Oglasi

Rusija je prebrzo proslavila pobjedu Zelenskog u Ukrajini

Kremlju bi, zapravo, mogao veoma brzo početi nedostajati bivši predsjednik Petro Porošenko.
Volodimir Zelenskij je pobijedio na predsjedničkim izborima 21. aprila u Ukrajini sa 73 posto glasova Reuters

Nakon nedavnih izbora u Ukrajini, ruski državni televizijski kanali su ishitreno slavili izborni poraz ukrajinskog predsjednika Patra Porošenka, koji je u proteklih pet godina bio jedna od glavnih meta propagande Kremlja.

Do sada je pobjednik, glumac i voditelj televizijske emisije, Volodimir Zelenski, prikazan u negativnom svjetlu.

Izgleda da se ruski državni mediji približavaju izvještavanju o njegovoj pobjedi dosta oprezno. To je tako uprkos činjenici da je Zelenski jasno dao do znanja da on neće praviti nikakve ustupke Rusiji. Zanimljivo je primijetiti da je bilo onih među ruskim liderima koji su čak pokazali optimizam u vezi njegove predsjedničke pobjede.

Ruski premijer Dimitrij Medvjedov, naprimjer, napisao je na Facebooku da se on, uprkos antiruskoj retorici Zelenskog, još nada da će ove dvije države biti u stanju da uđu u konstruktivan dijalog.

Odakle dolaze ove velike nade?

Zelenski kao ukrajinski Trump

Izgleda da Moskva zauzima isti pristup prema Zelenskom kao i prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Ako pogledate bilo koju od prokremljovskih televizijskih emisija, pomislili biste da je Donald Trump „naš čovjek“ koji se trenutno bori protiv neprijatelja – američke birokratije i tzv. duboke države, Kongresa i vodećih medija (to je ugao „Fox Newsa“).

Izgleda da je Zelenski ukrajinski Trump – šoumen, koji izaziva establišment, koji nema političku karijeru ni političku platformu ili ideologiju. U oba slučaja, Kremlj se nada da će iskoristiti ovaj manjak političkog iskustva da ponovo započne odnose.

U slučaju Trumpa, postalo je sasvim jasno, veoma brzo, da to prijateljstvo neće funkcionisati, ali zabrana kritikovanja američkog predsjednika u državnim medijima je ostala – možda zato što je ravnodušni Trump manje opasan od uvrijeđenog Trumpa. U slučaju Zelenskog, mnogo je pitanja koja ostaju neodgovorena.

Kako će njegova administracija tretirati sporazume iz Minska? Hoće li pokušati obnoviti trgovinske odnose, ponovo uspostaviti letove između ove dvije države i olabaviti vizni režim za ruske državljane? Šta će se desiti s pitanjem ruskog jezika? Najvažnije, kako će nastaviti privlačiti pažnju na rusku agresiju na Zapadu, uključujući i kroz sudske slučajeve na Međunarodnom sudu pravde u Hagu i na drugim institucijama?

Iako se zvanično mnogo govori o „ponovnom pokretanju dijaloga“ sa Ukrajinom, važno je shvatiti da za Putina, poboljšanje odnosa ne samo da nije prioritet već bi, zapravo, moglo biti štetno. Njegovoj propagandnoj mašini je potrebna meta, koju konstantno treba predstavljati kao propalu državu i koristiti je da bi zaplašili rusko stanovništvo da cijeni trenutni ruski režim.

Pomirenje opasno po Putina

Ako se odnosi poprave i negativna propaganda bude morala prestati da se širi i ako se situacija u Ukrajini popravi i postane, recimo, jednako dobra kao u Poljskoj ili u baltičkim državama, onda bi ruska javnost mogla početi razmišljati o dobrobitima demokratije i obojene revolucije. Iz ovog razloga, pomirenje sa Ukrajinom čak i pod uslovima koje postavi Rusija, poprilično je opasno za Putina, posebno sada kada mu je rejting opao na rekordno nizak nivo.

U isto vrijeme, veoma loši odnosi sa Kijevom su također problem. Ako postoji jedno pitanje koje okuplja svih 27 država Evropske unije, to su sankcije protiv Rusije - sad su već pet godina zaredom jednoglasno odlučili da ih prošire. Potreba za sankcijama je također jedno od nekoliko pitanja sporazuma između Washingtona i Brisela ovih dana.

Još je veći problem za Putina činjenica da se zbog Ukrajine, nijedna od zapadnih država ne može vratiti na „uobičajeno poslovanje“ sa Rusijom. Drugi prekršaji mogu biti zaboravljeni, ali ne i okupacija ukrajinske teritorije.

