Oglasi

Shaip Kamberi, najvažniji srbijanski političar!

Shaip Kamberi je otvorio oči toj i takvoj Srbiji, koja slavi Mladića, Karadžića i srebrenički genocid, koja izjednačava četnike i partizane, koja se okreće od Batajnice, sve sa masovnom grobnicom pobijene albanske djece tu pred nosom Beograda.
Shaip Kamberi je postao u političkom smislu najveći živi Srbin ili makar srpski savremenik u parlamentarnom životu ove SrbijeAl Jazeera - Arhiva

Govor šefa poslaničke grupe Ujedinjena dolina – SDA Sandžak Shaipa Kamberija u Skupštini Srbije izazvao je veliku pažnju javnosti, a pojedini regionalni mediji prenijeli su ga uz ocjenu - "istorijski". 

Ovo odista jeste bio istorijski govor jednog skupštinskog poslanika u Beogradu. Usudio bih se reći, možda najvažniji skupštinski govor u zadnje tri decenije u srbijanskom parlamentarizmu. 

Shaip Kamberi je uspio u nadahnutih 14 minuta da komprimira toliko istine, realnosti, toliko stvarnosti, da saspe u lice političkoj oligarhiji Srbije ISTINU, kako je to rijetko ko učinio. Shaip Kamberi, sa druge strane, uspio je zadržati dostojanstvo i dignitet, ne samo sebe kao skupštinskog poslanika, nego i sebe kao čovjeka. 

Nije mu puno zasmetala ni bahata upadica notornog Ivice Dačića, novog skupštinskog čekićara. 

Otvaranje očiju

Kamberi je otvorio oči (ako ih još neko drži zatvorenim) toj i takvoj Srbiji, koja slavi Mladića i Karadžića i srebrenički genocid, koja izjednačava četnike i partizane, koja okreće od Batajnice, sve sa masovnom grobnicom pobijene albanske djece tu pred nosom Beograda. Na koncu, Kamberi je rekao jednu od najvažniji stvari u današnjoj političkoj realnosti srpskog polusveta koji se deklariše kao "Srpski svet":

"Ko bi mogao pomisliti da jednog dana jedinu parlamentarnu opoziciju u Srbiji mogu činiti Albanci iz Preševske doline i Bošnjaci iz Sandžaka, šest od ukupno 250 poslanika - baš tužno za demokratiju. Ovakav parlament Srbije nije mogao proizvesti ni Slobodan Milošević, a Aleksandar Vučić i Ivica Dačić pokazali su se efikasnijima od svojih političkih očeva"

Eto, to je realnost današnje Srbije na koju se, o tugo golema, ugleda BiH entitet Republika Srpska i dobar dio novopečene prosrpske političke oligarhije u Crnoj Gori, na čelu sa Srpskom pravoslavnom crkvom. 

To je taj svijet u kome opoziciju među 250 poslušnika, predstavalja šest-slovom i brojem-6 hrabrih pojedinaca iz jednog malenog, zapostavljenog i zaboravljenog ćoška ove zemlje. 

Shaip Kamberi, glas utišane Srbije

I da se razumijemo, Shaip Kamberi sa svojih pet ljudi u Skupštini, nije samo i jedino glas Albanaca, Bošnjaka i ostalih nacionalnih manjina. Ne! To je glas one utišane, zatrte, mentalno izmrcvarene i fizički potlačene Srbije. Danas je Shaip Kamberi jedina odistinska opozicija u Skupštini Srbije, jer Srbija odavno nema ono što se opozicijom može nazvati. A Kamberi je (djelimično) u svom sjajnom izlaganju pojasnio i zašto je nema. Sa jedne strane puste sujete, sitni osobni interesi, sa druge strane, one desne- na kojoj su neonacisti pretvoreni u opozicionare- stvorili su od političke opozicije beskorisnu kašu egoista, sitnošićara i malih kompleksaša. Ništa više i ništa manje od toga. 

Pa je onda, a to nije apsurdno, nego baš ljudski, Shaip Kamberi postao u političkom smislu najveći živi Srbin ili makar srpski savremenik u parlamentarnom životu te Srbije. Kažem to nije ni apsurd, ni paradoks ni uvreda za bilo koga, niti pusta stilska figura. To je realnost u koju je sama sebe dovela Srbija. Ista ona predominatno nacionalistička Srbija, koja sa svojim vlastima pušta huligane da se uoči festivala "Mirdita, dobar dan" u Beogradu iživljavaju po gradskim ulicama. 

