Ratni veterani 25 godina nakon Daytona mlade podstiču na mir

Veterani tri nekad zaraćene vojske danas obilaze gradove širom Bosne i Hercegovine i promoviraju mir. Bivši pripadnici Armije Bosne i Hercegovine, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane zalažu se za dijalog umjesto svađe, promoviraju suživot umjesto konflikta, prijateljstvo umjesto mržnje, dva i po desetljeća nakon potpisivanja Dejtonskog mirovno sporazuma, koji je zaustavio rat u zemlji, najveći u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Posredstvom velikih sila, primarno Sjedinjenih Američkih Država, rat u Bosni i Hercegovini je zaustavljen postizanjem Dejtonskog sporazuma u bazi američkih zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, država Ohio, u novembru 1995. godine, a službeno je potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. decembra, čija 25. godišnjica pada u ponedjeljak.

Tokom četverogodišnjih sukoba u Bosni i Hercegovini ubijeno je približno 100.000 ljudi, stotine hiljada je ranjeno ili raseljeno, dok porodice još uvijek tragaju za približno 7.000 osoba koje se vode kao nestale. Zemlja je ekonomski opustošena.

Kako smo viđeni očima onih ‘drugih’?

Nermin Karačić, veteran Armije Bosne i Hercegovine, koji je imao 19 godina kada je počeo rat, s vidljivim ožiljcima i danas, kaže da ne postoji drugi način da zemlja krene naprijed od toga da se prema ratnoj prošlosti počne odnositi na objektivan i iskren način, uz uvažavanje svih strana.

“Ne upirući prst i ne tražeći krivca kod ‘drugih'”, kaže Karačić, nekadašnji pripadnik Specijalne jedinice policije u Sarajevu. Ranjen je dva pata, pa danas ima status ratnog vojnog invalida.

“Počevši od toga kakvu percepciju o nama veteranima ima ‘ona druga strana’. Kako mene, kao bivšeg pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, vidi neka srpska ili hrvatska majka koja je izgubila sina, ili generalno, kako me vide oni na koje sam pucao? Kako moji vide Srbina ili Hrvata? Vide nas ne kao Srbe, Hrvate ili Bošnjake muslimane, već kao najgore od njih – četnike, ustaše i mudžahedine…”

“Ali, vjerujem da su sa svih strana pušku uzeli najbolji sinovi tih naroda, ne ulazeći u nečije motivacije ili ideologije koje su stajale iza toga. Mi, koji smo ubijali i koji smo ginuli, svjedoci smo nekog tamnog vremena i kao takvi, s kredibilitetom u našim sredinama, imamo obavezu pričati o tome. Svjedokom sam da historija koja se piše nije istina”, kaže Karačić.

Mirko Začević Tadić, veteran HVO-a, koji se borio na brčanskom ratištu tokom devedesetih, kaže da se ljudi u višeetničkoj zemlji kakva je Bosni i Hercegovini vjerovatno nikada neće složiti oko nekih stvari iz prošlosti, ali ako se potrude mogu naći način kako da žive u miru, što je izuzetno važno za sve.

“Rat nikome nije donio ništa dobro”, kaže Začević Tadić, koji je u ratu ostao bez noge, nakon što je stao na protivpješadijsku minu nekoliko mjeseci pred završetak rata.

S njim se slaže i Spasoje Kulaga, veteran VRS-a, koji je u ratu također ostao bez noge. Kaže da se besmisao ratovanja vidi u velikom broju mrtvih i ogromnom broju ranjenih i raseljenih te da i nakon rata ljudi jednako teško žive.

Ko može reći da je pobijedio?

“Ako imamo više od 100.000 poginulih, veliki broj nestalih, ogroman broj ranjenih, ako imamo uništenu zemlju i uništenu privredu, ko može reći da je pobijedio?”, kaže Kulaga.

Rat na prostorima nekadašnje Jugoslavije počeo je isticanjem jednih i osporavanjem drugih nacionalnih identiteta. Nacionalne vođe počele su “otvarati grobnice” iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Ljudi su postajali sve više uplašeni jedni od drugih i povlačili se u svoje etničke grupe. Veliki antiratnih protesti, naročito u Sarajevu, nisu bili dovoljni da zaustave ratni val, koji se iz Hrvatske preselio u Bosnu i Hercegovinu, ostavljajući iza sebe pustoš.

Ali, dva i po desetljeća kasnije, iako u Bosni i Hercegovini nama rata, politička klima i dalje je vrlo loša, uz otvorene prijetnje novim sukobima, koja najčešće dolaze od političkih čelnika, kao i na društvenim mrežama. Takav ambijent mlade ljude tjera iz zemlje. Populacija stanovnika u zemlji u narednih 50 godina mogla bi se spustiti za 50 posto, odnosno sa 3,5 na 1,5 miliona, prema podacima populacionog fonda Ujedinjenih naroda i Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.

“Političari bi se trebali baviti ekonomijom i stvoriti ambijent da ljudi govore o tome, a ne o nacionalizmu”, kaže Začević Tadić.

Kulaga dodaje da mladim ljudima pokušavaju objasniti da rat nije videoigrica, u kojoj se može poginuti pet puta i ponovo se vratiti u ratu.

Rat nije način da se riješe nesuglasice

“Život se može izgubiti u jednoj sekundi i više nama povratka.”

Ovi veterani kažu da rat ne treba zaboraviti, ali se o njemu treba govoriti otvoreno, ne skrivajući nesuglasice, kako se historija ne bi ponovila. Ratna prošlost se ne može promijeniti, ali se može iskoristiti za prevenciju novih sukoba.

“Ako bi neko sutra ponovo pozvao mlade ljude u rat, mi ih želimo naučiti da znaju da rat nije način kako se rješavaju nesuglasice”, kaže Kulaga.

Napori veterana nekad zaraćenih vojski u Bosni i Hercegovini da povežu porušene mostove među ljudima finansirani su od međunarodnih organizacija. Domaće vlade odbijaju uspostaviti fond koji bi podupirao njihove napore.

Izvor: Al Jazeera