Savremeni robovi u njemačkim klaonicama

Zaustavite izrabljivanje kod Toenniesa: Izbijanje zaraze u pogonu najveće njemačke kompanije za preradu mesa dovelo do rasprave o uvjetima rada stranih radnika (EPA)

Taman što su kancelarka Angela Merkel i premijeri 16 nemačkih pokrajina dogovorili nove blaže mere za sprečavanje širenja pandemije korona virusa, Nemačku je zaprepastilo otkriće nekoliko novih žarišta infekcije, uglavnom među siromašnim ljudima, koji žive i rade u veoma malom prostoru.

Ipak, izbijanje zaraze u pogonu najveće nemačke kompanije za preradu mesa Toennies, ne samo što je okrugu Guetersloh doveo do ponovnog zatvaranja škola i vrtića, već je doveo do žučne rasprave o tome u kojim uslovima rade i žive radnici stranog porekla, o predrasudama prema njima, kao i koja je društvena i ekološka cena jeftinog mesa.

Minhenski Sueddeutsche Zeitung ističe da je došlo do neviđenog žarišta širenja korone te da je više od 660 pozitivno na virus, 7.000 u karantinu a kompanija za preradu mesa je zatvorena.

„I šta radi nadležna vlast u okrugu? Naređuje zatvaranje škola i vrtića. To jasno pokazuje gde su nemački prioriteti u borbi protiv pandemije: prvo se žrtvuju prava i potrebe najslabijih“, ističe ugledni dnevnik.

Visoka cijena jeftinog mesa

I dnevni list Neue Osnabruecker Zeitung ističe da opasnost od širenja nije shvaćena ozbiljno te da sada pate, ne samo oboleli, već i porodice sa decom.

„Sve dok je jeftino meso traženo, Toennies i ostali verovatno neće dobrovoljno promeniti svoj razorni poslovni model. Ipak, ostaje nada da će znak za uzbunu čuti svi, uključujući i premijere pokrajina koji su među zagovornicima ublažavanja antikorone mera“, ističe ovaj list i zaključuje da „korona ostaje veoma opasna“.

Suedwest Presse ističe da se već godinama zna za ogromne probleme u mesnoj industriji.

„Mnogi radnici iz istočne Evrope rade, poput savremenih robova, pod neprihvatljivim uslovima. Političari ovom temom nikada zaista nisu želeli da se bave“, ističe dnevnik iz Ulma i dodaje da je lobi mesne industrije naročito bio aktivan u pokrajinama kao što su Severna Rajna Vestfalija i Donja Saksonija gde postoje velike klanice. „To se sada obija o glavu“.

Berlinski Welt ističe da je ovaj incident gorak udarac ali da nije slučajno što se klanice mesa javljaju u naslovima štampe u toku pandemije.

„Zbog ekstremne konkurencija u cenama, na mnogim mestima se radi što je jeftinije moguće. Ugovori o radu su u ovoj branši veoma popularan instrument za smanjenje troškova. To se, ni u mesnoj industriji, nikako ne može izjednačavati sa eksploatacijom“, ističe komentator Welta i dodaje da je od popuštanja antikorona mera bilo brojnih pojedinačnih žarišta korone širom Nemačke te da se „iza toga ne krije uvek neminovno skandal“.

Držanje odstojanja „nemoguće“ za gastarbajtere

Uprkos ovom komentaru, Welt donosi i ekskluzivnu priču u kojem jedan neimenovani radnik u mesnoj insutriji Toennies svedoči o bednim uslovima u kojima rade strani radnici. Ovaj sagovornik, između ostalog, kaže da su „ljudi bespomoćni i ne znaju kako da pronađu alternativu“, pri čemu ističe: „Mi nikada u životu nećemo moći da budemo na odstojanju od metar i po“.

Komentator Redaktionsnetzwerk Deutschlanda se pita kako se sve ovo uopšte moglo da dogodi kada se od početka maja zna da su zaposleni u mesnoj industriji posebno u riziku od infekcije korona virusom. Tada su bila aktelna žarišta u mestima Coesfeld, Oer-Erkenschwick, Pforzheim i Dissen.

Primera radi, u Coesfeldu došlo je do inficiranja više od 200 radnika, većinom iz Rumunije, koji su radili za nemačku klanicu Westfleisch i pritom živeli u veoma skučenom smeštaju koji im je obezbedio poslodavac. To je bio razlog brzog prenošenja virusa.

Nikome nije neka novost da su loši uslovi rada u nemačkoj mesnoj industriji u kojoj je više od 100.000 radnika, od kojih trećina dolazi iz istočne Evrope, mahom iz Rumunije. Do izbijanja pandemije očigledno u Nemačkoj je malo kome smetalo što ovi ljudi rade u lošim uslovima, imaju za nemačke uslove poprilično male plate i žive u bivšim kasarnama, građevinskim kontejnerima i ostalim masovnim spavaonicama. Ali, kako u tim uslovima ne postoji mogućnost držanja odstojanja pa se znatno brže širi korona virus, ova tema je počela da poprima veću važnost.