A nacionalistička rulja jasno kaže-Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji i Ubij, ubij Šiptara! Rulja bi nekako da "Ne da Kosovo", ali toliko etnički čisto da se od takve primisli diže kosa na glavi. I naravski, rulja svoje želje, čestitke i pozdrave isporučuje uz blagonaklono odobravanje policijske države. Iste one države, koja se sa Vučićem na čelu diči "oporavkom", "skokom, "ekonomskim napretkom", sve dok dole Preševsku dolinu ostavlja u jadu i bijedi. 

Možda, samo možda, na poreskoj uplatnici Shaip Kamberi jeste srbijanski državljanin, ali je on u očima i skupštinske većine, kao i sedativiziranog naroda tek jedan obični Špitar, koji ne bi sjedio tu gdje sjedi, a pogotovo ne bi govorio to što govori-dakle suštu istinu- da nije šminke od parotokratije i stabilokratije, koja se svijetu predstavlja kao demokratija. 

Naravski i o ovome je pričao Kamberi u svojih 14 minuta sjaja!

Miridita Srbijo!

Koliko je zapravo bitan, važan i neophodan jedan Shaip Kamberi baš na srpskom politčkom nebu, svjedoči i tvit -izjava srbijanskog pisca i prevodioca Dejana Tijaga Stankovića, koji kaže:

"Dokaz da je klasno, čak i kulturno bitnije od nacionalnog je da je jedini poslanik u skupštini Srbiji koji koliko toliko predstavlja dobar deo Srba, na primer mene, sada jeste g.din Kamberi iz Preševa."

I da, Srbija se moralno i politički strovalila, potonula toliko duboku, da je u demokratskom, pa ako hoćete i ljudskom smislu na ovaj legalan, parlamentaran način može spasiti jedan Albanac iz Preševa. Očigledno, potrošeni su svi "politički Srbi" iz Kragujevca, Beograda, Novog Sada, Čačaka, Valjeva...nekako su se ili zapleli u kučine SNS-ove mreže ili su odustali od samih sebe u ratovima "opozicionih klanova". Pa sad svi zajedno stoje i osluškuju riječi ovog smirenog čovjeka, koje nose eho samo dvije stvari-slobode govora i istine kao prijekog lijeka. 

A istina je osim shvatanja i nužnost uviđanja vlastitih grešaka i želja da se traži oprost od susjeda. Jer u ime srpstva je počinjeno gotovo svo zlo u zadnje tri decenije. Pa se neko ona u ime tog srpstva treba i izviniti i mora tražiti oproštaj. I od Slovenaca i od Hrvata i od Bošnjaka, i od Albanaca i od dijela Crnogoraca, i od Srba samih na koncu. 

E to ne može, sve i da hoće prvi čovjek Ujedinjene doline Shaip Kamberi! Za to je na sreću ili na žalost neophodan neki, da prosite etničko-politički, Srbin. 

Autošovinisti Dimitrije Tucović i Danilo Kiš

No, to nije na vidiku. 

Srbija je bila zemlja Dimitrija Tucovića, Srbija je zemlja Ivana Đurića, Srbija je zemlja Daila Kiša, Bogdana Bogdanovića... Ta i takva Srbija ne bi čekala Shaipa Kamberija, sama bi odavno tražila oprost za svoje krvave tragove ili još bolje, nikada ih napravila ne bi. Ovako je neizrecivo monstruozno zlo počinjeno-od srebreničkog genocida, etničkog čišćenja nesrba u gotovo svim Jugoslovenskim republikama gdje se "branilo srBstvo", pa do same Srbije, koja uništava svoj narod.  Traženje oprosta je jedini preduslov za bolju budućnost. 

Jesam li vam rekao da je i o ovome govorio Shaip Kamberi?! Puno se može, ako se hoće, u 14 minuta reći. 

Ali, na žalost, Srbija danas  NIJE Srbija Kiša, Bogdanovića, Đurića, Tucovića. Zapravo svi pobrojani bi bili optuženi za imaginarni autošovinizam, izdaju, petokolonaštvo i mondijalizam. I kao takvi, živi da su-bili bi skrajnuti. 

Na koncu, sa jedne strane, a to jeste apsurd, Shaip Kamberi je predstavnik zdravog razuma Srbije, a sa druge strane, vidimo da tog zdravog razuma možda i najmanje ima tamo gdje bi ga trebalo biti-u Skupštini i Vladi pomenute zemlje. 

Pa tako, dok srBski ultranacionalisti-i u Vladi i u Skupštini i u civilu, van institucija, raspravljaju o semantici, sintaksi i "pravom autoru" Kamberijevog govora (ko ga je napisao i sl. budalaštine) Kamberi (p)ostaje najveći živi politički Srbin. 

Svidjelo se to njemu, nama, opoziciji, vlastima, srBskim nacistima, Srbiji i Srbima ili ne. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.