivala. To je dobro za lokalne zajednice, posebno u manjim gradovima, no svakom je festivalu problem prikazati nešto novo – kao da je danas veća ponuda festivala nego filmova.

  • Što mislite o NEM-u i sličnim događanjima i okupljanjima, mogu li i na koji način pridonijeti ovoj industriji na globalnoj, ali i regionalnoj razini?

– Mislim da ovakva vrsta okupljanja, ovakva vrsta panela, gdje se susreću mnogi ljudi koji se bave stvaranjem filmova i razmjenjuju iskustva, vrlo važna. To je, kao prvo, prilika za upoznavanje s iskustvima različitih stvaratelja filmova iz različitih zemalja, a kao drugo, za stvaranje veza između raznih kompanija iz raznih dijelova svijeta, ne samo iz Europe, za neke buduće koprodukcije. Tako da mislim da ovakvi događaji pomažu da doznamo što se događa u novom biznisu – nisam previše upoznat s događanjima u TV produkciji, ali sada imam priliku upoznati ljude iz tog područja.

  • Možemo li uskoro očekivati neki Vaš novi projekt, radite li na nečemu ili imate nešto u planu?

– Pripremam film, nadam se, s Fatihom Akinom. Možda ćemo raditi novi film, ne bih govorio o naslovu, ali taj je redatelj za mene jako važan i nadam se da ćete iduće godine čuti o filmu.

Izvor: Al Jazeera