Šta je zapravo tehnokrata?

Piše: Joshua A. Tucker

Svijet se ruši! Euro kolabira! Šta možemo učiniti? Pogledajte u nebo: to je ptica! To je avion, to je . . . tehnokratska vlada!

Sudbina nam je da spašavamo male i velike evropske zemlje, te sad imamo čast suočavati se sa novom pojavom tehnokratske vlade kao što je italijanski deux ex machina  (Bog iz mašine), gdje je ekonomista Mario Monti izabran za premijera, te u Grčkoj, gdje je ekonomista Lucas  Papademos postao premijer. Zbog činjenice da je heroj našeg doba – tehnokratska vlada – uglavnom nepoznat našim čitaocima, evo kratkog objašnjenja ovog pojma.

Šta je tehnokratska vlada?

Da bi odgovorili na ovo pitanje, prvo moramo znati kako se vlade formiraju u parlamentarnim sistemima, koji postoje u Grčkoj i u Italiji (i većini industrijaliziranih demokratija izvan Sjedinjenih Američkih Država). Za razliku od predsjedničkih sistema  – gdje je predsjednik uglavnom slobodan  izabrati ministre koje on ili ona želi – u parlamentarnom sistemu sastav vlade mora odobriti parlament.

Često je potrebna saglasnost više od jedne političke partije, što rezultira u koaliciji stranaka koje će podržati vladu. Kao dio „koalicionog dogovora“, ministarske pozicije  dodjeljuju se različitim strankama, koji imenuju ministre iz redova svojih partija.  Također, stranke se dogovaraju ko će biti premijer, odnosno šef vlade, i ova osoba je obično, ali ne uvijek, pripadnik najveće stranke u koaliciji.  Najčešće je identitet ovog premijera – uvjetovano izbornim rezultatima – poznat tokom izborne kampanje.

Tehnokratska vlada je najčešće ona u kojoj ministri nisu cjeloživotni političari. Zapravo ponekad uopće nisu članovi političkih stranaka. Umjesto toga, trebaju biti „eksperti“ u oblastima svojih ministarstava. Klasičan primjer je ministar finansija koji je nekada predavao ekonomiju na fakultetu, godinama radio za Međunarodni monetarni fond, ali se ranije nije kandidirao za političku funkciju niti se miješao u izborne kampanje.

Je li premijer također „tehnokrata“?

U nekim slučajevima jeste, ali ovo nije pravilo. Premijer bi mogala biti osoba iz najveće stranke koja predvodi tehnokratsku vladu. Premijer  također može biti tehnokrata. U slučaju italijanskih i grčkih vlada, premijer je i tehnokrata i ekonomista.

Zašto neke zemlje izabiru tehnokratske vlade?

Praktičan razlog za ovo je često činjenica da je vlada izgubila podršku parlamenta, ali iz mnogih razloga (pravnih, pragmatičnih ili političkih), još nije vrijeme za sazivanje novih izbora. Ako se stranke u parlamentu ne mogu složiti oko formiranja normalne vlade, ponekad se sve mogu složiti da podrže privremenu tehnokratsku vladu. Kada se tehnokratska vlada uspostavi za kratak vremenski period do slijedećih izbora, nekad je zovu „privremenom vladom“.
Da bi stvari bile još kompliciranije, moguće je imati pristrasnu privremenu vladu (što je otprilike trenutna situacija u Slovačkoj), koja nije poznata kao tehnokratska vlada, nego obično kao „glineni golub“.

Šta je sa Italijom i Grčkom?

Vidjet ćemo hoće li i ove vlade biti privremene, ali to nije ideja vodilja grčkih i italijanskih tehnokratskih vlada. Za sada, ove vlade su tehnokratske vlade koje su jednostavno dobile mandate da vladaju kao bilo koje druge vlade u parlamentarnim sistemima. Dok god imaju poštovanje svojih parlamenata, mogu ostati na vlasti.

Zašto bi izabrani političari ikada predali vlast tehnokratima koje nije izabrao narod?

Trenutno prevladava stav da samo tehnokratske vlade mogu provesti „potrebne bolne reforme“ da bi spasile određene zemlje. Po ovoj teoriji, nijedna velika stranka ne želi sama plaćati cijenu provođenja nepopularne politike. Ako je ovo slučaj, onda je jedno rješenje postavljanje tehnokratske vlade koja nije iz redova nijedne stranke ali je podržavaju sve stranke. Ovako se odgovornost može dijeliti, a vlada može donositi prave odluke, kakve god one bile.

Funkcionira li to?

Nije nam poznato, ali postoje dobri razlozi za skepsu. Prvo , političari nisu dobri u prihvatanju odgovornosti, što znači da su brojne velike stranke u iskušenju da sabotiraju tehnokratske vlade iz vlastitih interesa. Drugo, čak i ako velike stranke podrže tehnokratsku vladu, to ne znači da će je i ekstremističke stranke podržati.  Zaista, tehnokratska vlada koju podržavaju sve glavne stranke meni nalikuje perfektnom receptu za rast manjih stranaka. Neka istraživanja pokazuju da privremene vlade troše manje nego normalne vlade, ali njihovi autori ukazuju da je to zbog činjenice da ove vlade imaju manje ovlasti, a ne da su specijalno sposobne da smanje troškove ili provedu mjere štednje.

Zašto sve zemlje nemaju tehnokratske vlade?

U demokratskim zemljama, narod treba izabirati vladare. Pošto ne postoje izbori tehnokratskih vlada,  teško je nazvati zemlju sa permanentnom tehnokratskom vladom demokratijom. Umjesto toga, imali bi sistem  gdje ljudi samo mogu glasati za ljude koji onda glasaju za prave vođe vlade. Što, ako bolje razmislite, zvuči slično Izbornom koledžu Sjedinjenih Država [u SAD-u, Izborni koledž se sastoji od izbornika koje izabire svaka savezna država, koji onda službeno biraju predsjednika i potpredsjednika SAD-a].

Hoće li tehnokratske vlade spasiti Evropu?

Možda će omogućiti provođenje nekih politika u kratkom roku. Ali dugoročne probleme Evrope morat će riješiti izabrani evropski zvaničnici. Demokratija je zasnovana na odgovornosti. Dok je moguće kratkoročno izbjeći odgovornost, izabrani zvaničnici moraju provoditi, ili bar održavati, dugoročne politike. Tehnokratske vlade možda će se pokazati brzim rješenjima za kratkoročne probleme. Bila bi greška pretpostaviti da će one biti išta više od toga.

Joshua A. Tucker je profesor političkih nauka na Univerzitetu u New Yorku i koautor nagrađivanog političkog bloga The Monkey Cage, gdje je prvobitno objavljena verzija ovog teksta.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera