Režim ne može protiv korone, zato su žrtve novinari

U Srbiji je pojava korona virusa iskorištena da se trenira i provodi tiranija, piše autor (EPA)

U srijedu naveče u Novom Sadu privedena je novinarka Ana Lalić, zato što je napisala tekst o nedostatku medicinske opreme u Kliničkom centru Vojvodine. Pa, zašto je ona, ustvari, privedena? Privedena je jer je taj isti Klinički centar prijavio novinarku policiji i tužilaštvu, zbog, kako stoji, “netačnog, neproverenog i zlonamernog izveštavanja”. Dakle, režim odistinski laže da je Ana širila paniku i fabrikovala istinu.

Novosadskoj novinarki su izjave o lošem stanju Kliničkog centra dali upravo zaposleni, koji, zbog nedostatka osnovne opreme, ne mogu niti da priđu zaraženim od korona virusa, a kamo li da ih liječe. No, tako stvari stoje u Vučićevoj policijskoj državi, u kojoj je pojava virusa iskorištena da se trenira i sprovodi, ne strogoća, nego tiranija. Uvijek treba ponavljati da ovaj režim ima svoj DNA, svoje počelo i sukus u srebreničkom genocidu, ima svoju klicu u ljudima koji su vodili i formirali sistem smrti pod paskom države. Zna to Aleksandar Vučić, nosač gajbi ratnom zločincu Vojislavu Šešelju devedesetih, ministar informisanja za vrijeme ubistva Slavka Ćuruvije, samo je napravio orvelovsku ekstenziju u 2020. godini, u kojoj hapsi sve one koji javno izgovore da je car go.

A car, ili ti sistem, je go. I nije Ana Lalić ništa slagala, nego je u stanju vanrednom još ublažila svoj tekst. Jer, da je do kraja ogolila cara, znali bi da Srbijom upravlja gomila nadripolitičara sa kupljenim diplomama, kojima je menadžment sile jedini modus operadni vladanja. Pa tako u pritvorima i zatvorima završavaju ponajbolji u današnjoj Srbiji, dok se kojekakve zamlate šetakaju u toku policijskog časa ili, preciznije, kako sada stvari stoje, policijskog dana. Sjetite se samo Aleksandra Obradovića, zviždača iz Krušika, koji je ukazao da se otac jednog od najbližh Vučićevih saradnika ugrađuje u poslove ove fabrike. Taj Obradović, kao savjesni građanin, završio je, pogađate, u kućnom pritvoru. Nešto slično je sinoć doživjela kolegica Ana Lalić.

I srijedu Ana, ko je sljedeći?

A stvar je u sljedećem: Distopijski Vučićev režim, koji samoproizvodi neprijatelje – od novinara do penzionera, nije u stanju da se izbori sa korona virusom kao istinskim neprijateljem. Pa se može očekivati da tom režimu, kao pomahnitalom odbjeglom psihopati, bude kriva čitava Srbija za lične nesupijehe i frustracije. Shodno tome, zatvori mogu biti prepuni novinara, objektivnih mislećih ljudi, ili, naprosto, građana koji su izveli ljubimce da vrše nuždu. To je ta tiranija zle iskompleksirane forme nad naučnim sadržajem. To je isprazna bit Vučićevog režima, koji nastavlja svoje djelovanje na mračnjaštvu Miloševićevom. Ništa se ni za jotu nije promijenilo, osim par nazivnika i okolnosti.

Vanredno je stanje, proljeće je, ili, što neko na mrežama primijeti, vrijeme stradanja novinara u Srbiji. U srijedu su došli po Anu Lalić, jer majstroski dobro radi svoj posao. Ko je sljedeći – pa to režim i želi da se ljudi pitaju.

Znam ko nije. Nisu bioteroristi u manitjama, koji se ne samo slobodno šetkaju u karantinom izolovanoj Srbiji, nego pozivaju i na nova okupljanja, na nova pričešća, glasno patronizirajući državi šta treba, a šta ne treba i ne smije. I, naravski, ne pada na pamet Vučićevim kerbernima da hapse crkvenjake, jer upravo preko njih oni crpe svoju moć u narodu. Režimska policija može do mile volje pritvarati novinare, ali u crkvenu portu ne smije niti oklopnjakom ući, jer ko se usprotivi Srspkoj pravoslavnoj crkvci, taj gubi naredne izbore, makar se stotinu puta zvao Aleksandar Vučić.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Tako da žalosno možemo zaključiti – nema ovo nikakve veze sa korona virusom, ovo je tek puko politikanstvo i demostracija totalitarne sile po glavi stanovnika, od koje će taj stanovnik hudi platiti najveći ceh. Korona? Puki izgovor za nasilje nad slobodnim ljudima koji poštuju zakon. Jer, nakon tri nedjelje virusa, budimo iskreni, narod pokazuje disciplinu, novinari odgovornost, samo režim demonstrira upornu nesposobnost da se bori protiv, kako rekoše, nevidljivog neprijatelja.

I onda Ana Lalić ukaže na očiglednost, sve sa izvorima – hej, ne bi bilo loše medicinskim radnicima u Novom Sadu nabaviti nove maske, da ne vlaže stare i ne postaju i sami potencijalne kliconoše. I Ana biva privedena. Puni, prepuni zatvori će biti ako se psihopatoliogija jednog čovjeka, njegovog režima i represivnog aparata ne zaustavi. Zastrašujuće zvuči, ali je korona virus najmanji problem trenutno u ovoj i ovakvoj Srbiji.

I Dodik može veselo trljati ruke

I, da se razumijemo, situacija je klonirana u bh. entitetu Republika Srpska, koja do najmanjih detalja kopira djelovanje “velikog brata” u Beogradu. Tako u oficijelnim medijima u RS-u nećete naći niti riječ o privođenju Ane Lalić, ali ćete na mrežama sa užasom konstatovati kako svjetina odobrava privođenje, i onda ćete pročitati prijedloge kako bi se iste represalija mogla primijeniti i na kompletne redakcije ovdašnjih medija – na što Milorad Dodik može samo veselo trljati ruke.

Jedna od najboljih novinarki na Balkanu Brankica Stanković na svom tviter profilu je napisala: “Nešto ste pomešali. Ne treba da se borite protiv novinara, nego protiv virusa. Treba tačnim informacijama da pomognete građanima, a ne da uskraćujete pravo novinarima da pitaju. Ako tako nastavite, neće biti mesta u zatvorima za sve nas koji pitamo. A pitaćemo, jer to nam je posao.”

Potpisnik ovih redova u potpunosti bi se složio sa izjavom Brankice Stanković, uz jedan mali izuzetak – ništa oni nisu pomiješali, oni tačno, jasno i glasno rade, govore i djelaju protiv svog protivnika. Na žalost zdravog razuma, profesije i običnog svijeta, protivnik nije koronavirus.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera