Šta (ne) znamo o nuklearnom programu Sjeverne Koreje

Prema američkom planu, denuklearizacija bi uključivala programe hemijskog i biološkog oružja (EPA)

Nuklearno oružje Sjeverne Koreje sasvim sigurno će biti tema predstojećeg samita lidera te zemlje Kim Jong-una s predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom, ali mnogi sumnjaju da će Kim, tek tako, u potpunosti dići ruke od nuklearnog programa, o kojem se mnogo toga ne zna, ali se ponešto i zna.

Ne bi bilo teško sakriti barem neke bojeve glave i radioaktivni materijal u ogromnom kompleksu podzemnih postrojenja Sjeverne Koreje, ocjenjuje AP, u analizi o nuklearnom programu Pjongjanga obavijenom velom tajne, koji desecima godina stavlja na muke cijelu regiju.

Misterija je koliko tačno bojevih glava sadrži nuklearni arsenal Sjeverne Koreje, ali prema procjenama, Pjongjanga na raspolaganju ima od 10 do čak 60 ili 70 bombi, navodi američka agencija.

Šest podzemnih eksplozija od 2006. godine

Nejasno je i koliko su te bombe moderne, mada je Sjeverna Koreja izvela šest podzemnih eksplozija od 2006. godine, uključujući testove za koje navodi da su bile probe dvije hidrogenske bombe.

“Ipak, jedno je izvesti nuklearnu probu, a nešto sasvim drugo napraviti bojeve glave dovoljno male da ih ponese raketa dugog dometa koja može pogoditi SAD”, ukazuje AP.

Kim je prošlog novembra rekao da je njegova zemlja ovladala tehnologijom, dok mnogi strani eksperti i vlade vjeruju da je Sjeverna Koreja stigla barem do te tačke.

Nuklearne bombe mogu biti napravljene od plutonija ili visokoobogaćenog uranija, a Sjeverna Koreja ima obje vrste, napominje se u analizi.

U izvještaju južnokorejske Vlade iz 2016. godine piše da je Sjeverna Koreja proizvela 50 kilograma plutonija za oružje, što je dovoljno za izradu šest do 10 bombi.

Sjeverna Koreja je zatvorila fabriku za proizvodnju plutonija u svom glavnim nuklearnom kompleksu u Yongbyonu 2007. godine, u okviru sporazuma o razoružanju u zamjenu za pomoć.

Od 250 do 500 kilograma visokoobogaćenog uranija

Taj sporazum kasnije je raskinut, a satelitski snimci pokazuju da je Pjongjang nastavio obogaćivati uranij proteklih godina.

Fabrike za proizvodnju plutonija su obično velike i emitiraju veliku količinu toplote, što olakšava njihovo detektiranje spolja, dok je postrojenje za obogaćivanje uranija kompaktnije i lako se može sakiriti od satelitskih kamera, a uz to, centrifuge za obogaćivanje uranija mogu tajno operirati pod zemljom.

Naučnici Univerziteta Stanford nedavno su upozorili da Sjeverna Koreja, prema procjenama, posjeduje od 250 do 500 kilograma visokoobogaćenog uranija, što je dovoljno za izradu 25 do 30 nuklearnih naprava.

Južnokorejski i američki eksperti šepkuliraju da Sjeverna Koreja ima više dodatnih postrojenja za obogaćivanje uranija, a sumnja se i da Pjongjang krije plutoniji i visokoobogaćeni uraniji u više od 10.000 podzemnih tunela i struktura.

Za izradu bombe nije potrebno mnogo plutonija ili visokookobogaćenog uranija – otprilike šest do osam kilograma plutonija, dok je visokoobogaćenog uranija potrebno oko 20 kilograma, navode eksperti.

Desetak interkontinentalnih balističkih raketa

SAD, između ostalog, želi da Sjeverna Koreja svojim koracima u cilju razoružanja obuhvati i interkontinentalne balističke rakete.

Ekspert za rakete sa južnokorejskog Instituta za naučno-tehnološku politiku ocjenjuje da Sjeverna Koreja ima “više interkontinentalnih balističkih raketa, ali manje od 10”.

Eksperti ukazuju da Sjeverna Koreja tek treba dokazati da posjeduje tehnologiju koja je potrebna da se njene bombe zaštite od velike toplote i pritiska kojima je raketa dugog dometa izložena pri vraćanju u Zemljinu atmosferu.

Što se tiče sjeverokorejskih nuklearih postrojenja, većina ključnih se nalazi u kompleksu Yongbyonu, oko 100 kilometara sjeverno od Pjongjanga.

Među njima su reaktor sovjetskog dizajna od pet megavati, radiohemijska laboratorija u kojoj se plutonij za proizvodnju oružja može vaditi i centrifuge za obogaćivanje uranija.

U maju je Sjeverna Koreja srušila svoj jedini poligon za nuklearna testiranja, duboko u sjeverostočnim planinama, kako bi pokazala posvećenost denuklearizaciji.

U nuklearnom sektoru 10.000 ljudi

Zatvaranje poligona u prisustvu male grupe stranih novinara nije nepovratan potez, a eksperti kažu da bi mnoge druge značajne mjere trebale uslijediti kako bi se realizirala potpuna denuklearizacija zemlje.

Kad je riječ o brojnom stanju ljudi koji rade u sektorima vezanim za nuklearni program u Sjevernoj Koreji, u izvještaju iz 2017. godine južnokorejska državna Komisija za nuklearnu sigurnost saopćila je da više od 10.000 ljudi radi u tim sektorima, dok se za 300 njih vjeruje da direktno učestvuju u razvoju nuklearnog oružja.

Ekspert iz ove komisije kaže da je premještanje nuklearnih naučnika i inženjera u druge sektore važno koliko i odustajanje od nuklearnih bojevih glava, a ukoliko ostanu tamo gdje su, zaključuje on, Sjeverna Koreja bi mogla obogatiti uranij i napraviti nove bombe “za godinu ili dvije”.

Izvor: Agencije