Oglasi

Ratni ep '1917': Umjetnost filmske priče u jednom kadru

Najnoviji pokušaj filma u jednom kadru jest ratni ep '1917.' Britanca Sama Mendesa, nagrađen dvama Zlatnim globusima.
Mendesov film nagrađen je dvama Zlatnim globusimaEPA

Pokušajte zamisliti film u jednom kontinuiranom kadru, bez reza. Zvuči zahtjevno, ali uz dovoljnu pripremu i zalaganje kompletne filmske ekipe, izvodivo je. Jedan od pionira, ako ne i prvi film "ispričan" u jednom kadru jest Uže (1948) majstora napetosti Alfreda Hitchcocka. No, Uže je bio film koji je samo "izgledao" kao da je snimljen u jednom kadru, a ustvari pomoću tzv. "maski", zatamnjenja ili prelaza preko dijelova scenografije / namještaja izgledalo je kao da je sve jedan kontinuirani kadar. Deset segmenata radnje, tj. deset kadrova montiranih da izgledaju kao jedan kontinuirani činilo je Hitchcockovo ostvarenje, koje je sam režiser okarakterisao kao "propali eksperiment".

Dva Zlatna globusa

Stari majstor napetosti oprobao je tehniku još nekoliko puta, manje-više uspješno, ali sljedeći pokušaj filma u jednom kadru došao je iz Rusije pod naslovom Ruska arka (2002) režisera Aleksandra Sokurova. To je bio istinski u jednom kontinuiranom kadru snimljen film, iz jednog jedinog kadra dugog 87 minuta. Nakon Sokurovljevog malog remek-djela meksički režiser Alejandro González Iñárritu snima Birdmana (2014), film na tragu Hitchcockovog "eksperimenta", koji će "pomesti" Oscare (osim tri kipića za najbolji film, scenarij i režiju, nagradu je dobio i direktor fotografije Emmanuel Lubezki). U umjetnosti pričanja filmske priče u jednom kadru okušao se 2015. njemački režiser Sebastian Schipper s kriminalističkom dramom Victoria, i to dosta uspješno; publika je ponovo, kao u slučaju Birdmana, hrlila u kina, a kritičari su bili naklonjeni.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Najnoviji pokušaj filma u jednom kadru jest ratni ep 1917. Britanca Sama Mendesa, nagrađen dvama Zlatnim globusima, za najbolji film u kategoriji drame i naboljeg režisera. Mendes je napisao scenarij u saradnji sa škotskom scenaristicom Krysty Wilson-Cairns (TV-serija Penny Dreadful), a prema pričama svog djeda, Alfreda Mendesa, koje mu je on pripovijedao kao klincu, o njegovim doživljajima tokom Prvog svjetskog rata. Mendes je uobličio djedova sjećanja u priču o dvojici britanskih vojnika na sjeveru Francuske, koji dobijaju zadatak da prenesu poruku preko prvih linija, ničije zemlje, duboko i preko neprijateljske teritorije, i opozovu napad britanskih trupa na Nijemce, kojim će spriječiti pogibiju više od 1.600 duša.

Hrabrost i strah

Dva vojnika, Tom Blake (Dean-Charles Chapman) i William Schofield (George MacKay), nakon što dobiju naređenja od generala Erinmorea (Colin Firth) da prenesu poruku o prekidu napada, hitro napreduju kroz rovove prema prvim linijama fronta vođeni hrabrošću i strahom u jednom pomiješanom osjećaju, ali još više time što je Tomov brat Joseph (Richard Madden) među britanskim trupama na čelu s pukovnikom Mackenziejem (Benedict Cumberbatch), čiji napad trebaju opozvati. Dvojac će se na svom putu kroz ničiju zemlju i dijelom kroz neprijateljeske rovove susretati s raspadajućim tijelima vojnika, leševima konja, pacovima velikim kao mačke, blatom, bodljikavom žicom, posječenim probeharalim stablima trešanja, borbom aviona u zraku, koja će dovesti do smrti jednog od njih dvojice. Tom neće preživjeti napad njemačkog pilota koga su izvukli iz zapaljenog aviona, dok će William, nakon što prežali smrt svog kolege, nastaviti s misijom i u konačnici uspjeti prenijeti naredbu, opozvati napad, te pronaći Tomovog brata Josepha živog i zdravog.

