Šta je pošlo po zlu u Lombardiji?
Dvadesetog aprila u svojoj kući u Bergamu Marco je primio telefonski poziv nadležne zdravstvene ustanove (ATS). Zvali su ga dogovore termin kada će njegov otac Carlo biti povrgnut drugom testu, nakon što mu je mjesec i pol ranije nalazom brisa dijagnosticiran Covid-19.
„Ali, on je umro prije tri sedmice“, odgovorio je Marco osobi s druge strane linije.
„Makar bi oni trebali znati. Taj mi je telefonski poziv omogućio da izbacim iz sebe sav bijes“, kazao je kasnije novinarima.
Svjedočanstvo objavljeno na stranicama The Wireda slikovit je prikaz kako su odgovorni tretirali krizu izazvanu epidemijom.
Korona virus je u Italiji dosad odnio najmanje 30 hiljada života, a blizu polovine te brojke, prema zvaničnim podacima, čine smrtni slučajevi u Lombardiji, regiji u kojoj se nalaze Bergamo, Milano, Breša i još neki snažno pogođeni gradovi.
Od ukupno 215 hiljada pozitivnih na Covid-19, skoro 40 posto otpada na regiju na krajnjem sjeveru koja sa svojih deset miliona stanovnika čini šestinu populacije zemlje.
Ovo brojke ne samo da nisu konačne, budući da se svakodnevno povećavaju, već su vrlo vjerovatno i nepotpune. U Italiji, naime, vlada opće mišljenje da bi zaraženih moglo biti čak i deset puta, a umrlih dvostruko više u odnosu na podatke koji se objavljuju u zvaničnim izvještajima.
Vojni kamioni odvoze leševe
I koliko god zastrašujuće bile, brojke vjerovatno ne mogu dostojno prezentirati količinu katastrofe koja je zadesila ovo područje. Slika konvoja vojnih kamiona kako odvoze tijela preminulih građana Bergama na kremiranje u druge gradove, a koje su obišle svijet sredinom marta, govore više od riječi.
Domaći i internacionalni mediji ovih dana su se bavili pitanjem šta je to pošlo po zlu u Lombardiji, najbogatijoj italijanskoj regiji koja bruto domaćem proizvodu doprinosi jednom petinom, a čiji je zdravstveni sistem svrstavan među najbolje u Evropi.
Online magazine Il Post razgovarao je sa desecima ljekara, političara, virologa i stručnjaka u pokušaju da rekonstruira dva mjeseca koja su potresla Lombardiju.
U tom opširnom izvještaju, ali i više drugih koje su objavili italijanski mediji, navodi se niz objektivnih i subjektivnih okolnosti i događaja koji pomažu da se razjasni kako se desila katastrofa neviđenih razmjera.
Regionalnu vladu koja upravlja krizom, na čelu sa guvernerom Attiliom Fontanom i njegovim savjetnikom za zdravstvo Giuliom Gallerom (obojica članovi desničarskih stranaka, Sjeverne lige, odnosno Forza Italie), optužuju da je bila spora u odlučivanju i nedovoljno pripremljena za borbu sa epidemijom, te da je često dolazila u koliziju sa drugim instancama vlasti.
Pod lupom je i zdravstveni sistem Lombardije, čiji godišnji budžet iznosi 19 milijardi eura, a koji je jedinstven u Italiji, jer polovinu čini privatni sektor. Kao jedan od nedostaka ovog sistema navodi se to da je fokusiran na rad bolnica, a da su zapostavljeni porodični ljekari opće prakse. Upravo oni su se, slabo opremljeni i nedovoljno pripremljeni, ispočetka našli na prvoj liniji borbe sa virusom.
Značajnu ulogu u širenju epidemije imala je i demografska slika ove regije, gusto naseljenog područja sa značajnim brojem srednjih i velikih gradova.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Virolozi i epidemiolozi kažu da će se u godinama koje slijede istraživati šta je u tretiranju krize napravljeno dobro, a šta loše, dok su istražne vlasti već počele utvrđivati postoji li ljudska krivica u smrti stotina ljudi u domovima za stare i iznemogle.
S druge strane, ljekari, kako porodični tako i oni koji rade u bolnicama, zatim sestre, tehničari i drugo medicinsko osoblje, učinili su herojske napore u liječenju bolesnih i spasili su na hiljade života. Nepodijeljeno je mišljenje da je cijeli bolnički sistem Lombardije funkcionirao najbolje u tretiranju krize.
