Rusija korača putem Sovjetskog saveza

Putinova posljednja šansa da spriječi unutrašnji kolaps možda je u pribjegavanju ruskom etnonacionalizmu (EPA)

Piše: Janusz Bugajski

Usred ekonomske krize i sve većeg nezadovoljstva javnosti, Vlada ruskog predsjednika Vladimira Putina steže obruč oko nezavisnih sektora društva. S obzirom na to da je izgubio glasove među srednjom klasom, koja mahom odlazi iz zemlje, Putin pribjegava proturječnom populizmu u pokušaju da ponovo pridobije podršku u centralnom dijelu Rusije i da mobilizira mlade protiv čitavog niza iskonstruiranih neprijatelja.

Umjesto da se pozabavi unutrašnjim problemima koji se gomilaju u državi, Putinova administracija, da bi se održala, gaji antimanjinske, ksenofobične i antiameričke osjećaje. Gušenje slobode govora i nezavisnih organizacija dio je šire strategije s ciljem ponovnog osiguravanja podrške predsjedniku, no time se jedva uspijeva prikriti nestabilnost u Rusiji.

Putinova administracija, da bi se održala, gaji antimanjinske, ksenofobične i antiameričke osjećaje.

Država je zatražila da se sve nevladine organizacije koje primaju strane donacije registriraju kao “strani djelatnici”. Oni su time izjednačeni sa špijunskim mrežama. Mnoge organizacije su to odbile, zbog čega im je zabranjen rad, uključujući i mrežu za zaštitu ljudskih prava koju je predvodio ugledni disident Lev Ponomarjov. Drugima, kao npr. Golosu, organizaciji za nezavisno posmatranje izbora, naplaćene su velike kazne.

Antimanjinska histerija koja je potresala Kremlj sada uključuje i bijelce i muslimansku populaciju u Moskvi i drugim velikim gradovima; oni su optuženi da predstavljaju samo središte zločina. Homoseksualci su se, također, našli na meti hapšenja i zloupotrebe policijskih ovlasti nakon usvajanja federalnog zakona kojim se zabranjuje “homoseksualna propaganda”. Nerijetko policija odluči zažmiriti na napade skinsa na imigrante iz centralne Azije, kao i iz drugih dijelova svijeta.

‘Ili naši ili neprijatelji’

Kampanja Kremlja, također, cilja na intelektualnu elitu, omiljenu metu svih ruskih despota. Usvojeni su novi zakoni koji zabranjuju “povredu vjerskih osjećaja” vjernika pravoslavne vjeroispovijesti. U pripremi je još novih zakona koji predviđaju visoke novčane i zatvorske kazne za one koji se usude kritizirati Crvenu armiju za masovna ubistva i masovna silovanja koja su za vrijeme Drugog svjetskog rata počinile sovjetske trupe širom centralne i istočne Evrope.

Vijeće Evrope je u nedavnom izvještaju upozorilo na “opću klimu straha” u Rusiji, gdje svako može biti uhapšen po bilo kojoj osnovi. Prema riječima zamjenika šefa predsjedničke administracije Vjaćeslava Volodina: “Ako niste s nama, onda ste protiv nas. Ili ste naši ili ste neprijatelj i bit ćete tretirani kao takvi.” Ruski slobodni mislioci sada su suočeni sa dva izbora – ili da odu iz Rusije, kao vodeći ekonomista Sergej Gurijev i šah-majstor Gari Kasparov ili da se suoče s mogućnošću krivičnog gonjenja, kao u slučaju feminističkog punk-rock benda Pussy Riot ili blogera Alekseja Navaljnija, kritičara korupcije.

Šef predsjedničke administracije Vjaćeslav Volodin: ‘Ako niste s nama, onda ste protiv nas. Ili ste naši ili ste neprijatelj i bit ćete tretirani kao takvi.’