Tehnički aspekti

U gotovo svim mogućim filmskim tehničkim aspektima Mendesov ratni ep briljira. Počevši od same ideje da se priča ispriča u jednom kontinuiranom kadru, baš po principu prvog pravog filma u jednom kadru – Hitchcockovog Užeta, u također deset segmenata, ili s deset "maski" za kadrove, da bi filmska priča djelovala kao da se događa u realnom vremenu. Takvu majstoriju Mendes je izveo u kooperaciji s veteranom, direktorom fotografije i oskarovcem Rogerom Deakinsom (Blade Runner 2049, 2017) čiji je rad za kamerom prepoznatljiv i maestralan do te mjere da će vam se, ako se zaista ne potrudite i ne obratite pažnju, učiniti da je 1917. snimljena u jednom kadru. Deakinsova kamera uspijeva pronaći mnogobrojne inventivne i potentne kompozicije u svojevrsnom jednom kadru, čije je osvjetljenje nevjerovatno atmosferično; jednostavno i postepeno prati s leđa, sprijeda, sa strane i odozdo, mijenjajući ugao po potrebi i "klizeći", po blatu rovova, provlačeći se između bodljikave žice ili kroz ruine grada, savršeno uhodana i tempirana da isprati glumačku igru, svakog glumca ponaosob. Vođen idejom jednog od najvećih američkih i svjetskih režisera Johna Hustona (Čovjek koji je htio biti kralj, 1975) da je u filmu najvažnija raspodjela uloga, Mendes je za dvojicu glavnih junaka izabrao slabo poznate Dean-Charlesa Chapmana i Georgea MacKaya, dok je provjerenim glumačkim asovima poput Benedicta Cumberbatcha i Colina Firtha dodijelio sporedne, ali važne uloge.

Siromašni scenarij

Osjećaj i dojam dvojice običnih vojnika, koji se ni po čemu ne razlikuju od stotina ostalih, ali imaju "ono nešto" što ih, ipak, izdvaja, Chapman i MacKay savršeno odaju glumom. Uvjerljivi u izvedbi, uspijevaju se donekle izdići iz, prema nekim mjerilima, "siromašnog" scenarija. U biti, sama priča ima nekoliko nevjerovatnih dionica i suptilno je podstavljena sitnicama koje odaju "životnost" i ideju filma. Takve sitnice jesu Tomovo prisjećanje na smiješne anegdote kojima bodri kolegu (i sebe) ili trenuci s Williamom i Francuskinjom s bebom.

Mendes "hirurškom" preciznošću režira pokušaje probijanja prema prvim linijama, izrazito je vidljiva njegova posvećenost karakterima likova, dok muzička podloga kompozitora Thomasa Newmana svakom notom odaje osjećaj ogromne važnosti misije. Još jedan oskarovac, montažer Lee Smith (Dunkerque, 2017), četiri puta probrano koristi "trenutke mraka" u filmu (i još pet puta preko dijelova scenografije) da bi napravio nevidljivi rez, dok posljednji, peti put to iskoristi u sceni u kojoj William padne u nesvijest nakon što se sukobi s njemačkim vojnikom.

Tehničke majstorije

Koliko god Mendesov režiserski rad, sa svim pratećim elementima u snimanju filma, ostavlja pečat pjesničke osjećajnosti u smislu zadivljujuće režije i tehničke majstorije, isto ga toliko uzdiže do nevjerovatnog i impresivnog kinematografskog ostvarenja. Među režiserima koji su obradili Prvi svjetski rat na filmu, osim velikana Lewisa Milestona (Na Zapadu ništa novo, 1930) Stanleyja Kubricka (Staze slave, 1957), Petera Weira (Galipolje, 1981) i Stevena Spielberga (Ratni konj, 2011), Mendesov unos u naslove o Velikom ratu ostat će zapamćen kao jedan od najoriginalnijih.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.