U ovom smislu, idealan scenarij za Putina je da zamrznuti konflikt potraje ali bez ikakve eskalacije i sa izvjesnim nivoom uključenosti. Ali da li bi Ukrajina pristala na to? Da li bi prestala praviti buku na Zapadu i uključila se u odnos s Rusijom, da evropske države mogu ponovo početi poslovati s Moskvom bez da rizikuju svoju reputaciju? Da li bi Zelenski dozvolio takav razvoj događaja? Mnogo je Ukrajinaca glasalo za Porošenka strahujući upravo od takvog scenarija ako bi njegov oponent pobijedio, ali teško je povjerovati da bi se ovo desilo.

Populizam spas od opasnog scenarija

Da, Zelenski nema pripremljen program i nije jasno koliko dobro on zapravo razumije političku scenu, i posebno ukrajinsko-ruske odnose. On se predstavio kao „prosječni Ukrajinac“, a prosječni Ukrajinac nužno ne razumijeva sve političke suptilnosti. Populista Zelenski je iskoristio svoj manjak iskustva i status političkog autsajdera u svoju korist u predizbornoj kampanji, baš kao i Trump 2016., i kao rezultat, mnogi od njegovih protivnika vjeruju da bi ga to učinilo podložnim manipulacijama Kremlja i oligarha.

Ali paradoksalno, upravo bi populizam mogao na kraju spasiti Zelenskiog od tako opasnog scenarija.

Populisti su oni političari koji daju obećanja koja se dopadaju običnim ljudima i oni nastoje biti posvećeni njihovom ispunjavanju. Trumpa, naprimjer, kritikuju ne zato što ne uspijeva ispuniti svoja obećanja iz kampanje, već zato što ih pokušava realizirati u cjelosti, bilo da je riječ o zidu na granici s Meksikom, protekcionističkoj trgovinskoj politici, zabrani migracija ili ukidanju socijalnih programa.

Zelenski je obećao da će obuzdati oligarhe, da se neće upuštati u odnose s bilo kojim od Putinovih „prijatelja“, i da će ublažiti strahove koje neki Ukrajinci (posebno na istoku) imaju u vezi pridruživanju NATO-u.

Glavna razlika između Zelenskog i Trumpa je da se oni suočavaju sa dva sasvim različita politička sistema. Američki predsjednik je svjestan da bi, u najgorem slučaju, on naprosto izgubio na ponovnim izborima. Sistem uzajamne provjere zasnovan na različitim državnim institucijama ograničava njegovu moć ali ga ne ugrožava - male su šanse za opoziv od strane Kongresa, posebno nakon što Muellerovo istraživanje nije rezultiralo optužnicom za ometanje pravde.

Prilika za ujedinjenje države

U Ukrajini, pak, sistem uzajamne provjere nije zasnovan na institucijama – jer su još slabe – već na ulicama. Narodna mobilizacija protiv pogrešnih koraka nepopularnih predsjednika već je povela dvije uspješne revolucije u prošlosti. U tom pogledu, Zelenski ima više političkog prostora da djeluje, ali on također mnogo rizikuje - da izgubi predsjedničku poziciju i svoju slobodu. Bilo koji znak ponovnog približavanja Putinu i povratak na onaj nivo oligarhije kao prije 2014. bi značio prelazak crvene linije i pokrenulo bi još jedan ustanak na Majdanu.

Vladajući političari u Gruziji su u sličnoj situaciji u proteklih 10 godina. Od gruzijsko-ruskog rata 2008. i ruskog pripajanja teritorija, nijedna gruzijska politička sila nije se usudila pokrenuti pitanje otvaranja dijaloga sa Putinom. Uprkos nekim upornim političkim problemima, vraćanje na raniji politički sistem koji je bio podložan ruskom miješanju je nemoguće. Danas, glavni garant stabilnosti u Gruziji nije pravni sistem ili parlament, već su to ulice.

Ovo, naravno, ne znači da bi Zelenski bio nužno dobar predsjednik. Ali on ima priliku ne samo da ojača ukrajinske demokratske institucije, već i da ujedini državu.

Važno je primijetiti da je Zelenski uspio pobijediti u svim regijama izuzev Ljvova na zapadu, što znači da je uspio prevazići političku podjelu na istok i zapad, koja je produbljena usljed rata i nesmotrene upotrebe etnopolitike od strane različitih sila (uključujući Porošenka koji se njome poslužio tokom svoje očajničke predizborne kampanje).

Ako novi ukrajinski predsjednik uspije održati ovu popularnost i zacementirati jedinstvo nacije, to bi onda dodatno potkopalo pokušaje Kremlja da manipuliše javnim mnijenjem u Ukrajini. Drugim riječima, ako Zelenski bude uspješan u održavanju jedinstva u državi i eskaliranju pritiska na Rusiju, Kremlj bi uskoro mogao gorko zažaliti zbog Porošenkovog poraza.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.