Oglasi

Sinofobija, nova islamofobija

Vrijeme je da se prizna i pozabavi sinofobijom u SAD-u.
Krupni plan bilješki Donalda Trumpa na kojima umjesto 'korona' piše 'kineski' virus Jabin Botsford/The Washington Post/Getty Images

Bio sam student završne godine na Oxfordu kada su se avioni zabili u Blizance u New Yorku. Nakon što sam čuo vijest, sreo sam se s prijateljem. Planirali smo ići na čitanje knjige, ali umjesto tog smo se zagrlili čvrsto i jecali.

U tom trenutku nisam shvatao da ću se suočiti s još teških trenutaka. U narednim danima Amerikanci muslimanskog, arapskog i južnoazijskog porijekla, koji su još žalovali za svojim sunarodnjacima, su i sami napadani, ubijani i okrivljavani za ove napade.

Na 19. godišnjicu tog razornog dana, slična se tragedija odvija za Amerikance kineskog i istočnoazijskog porijekla. Ove zajednice se suočavaju sa izazovima i nesigurnostima globalne pandemije udružene sa „drugom pandemijom“ antiazijskog nasilja.

Pokušaji ubistva i prijetnje smrću

Gotovo 2.600 incidenata je prijavljeno između marta i početka avgusta, uključujući pokušaje ubistva, prijetnje smrću, verbalne napade i ogroman porast rasizma na internetu širom SAD-a. Tokom ove pandemije, 31 posto Amerikanaca azijskog porijekla prijavilo je da je predmetom uvreda ili šala a 26 posto se brine da bi im mogli prijetiti ili ih fizički napasti. Ove su cifre veće nego za bilo koju drugu rasnu grupu.

Baš kao što je 11. septembar potaknuo ponovni rast islamofobije, ova pandemija je katalizatorr novog talasa sinofobije. Historičari su zabilježili američku sinofobiju u 1850-im, i vladine sankcije u brojnim zakonima uključujući i Zakon o isključenju Kineza iz 1882.

Iako je ovo velikim dijelom rezultat nacionalističkog naglašavanja američkog predsjednika Donalda Trumpa porijekla korona virusa i mlakog odgovora Ministarstva pravde na antiazijsko nasilje, fokusiranje isključivo na ove aktere udaljava nas od neugodne istine.

Milioni liberala i konzervativaca širom države, svjesno ili podsvjesno, gaje antikineske sentimente. Oni doživljavaju ljude kineskog porijekla i druge Amerikance azijskog porijekla kao kompetentne i marljive, ali isto tako prepredene, jednodimenzionalne i zatvorene. Da je virus potekao iz Švedske, da li bismo bili svjedoci istih napada na Amerikance skandinavskog porijekla?

Nepovoljna percepcija Kine

Učestalost i intenizitet sinofobije se promijenio sa promjenom političkog, ekonomskog i socijalnog odnosa između SAD-a i Kine. Prema nedavnom izvještaju istraživačkog centra Pew, 73 posto Amerikanaca ima nepovoljnu percepciju Kine, u odnosu na 47 posto u 2018. Eskalirajući trgovinski rat, kršenje ljudskih prava u Kini i Trumpova retorika su potaknule ovu promjenu.

Uzimajući u obzir dugogodišnju percepciju Amerikanaca kineskog porijekla kao stranih, političke pozicije protiv Kine često su vodile do negativnih postupaka protiv Amerikanaca kineskog porijekla. Slična sudbina mori druge imigrante i ljude tamnije puti koje uporno smatraju strancima uprkos njihovoj privrženosti i ulaganju u SAD. Jedan od najistaknutijih primjeta je taj o 120 000 Amerikanaca japanskog porijekla koji su bili zatvoreni tokom Drugog svjetskog rata zbog sumnje u njihovu odanost.

Sinofobija je nusproizvod rasističke države. Iako su historija i iskustvo Kineza u Americi drugačiji od drugih rasnih grupa, antiazijski sentiment formira snažnu, samoobnavljajuću osnovu koja je u temelju nasilja kojem danas svjedočimo. Većina nas spremno odbacuje antiazijsku pristrasnost, ali nismo priznali svoju prećutnu uključenost. Niti smo ozbiljno shvatili moć i odgovornost koju imamo da je spriječimo.

Priznavanje sinofobije ne može se desiti na štetu zakašnjelog fokusa na anticrnački rasizam. Bavljenje sa oba ova problema kao dijelom šireg plana razotkriva zajedničko porijeklo rasnog ugnjetavanja. To se također suprotstavlja dominantnom narativu koji huška manjinske grupe jedne protiv drugih umjesto da ih ujedini u solidarnosti.

Potčinjavanje grupe ljudi

Suprotstavljanje pristrasnosti protiv Amerikanaca azijskog porijekla ili bilo koje druge rasne manjine zastrašujući je zadatak. Da bi se to napravilo potrebne su tri stvari: priznavanje pristrasnosti i prepoznavanje da one mogu biti promijenjene; uključivanje prijatelja, porodice i kolega s posla koji daju uvredljive opasne i suprotstavljanje mržnji u javnom prostoru; i identifikovanje institucionalnog rasizma i zahtijevanje promjene od škola, medijskih organizacije i poslodavaca.

Kako su događaji iz proteklih nekoliko mjeseci tragično pokazali, rasno zasnovano nasilje i dalje je prisutno u SAD-u. Nisu svi oblici raiszma isti, ali dijele cilj da potčine i dehumaniziraju grupu ljudi.

Vrijeme da se prepoznaju sile koje žele promovirati nejednakost i da im se suprotstavi, bez obzira o kojoj je grupi riječ. To zahtijeva da mi okončamo šutnju, za našim stolovima, u učionicama, i pored (virtualnog) aparata za vodu. Iako se čini rizičnim upustiti se u ovu svađu, naša kontinuirana pasivnost je još rizičnija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.