Oglasi

S. Arabija među zemljama koje žele upravljati Jerusalemom

Saudijska Arabija, Jordan, Turska i Maroko imaju ambiciju da upravljaju trećim najsvetijim mjestom islama.
Islamska sveta mjesta u Jerusalemu trenutno su pod skrbništvom kralja Jordana Reuters

Nedavne vanjskopolitičke odluke Sjedinjenih Američkih Država otvorile su novo poglavlje u dugoj historiji borbe za skrbništvo nad najsvetijim mjestima islama.

Nakon što je SAD priznao Jerusalem za glavni grad Izraela i tamo premjestio svoju ambasadu, sve je izraženije pitanje ko će kontrolisati sveta mjesta u tom gradu, koji je, nakon Meke i Medine, treće najsvetije mjesto islama.

Trenutno, jordanski kralj Abdullah II je staratelj za muslimanska i kršćanska sveta mjesta u okupiranom Jerusalemu, ali rastu špekulacije da bi "dogovor stoljeća“, za koji administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa obećava da će ponuditi rješenje za palestinsko-izraelski konflikt, mogao dovesti do predaje tog skrbništva Saudijskoj Arabiji.

U martu, kralj Abdullah se osvrnuo na rastuće tenzije između Ammana i Rijada zbog tog problema, govoreći da je pod pritiskom da promijeni svoj stav po pitanju okupiranog Jerusalema.

Potom, u aprilu, marokanski kralj Mohammed VI umiješao se u polemiku, najavljujući dodjelu novca, čiji iznos nije naveden, za obnovu džamije Al-Aqsa i njenog kompleksa, prvu takve vrste u mnogo godina.

Kako su Saudijci zbacili Hašemite u Meki

Neovisno od Jordana, Saudijska Arabija i sada Maroko i Turska, bore se za utjecaj u Jerusalemu. Sve četiri zemlje tvrde da imaju historijsko uporište za vođenje muslimanskog svijeta i imaju namjeru igrati važne uloge u budućnosti svetog grada.

Ovo nije prvi put da se dinastije Sauda i jordanskih Hašemita sukobljavaju oko islamskih svetih smjeta.

Preci kralja Abdullaha, Hašemiti, za koje se smatra da su potomci poslanika Muhammeda, vladali su Mekom stoljećima prije nego što su ih zbacili Saudijci. Dvadesetih godina prošlog stoljeća, Abdulaziz Ibn Saud, otac saudijskog kralja Salmana, osporio je vladavinu Sharifa Husseina bin Alija, prapradjeda kralja Abdullaha u Meki i cijeloj regiji Hidžaz (najzapadniji dio moderne Saudijske Arabije), na kraju porazivši njegove snage i istjerujući Hašemite iz svetog grada.

Dva sina Sharifa Husseina su uz podršku Velike Britanije uspostavili monarhije u Iraku i Transjordanu, ali samo je potonji preživio do danas. Jordanska monarhija stekla je skrbništvo nad kršćanskim i muslimanskim svetim mjestima u Jerusalemu 1924, nakon raspada Osmanskog carstva, koje je stoljećima vladalo Palestinom.

No, i Hašemiti i Saudijci dijele historijski animozitet prema Osmanlijama. Godine 1517. otomanski sultan Selim I preuzeo je kontrolu nad Mekom i Medinom i učvrstio otomanske ambicije za kalifatom, dok su mu Hašemiti bili prisiljeni plaćati mu vjernost.

Četiri stoljeća kasnije, Sharif Hussein iz Meke vodio je arapsku pobunu protiv Osmanlija, potpomognutu Britanskom imperijom. Saudijci su se s otomanskim snagama sukobili tokom 19. i početkom 20. stoljeća, pokušavajući proširiti svoju teritoriju. Iako je kalifat bio raspušten, a Osmansko carstvo se 1924. godine pretvorilo u sekularnu republiku, turske vlasti su posljednjih godina nastojale vratiti vodeću poziciju u muslimanskom svijetu.

Historijska uloga Rabata

Uprkos činjenici da je marokanska dinastija Alaouite bila distancirani posmatrač borbe između Osmanlija, Saudijaca i Hašemita za najsvetija mjesta islama, ipak je uspjela razviti i održati poseban odnos s Jerusalemom.

Preci kralja Mohammeda VI, čija loza, kao i kod Hošemita, vodi od poslanika Muhammada, stoljećima su podržavali sveta mjesta u gradu i njegove stanovnike.

Na kraju se u Jerusalemu pojavila marokanska četvrt koja je ugostima mnoge muslimane iz Maghreba. Kada ju je izraelska vlada uništila u ratu iz 1967. godine, kralj Hassan II, djed kralja Mohammeda, mnoge njegove stanovnike preselio je u Maroko.

Historijska uloga koju je Rabat odigrao u podržavanju svetog grada priznata je 1975. godine, kada je na samitu Organizacije za islamsku saradnju (OIC) marokanski kralj izabran da vodi novoformirani Komitet Jerusalema, koji se trebao suočiti s izazovom mnogih problema u gradu pod izraelskom okupacijom.

Danas, neki od tih starih konflikta i razlike u mišljenjima o historijskom legitimitetu dolaze u prvi plan, iako se geopolitička situacija od početka 20. stoljeća značajno promijenila. Zahvaljujući ogromnim prihodima od nafte, Saudijska Arabija postala je jedna od najmoćnijih zemalja u arapskom svijetu.

