Al-Sisijev režim predstavlja plodno tlo za pojavu terorizma

Egipat već razdiru polarizacija i poremećaji izazvani revolucijom u januaru 2011. godine (EPA)

Mohammed Sabri, egipatski novinar i stručnjak za sigurnosne poslove, napisao je da egipatski režim hrani stanje krajnjeg očaja i beznađa i da tako ostavlja vakuum koji ispunjavaju ekstremističke grupe.

Naveo je primjer nastanka i razvoja “Al-Kaide na Arapskom poluotoku”. Tu grupu osnovao je Nasir al-Wuhayshi, bivši pomoćnik Osame bin Ladena, u planinama Tora Bora u Afganistanu nakon što je pobjegao iz centralnog zatvora u Sani. Umjesto da se javno pokaje, napusti radikalnu ideologiju, sarađuje s vlastima ili ostane slomljenog duha zbog silnih mučenja on je nastavio provoditi svoje planove i postao najtraženija osoba na svijetu sve do smrti 2015, nakon više od dvije decenije djelovanja.

Sabri je na sajtu britanskog Middle East Eyea naveo da je u trenutku kad je Al-Wuhayshi postao šef te grupe 2009. egipatska državna sigurnost uhapsila Shadija al-Meneija, poznatog švercera na Sinajskom poluotoku, iz plemena Sawarka. Umjesto suđenja ili bilo kakvog pravnog postupka Al-Menei je s nalogom za administrativni pritvor prebačen u strogo čuvani zatvor Burj al-Arab, koji se nalazi zapadno od Aleksandrije i važi za jedan od najozloglašenijih egipatskih zatvora.

Sredinom 2010. godine Al-Menei je izašao iz zatvora. Njegov nadimak uskoro je postao Abu-Mus'ab. Nakon revolucije 25. januara postaje najistaknutije lice grupe Ansar Beit al-Maqdis. Riječ je o vojnoj grupi koja je privukla borce iz drugih država, poput Saudijske Arabije, Jemena, Libije i Sudana. Al-Menei je počinio neke od najvećih napada, koji su bez presedana u historiji Egipta. Kasnije je iskazao odanost ISIL-u. Nije postao građanin koji poštuje zakon niti je pokrenuo društveno korisne projekte. Prošao je radikalne škole u egipatskim zatvorima, koje djeluju pod budnim očima sigurnosnih službi te zemlje.

Očaj i beznađe

Sabri je istakao da te priče nisu fikcija. Ti događaji su se desili i i nastavit će se dešavati, posebno u Egiptu tokom novog četverogodišnjeg predsjedničkog mandata Abdula Fattaha al-Sisija. Naravno, sve to pod uvjetom da se drži Ustava i odstupi s vlasti nakon isteka drugog mandata.

Kritikovao je ono što Al-Sisi često ponavlja u svojim javnim nastupima da se “borimo protiv terorizma u ime Egipta i cijelog svijeta”. Istakao je činjenicu da Al-Sisijeva željezna pesnica hrani jedan od najopasnijih fenomena ekstremizma u historiji Egipta. Dodao je da ono što se događa unutar i izvan egipatskih zatvora predstavlja mnogo više od okruženja koje je ranije iznjedrilo Al-Wuhayshija i Abu-Mus'aba.

Smatra da Egipat već razdiru polarizacija i poremećaji izazvani revolucijom u januaru 2011, koja je odnijela hiljade žrtava. Nakon nešto više od četiri godine Al-Sisijev režim povećao je pritisak na Egipat na dosad neviđen način. Danas deseci hiljada zatvorenika žive u zatvorskim ćelijama u uvjetima opasnim po život. Većina tih zatočenika osuđena je bez ikakvog formalnog opravdanja ili pravne zaštite.

Sabri je dodao da se Al-Sisi i njegov režim ne bore protiv terorizma ni u ime Egipćana ni u ime cijelog svijeta nego da on i njegov režim stvaraju stanje očaja i beznadnosti. Oni uništavaju svako uvjerenje da se promjene mogu ostvariti mirnim putem, ostavljajući pritom vakuum terorističkim grupama.

Sabri je završio svoj članak stavom da su Jemenac Al-Wuhayshi i Egipćanin Abu-Mus'ab sa Sinaja možda izuzetni slučajevi. Međutim, nesporna je činjenica da se u egipatskim zatvorima, udaljenim selima, pa čak i velikim gradovima nalaze hiljade očajnih mladića koji se kreću po kapijama ekstremizma, u posljednjem očajničkom pokušaju ili iščekujući uvjetno puštanje na slobodu, nakon čega ih čeka fanatični propovjednik, eksplozivni prsluk ili kalašnjikov.

Izvor: Agencije