„Dakle, rizik je bio poznat i postavlja se pitanje zašto ova branša nije uspela da promeni uslove rada i života svojih zaposleni tako da smanji rizik od infekcije. Šta je iza uvek novih žarišta u klanicama? Nemar? Pohlepa za novcem? Čak arogantnost?“, piše Redaktionsnetzwerk Deutschland i dodaje da kritikovanje trenutnog stanja u mesnoj industriji nije dovoljno već da posle ovog neko mora da snosi posledice.

Da ni iz jednog prethodnog slučaja niko nije snosio nikakve posledice možda najbolje dokazuje upravo primer iz Coesfelda. Tamo su čak lokalne vlasti pokušale da izbegnu ponovno uvođenje strožih antikorona mera, pa čak zagovarale da fabrički pogon ne bude zatvoren jer je „od sistemskog značaja“.

A aktuelni primer zaraze u pogonu Toenniesa dokazuje da očigledno ništa nije promenio ni prošlomesečni nalog nemačkog saveznog ministra rada Hubertusa Heila da se hitno preispitaju uslovi u kojima rade ljudi u klanicama, kao i uslovi u kojima rade i žive sezonski radnici.

Predrasude prema Rumunima i Bugarima

Međutim, mnogo veću buru među korisnicima društvenih mreža, ali i komentatorima, izazvala je prva reakcija premijera Severna Rajne Vestfalije Armina Lascheta kada je upitan šta nam govori ovaj slučaj i da li on ima veze sa ublažavanjem mera zaštite od korona virusa u pokrajini na čijem je čelu.

„To ne govori apsolutno ništa, jer su Rumuni i Bugari došli tamo i tada tamo dolazi virus. To će se svuda događati. Imamo slične propise širom Nemačke“, rekao je vidno nervozan Laschet, pozivajući se na slične slučajeve izbijanja pojedinačnih žarišta, poput jedne farme za uzgajanja špargli u Bavarskoj. „To nema veze sa popuštanjem mera, već sa tim u kakvim uslovima ljudi žive i uslovima rada u kompaniji“.

Laschetov komentar je izazvao burne reakcije na društvenim mrežama, ali i među opozicionim političarima.

„Zdravlje radnika je stavljeno pod rizik zarad profita ’mesnog barona’ (Clemensa Toenniesa)“, rekao poslanik Zelenih Anton Hofreiter. „Gde su naveliko najavljivani zakoni o boljoj zaštiti zaposlenih, boljim uslovima stanovanje, higijeni i efikasnijim široko rasprostranjenim kontrolama?“

Komentator publikacije Vorwaerts ističe da Laschet svojom izjavom o Rumunima i Bugarima podstiče predrasude te da to ima izvesnu tradiciju u CDU u ovoj pokrajini. On podseća kako je nekadašnji premijer pokrajine Severna Rajna Vestfalija Juergen Ruettgers svojevremeno, kritikujući to što je Nokia odlučila da fabriku iz Bochuma preseli u Rumuniju, rekao da u Rumuniji radnici na posao „dolaze i odlaze kad hoće i ne znaju šta rade“.

„Jedanaest godina kasnije, Ruettgersov naslednik, premijer Armin Laschet iz CDU, ponovo je otkrio ’Rumuna’. Kod njega, on nije lenj i glup, već je prenosilac zaraze“, ističe Vorwaerts i dodaje da suštinski za Lascheta nisu krivi uslovi rada i manjak zaštite radnika u mesnoj industriji već „Rumuni i Bugari“ koji su doneli virus iz svojih zemalja. „Ovime je Armin Laschet ne samo razotkrio veoma upitno sagledavanje ljudi, već podstiče i predrasude, koji će drugi rado prihvatiti. Izvinjenje bi bilo najmanje što bi trebalo da uradi“.

Igranje sa zdravljem zaposlenih

S druge strane, komentator Redaktionsnetzwerk Deutschland brani Lascheta od najoštrijih napada.

„Može se zauzeti stav da formulacija i fokus izjave nisu naročito mudro izabrani. Može se kritikovati da se to ne bi trebalo dogoditi čoveku sa kancelarskim ambicijama. Ali, ono što se ne može učiniti – ber ne bez zle namere – jeste optužiti ovog političara CDU za podsticanje ozlojađenosti ili čak rasizma“, ističe se u komentaru ove mreže nemačkih lokalnih dnevnih listova. „Ako premijer Severne Rajne Vestfalije ima indicija da su inficirani radnici iz Rumunije i Bugarske uneli virus, njemu ne preostaje drugi izbor nego da ove informacije podeli sa javnošću“.

U međuvremenu, Koelner Stadt Anzeiger je otkrio izveštaj ministarstva rada pokrajine Severna Rajna Vestfalija u kojem je, nakon kontrole 650 kolektivnih smeštaja u kojima živi više od 5.300 ljudi, navedeno da su uočeni ponekad katastrofalni nedostaci u smeštaju zaposenih u mesnoj industriji – od nepoštovanje najjednostavnih higijenskih propisa u kombinaciji sa prenatrpanošću, preko krovova koji prokišnjavaju i nedostatka protivpožarne zaštite, do katastrofalnih sanitarnih prostorija i najezde pacova.

„Ovde se očigledno zbog profita igra sa zdravljem zaposlenih“, rekao je za ovaj pokrajinski ministar zdravlja, dodajući da je to „neodgovorno“.

Izvor: Al Jazeera