Krajem šezdesetih godina, Rijad je pojačao svoju „diplomatiju čekovne knjižice“, finansijski podržavajući bivše neprijatelje poput Egipta i Jordana kako bi im pomogao da se oporave od poraza u arapsko-izraelskom ratu iz 1967. godine. U posljednjih nekoliko godina, saudijska sredstva pomogla su i Kairu i Ammanu da stabiliziraju svoje ekonomije narušene političkim previranjima.

Jordan je bio pod velikim pritiskom da prihvati finansijsku pomoć, ali je sa sve većom zabrinutošću posmatrao jačanje napora Saudijske Arabije u posljednjih nekoliko godina da pojačaju utjecaj u Jerusalemu.

Saudijska politika 'čekovne knjižice'

U decembru 2017. godine, manje od dvije sedmice nakon što je SAD zvanično priznao Jerusalem za glavni grad Izraela, Kuća Sauda je jasno iznijela svoju ambiciju da ospori skrbništvo Hašemita. Saudijska delegacija se na sastanku Arapske međuparlamentatne unije, tijela koje okuplja članove parlamenata iz arapskih zemalja, obrušila na jordanske kolege, prigovarajući na spominjanje historijske uloge Jordana za sveti grad.

Nekoliko mjeseci kasnije, Saudijska Arabija je odobrila 150 miliona dolara za podršku administraciji koja upravlja islamskim objektima u Jerusalemu. U međuvremenu, saudijski princ je nastojao intenzivirati zbližavanje svoje zemlje i Izraela, a čini se da je i podržao američki „dogovor stoljeća“.

Jordan se sada plaši da bi Trumpova administracija, uz izraelsko prihvatanje i saudijsko ohrabrenje, sada mogla predložiti uspostavu uprave nad svetim mjestima islama u Jerusalemu pod saudijskim nadzorom što bi ne samo umanjilo značaj uloge Palestinske uprave u Jerusalemu, već i u praksi poništilo skrbništvo Jordana.

U odgovoru na to, Jordan je krenuo u akciji. Više se uključivao u pitanja koja se tiče Jerusalema i za svoja djela tražio regionalnu podršku. U februaru, najavio je formiranja novog Vijeća islamske zadužbine. Sastavljeno je od eminentnih palestinskih ličnosti, uključujući neke koji su učestovali u masovnim protestima protiv detektora metala koje je Izrael 2017. godine instalirao u džamiji Al-Aqsa. Oni su zaduženi za rješavanje najvažnijih problema s kojima se suočava okupirani Jerusalem.

U martu, kralj Abdullah je otputovao u Maroko i sastao se sa kraljem Mohammedom VI kako bi tražio njegovu političku podršku. Marokanski kralj se obavezao i zvanično potvrdio da je odbrana Jerusalema za njegovu zemlju „prvi prioritet“. Mjesec dana kasnije, najavio je dodjelu novčane pomoći za restauraciju džamije Al-Aqsa.

Po pitanju Jerusalema, Jordan je tražo podršku i od druge utjecajne zemlje regiona – Turske. U februaru, kralj Abdullah posjetio je Ankaru kako bi, među ostalim temama, razgovarao o palestinskom pitanju. A prije toga, jordanski kralj je bio na oba sastanka Organizacije za islamsku saradnju koja je sazvao turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, u nastojanju da se razgovara o statusu Jerusalema i zabrinjavajućem razvoju događaja u Palestini, mada je navodno bio pod pritiskom Saudijske Arabije da to ne čini.

Popularnost Turske u Palestini

Turska se sa svoje strane već godinama bori za lidersko mjesto u islamskom svijetu, a Palestina u tim naporima ima ključnu poziciju. Turske humanitarne organizacije su postale jako aktivne u Gazi i na Zapadnoj obali, kao i razne islamske organizacije s većim budžetima.

Ankara ohrabruje vjerski turizam u Jerusalemu i finansira razne humanitarne inicijative, uključujući i izgradnju studentskog doma za Univerzitet Al-Quds, osiguranje obroka za muslimanski mjesec posta ramazan, obnovu historijskih mjesta i kuća i slično. Također, Palestincima je omogućila pristup Osmanskoj arhivi koja dokumentira vlasništvo nad zemljom, što može pomoći borbi protiv izraelske eksproprijacije zemljišta.

Svi ovi napori i rastuća popularnost Turske u Palestini izaziva zabrinutost Saudijske Arabije, naročito jer su ove dvije zemlje na suprotnim stranama bliskoistočnog konflikta. To razilaženje se pojačalo nakon što je Saudijska Arabija, zajedno sa Bahreinom, Egiptom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, 2017. godine nametnula blokadu Katara.

Naposljetku, ono što će se dogoditi u utrci za Jerusalem bit će u velikoj mjeri uslovljeno odredbama „dogovora stoljeća“, za koje se očekuje da će biti objavljen sljedećeg mjeseca. Kakvi god bili američki prijedlozi za upravljanje svetim mjestima u Jerusalemu, oni bi svakako mogli potaknuti rastuće podjele između arapskih zemalja, koje su se prije samo deset godina u potpunosti složile oko statusa Jerusalema i preduvjeta za mir s Izraelom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.