Oglasi

Šta znače posljednji turski testovi sistema S-400?

Ankara je najavila dodatne provjere svog kontroverznog raketnog sistema odbrane S-400, koji je kupila od Rusije.
Početkom oktobra jedinice S-400 su prebačene na crnomorsku obalu, kod SinopaEPA - Ilustracija

Prošle godine je Turska kupila ruski protivzračni odbrambeni sistem S-400, uprkos žestokim kritikama iz Sjedinjenih Američkih Država.

Početkom oktobra primjerci S-400 su prebačeni do Crnog mora, blizu Sinopa, na sjeveru Turske, za nove testove, koji će vjerovatno obnoviti zabrinutost NATO saveznika Turske, kao i njenih susjeda.

Poznat kao "Triumph" u Rusiji i "mala ledena santa (Growler)" u NATO-u, odbrambeni sistem zemlja-zrak S-400 jedan je od najnaprednijih na svijetu.

Domet radar otkrivanja prijetnje mu je u rasponu od srednjeg do dugog i može uočiti i pratiti nadolazeće letjelice te usmjeravati salvu raketa na mete u dometu od 400 kilometara.

Sa druge strane, američki Patriot može ispaljivati jednu po jednu raketu i ima četvrtinu navedenog dometa.

Zatim, S-400 može gađati mete na niskim i visokim nadmorskim visinama te može uništavati nadolazeće rakete koje putuju velikim brzinama.

Jako je sposoban i veoma je tražen.

Ugovor od 2,5 milijarde dolara

Njegove rakete imaju velike manevarske sposobnosti, postižu brzinu od 14 maha (brzine zvuka) i mogu naglo zaokretati, napadati i uništavati mete bez obzira šta mete rade.

Ukratko, smrtonosan je.

Kao ključna članica NATO-a i važan američki saveznik, Turska je smatrana jako bitnim dijelom programa borbenog mlažnjaka F-35 i trebala je biti jedna od prvih država koja će dobiti ove napredne avione.

Ankara je na tržištu tražila i pristojne sisteme zračne odbrane.

Oklijevanje Washingtona da proda američke sisteme Patriot Turskoj, zajedno s lošim rezultatima rada ovih sistema, primorali su Tursku da se okrene drugim prodavačima.

Tako je 2017. godine Turska potpisala dogovor o kupovini S-400 za 2,5 milijardi dolara, a prve četiri baterije dolaze u julu 2019. godine.

Osude iz SAD-a ovakve odluke turskih vlasti su bile žestoke i glasne, pa je SAD zvanično izbacio Tursku ih programa F-35 u julu prošle godine.

Washington brine to da učešće u razvoju naprednog američkog aviona nije kompatibilno s posjetovanjem naoružanja neprijatelja koje je, dijelom, i napravljeno da obara američke avione.

Nekoliko operativnih testova

Može li S-400 biti uvezan u NATO komunikacijske mreže i može li dobijati vrijedne podatke o američkim avionima kao što je F-35?

S ruskim trenerima i osobljem na terenu, koje djeluje kao podrška za S-400, ove vrijedne informacije mogu lako stići do Rusije.

Zbog ovoga je američki predsjednik Donald Trump sankcijama prijetio Turskoj ako bude koristila S-400 sisteme.

Očajni u želji da riješe krizu, američki senatori su predložili opciju da S-400 plati SAD kao kompenzaciju te da sistemi budu na turskom tlu, da se nikad ne koriste i da ih SAD stalno obilazi.

Ovo je Ankara odbila i već su neki testovi izvršeni.

U prvom operativnom testu, u novembru 2019. godine, turske avione F-16 i F-4 su ciljali radari S-400 dok su preletjeli preko Ankare.

U augustu ove godine grčki avioni F-16 su bili ciljevi radara S-400 dok su se vraćali sa vojne vježbe i Turska je bila žestoko kritizirana zbog djelovanja zbog kolege iz NATO saveza.

Početkom oktobra jedinice S-400 su prebačene na crnomorsku obalu, kod Sinopa.

Testiranje radara i moguća "živa" paljba turskih raketa je planirana, što se vidi iz poruke pilotima i letjelicama da se izbjegava do područje do visine od 61.000 metara.

Napada i do 400 kilometara 

Postoje dodatne brige da se S-400 može koristiti i napadački.

Za razliku od Patriota, S-400 može napasti nekoliko letjelica odjednom na udaljenosti od 400 kilometara.

To znači da može pokriti većinu Sirije.

Baterija postavljena na granici kod Gaziantepa (Turska) može pogoditi avione iznad Damaska ili Bejruta, a svakako može oboriti svaku letjelicu koja polijeće ili slijeće u rusku bazu Khmeimim kod sirijske Latakije.

Raketni sistem koji dominira zračnim prostorom protivnika je potentno oružje i može biti prevaga u strateškom balansu, pa tako učiniti vojnu akciju na terenu dodatno izazovnom.

No, kako god da se koristi, S-400 brine turske susjede.

Grčka, koja ima stariju S-300 varijantu, s malo ili nimalo zamjerki iz SAD-a, posebno je zabrinuta, jer su upravo njeni borbeni mlažnjaci korišteni za test S-400, u vrijeme kada su prisutne tenzije između dvije članice NATO-a.

Izazov i opasnost odjednom

Turska bi sa S-400 mogla pokrivati cijelo područje Egejskog mora i istočnog Mediterana.

To je upravo bila zamjerka Turske kada je Kipar kupio S-300 krajem 1990-ih – da Kipar može dominirati zračnim prostorom između njega i većeg dijela južne Turske.

Grčka je morala preuzeti sistem i premjestiti ga na otok Krit kako bi se izbjegla vojna akcija protiv Republike Kipra.

Gdjegod da se baterije razmjeste, S-400 će imati destabilizirajući efekat zbog svojih mogućnosti.

Još nije poznato kako bi Rusija mogla reagirati ako se ovaj sistem bude koristio protiv ruskih letjelica, a taj scenarij je moguć u bližoj budućnosti, pošto dvije države podržavaju suprotstavljene strane u Siriji i Libiji.

Bilo na sjeveru Sirije ili središtu Libije, ovo oružje može oboriti neprijatelje bez problema, ali je i glavna meta svakom neprijatelju – izazov i opasnost za sebe odjednom.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.