„Rano je da se donosi konačan sud. Postoje i faktori nesreće, kaosa, slučajnosti. Virus je Lombardiju pogodio iznenada i silno. Niko to nije predvidio i nije bilo vremena za pripremu“, rekao je za Il Post Giuseppe Remuzzi, direktor neprofitnog Instituta za farmakološka istraživanja i jedan od najvećih kritičara italijanskog zdravstva.
Pacijent ‘uno’
Lombardiju je zadesila nesreća da prva u Evropi bude pogođena korona virusom. Epidemija je zvanično počela 20. februara, u vrijeme kada je čak i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatrala da virus nije toliko zarazan i opasan kako će se ispostaviti. U Kodonju, malom mjestu u provinciji Lodi, 38-godišnjaku, javnosti poznatom kao Mattia, dijagnosticiran je Covid-19.
Mattia je bio pacijent „uno“, tačnije prvi Italijan pozitivan na testu, iako se većina epidemiologa slaže da je virus počeo kružiti Lombardijom i Italijom ranije, još početkom januara.
Slijedili su dani u kojima se virus širio eksponencijalno. Pokušaji vlasti da uspostavljanjem takozvanih crvenih zona i izoliranjem epicentara epidemije zaustave širenje brzo su propali. Nakon što je 8. marta proglašen karantin u Lombardiji i još nekim provincijama na sjeveru, tri dana kasnije u izolaciju je stavljena cijela zemlje.
Jedan od najviše potenciranih problema Lombardije u prvih sedmicama epidemije je bio manjak reagensa za izvođenje testova. Zbog toga su testirani samo oni čije je stanje zahtijevalo hospitalizaciju.
Primjera radi, u susjednom Venetu se izvodi više testiranja iako Lombardija ima duplo više stanovnika, četiri puta više zaraženih i skoro desetostruko više preminulih. Nedovoljan broj testiranja smanjio je mogućnosti da se prati i spriječi širenje zaraze.
Istovremeno, porodični ljekari su se suočavali s ozbiljnim nedostatkom opreme, čak i one najosnovnije, poput rukavica i maski.
„Regija je mnogo kasnila u obezbjeđivanju zaštitne opreme. Prvi put kad su nam je dali, to je bilo deset hirurških maski i rukavica“, izjavila je dr. Laura Turetta iz Varezea.
Od 150 doktora koji su umrli za vrijeme epidemije, skoro polovicu čine porodični ljekari.
Slučaj koji otkriva manjak koordinacije vlasti je onaj iz male bolnice u Alzano Lombardu, mjestu pokraj Bergama. Kada su 23. februara dva pacijenta testirana pozitivno na Covid-19, upravitelji su stavili cijelu bolnicu u izolaciju. No, regionalne vlasti odmah su potom naredile njeno otvaranje.
Državni zdravstveni institut je nekoliko dana kasnije preporučio da se cijeli Alzano, kao i obližnji Nembro, stave u karantin zbog povećanog broja zaraženih, no ta mjera nikad nije ispoštovana. Uslijedilo je medijsko prepucavanje i prebacivanje odgovornosti između državnih i regionalnih vlasti.
Potcijenili moć virusa
Koliko je u Lombardiji potcijenjena moć virusa, najbolje svjedoče slike prepunih milanskih barova, restorana ili parkova u prvim danima marta. Visoki zvaničnici, poput gradonačelnika Beppea Sale, sekretara Demokratske partije Nicole Zingarettija i čelnika Sjeverne lige Mattea Salvinija, pozivali su građane da nastave sa svojim uobičajenim aktivnostima.
Privrednici, poput čelnika moćnog Udruženja industrijalaca Confindustria, lobirali su da se ne prekida proizvodnja. Ništa od toga nije pomoglo da se spriječi širenje zaraze.
Zdravstveni sistem Lombardije epidemiju je dočekao sa 700 kreveta za intenzivnu njegu. Do kraja marta, taj je broj povećan na 1.400, uključujući i 200 kreveta u terenskoj bolnici napravljenoj za samo dvije sedmice u prostorima milanskog sajmišta. Projekat je vrijedio 21 milion eura prikupljenih dobrotvornim prilozima u akciji koju je vodio guverner Fontana.
Ispostavit će se da je bolnica primila svega nekoliko desetaka pacijenata, jer se u međuvremenu smanjio broj oboljelih kojima je bila potrebna intenzivna njega.
Izvor: Al Jazeera