Ključna komponenta populizma Kremlja je antiamerikanizam, s obzirom na to da sukobi s Amerikancima uvijek jačaju status ruskih lidera. Novo zahladnjenje u odnosima između Amerike i Rusije isprovocirano je nizom nesuglasica, uključujući to da je Moskva odobrila politički azil dezerteru iz američke obavještajne službe Edwardo Snowdenu, zatim Putinovu podršku za sirijskog vođu Bashara al-Assada i sve rašireniju praksu kršenja ljudskih prava u Rusiji. Nadalje, Kremlj je odbio prijedloge američkog predsjednika Baracka Obame za dodatna smanjenja arsenala nuklearnog oružja, s obzirom na to da je njihova vojna strategija orijentirana na upotrebu nuklearnog oružja.

Antiamerička i kampanja usmjerena protiv NATO-a, također, uključuju prijetnje ruskim susjedima. Vježba “Zapad 2013”, koja će biti izvedena u septembru, podsjećat će na vježbu “Zapad 2009”, u kojoj je simuliran konvencionalni rat između NATO-a i Rusije zbog Poljske, koji je kulminirao nuklearnim napadom na Varšavu. Osim toga, Rusija u Bjelorusiji gradi vojnu zračnu bazu koja će biti od ključnog značaja za buduće vježbe i moguće vojne operacije.

Virtuelna euroazijska unija

Putin doživljava Obamin “meki” pristup prema Moskvi kao dokaz američke slabosti usljed finansijske krize i iscrpljujućih ratova u Iraku i Afganistanu. Ustupke koje im čini Bijela kuća Putin vidi kao priliku da se radi na stvaranju euroazijske unije, koja bi objedinila političke, ekonomske i sigurnosne alate u novom antidemokratskom savezu, u kojem bi Rusija zauzimala središnje mjesto i koji bi predstavljao protutežu utjecajima Evropske unije, NATO-a i SAD-a.

Postoji direktna veza između stepena unutrašnje represije, intenziteta antizapadnjačkih osjećaja, pokušaja da se proširi carstvo i stepena unutrašnjeg propadanja. Ruska privreda je u periodu recesije, čiji je rast usporen već šest uzastopnih tromjesečja. Smanjen je izvoz, potrošnja također, naučna i tehnička osnova se urušava, opada broj investicija u infrastrukturu, poslovno okruženje propada, a država se pretjerano oslanja na petrodolar. U Rusiji vlada korupcija, a golemi birokratski sistem je prerastao u ogromnog parazita, koji koči ekonomski napredak.

Ustupke koje im čini Bijela kuća Putin vidi kao priliku da se radi na stvaranju euroazijske unije, koja bi objedinila političke, ekonomske i sigurnosne alate u novom antidemokratskom savezu.

Putinova posljednja šansa da spriječi unutrašnji kolaps možda je u pribjegavanju ruskom etnonacionalizmu. No, takav pokušaj će dodatno otuđiti strance i one koji nisu hrišćani, a ove dvije kategorije čine preko 20 posto populacije i u porastu su, dok slavenska populacija prolazi kroz demografsku krizu. Krhka federacija sadrži 21 republiku i nekoliko desetina regija, u kojima se otuđenje od Moskve dešava sve bržim tempom, a što je rezultat siromaštva, nezaposlenosti, proizvoljne vlade i guvernera koji ne snose odgovornost i koje postavlja Kremlj. Regionalizam predstavlja prijetnju teritorijalnom integritetu države, s obzirom na to da ljudi u Sibiru, na Dalekom istoku i u ostalim regijama odbijaju status moskovskih kolonija.

Rusija ulazi u vrtlog nemira. Što su obuhvatniji pokušaji da se iskorijeni politička opozicija, veća je vjerovatnoća da će prouzrokovati nasilje i nemir u regiji. Što je veća represija protiv nezavisnih ideja, manje su šanse da se dese strukturalne reforme i da se privuku strane investicije koje bi mogle spasiti ekonomiju koja je u krizi. Što je ekonomska kriza dublja, veće su šanse da će se režim suočiti s unutrašnjim previranjima i ubrzati propadanje Ruske Federacije. A takav događaj teško da će proći mirno kao raspad Sovjetskog saveza.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera