Primjećuje li Washington sigurnosno zbližavanje Kine i Rusije?

Autor teksta navodi primjer jačanja odnosa između Rusije i Kine (EPA)

Zašto Rusija jača svoje sigurnosne veze s Kinom? Podstiču li ih, možda, Sjedinjene Američke Države na takvo zbližavanje?

Aleksander Gabuev pokušava dati odgovore na ova pitanja u članku objavljenom u američkom časopisu Foreign Affairs.

Smatra da je američko ignoriranje ovakvog približavanja, zapravo, velika greška.

Na početku teksta autor navodi primjer jačanja odnosa između Rusije i Kine te spominje vojnu vježbu u kojoj je, po prvi put u povijesti, učestvovalo 3.200 kineskih i oko 300.000 ruskih vojnika, a održana je u Sibiru prošle sedmice.

James Mattis je rekao – ne

Kada je američki sekretar odbrane James Mattis upitan jesu li ovi vojni manveri razlog za zabrinutost, rekao je – ne.

Autor komentira da Mattisovo gledište odražava zapadnu konvencionalnu mudrost, koja tvrdi da je nepovjerenje između Rusije i Kine toliko duboku da nije moguće uspostaviti prave strateške veze.

“Ipak, ovo gledište je krajnje opasno”, smatra on.

Gabuev, čelni čovjek Azijsko-pacifičkog programa u Carnegie centru u Moskvi, smatra da su vojne vježbe “Vostok 2018” kulminacija pomaka u ruskom strateškom razmišljanju o Kini, koje je dobilo zamah nakon 2014. godine.

Čak i prije toga Moskva je imala jasne razloge za približavanje Kini.

Kao prvo, Rusija i Kina su zainteresirane za očuvanje svog mira i tišine duž zajedničke granice od 2.600 milja.

Sirija, Ukrajina, NATO, SAD…

Nakon krvavog dvodnevnog sukoba 1969. godine, obje zemlje su uložile ogromna sredstva kako bi ojačale vojno prisustvo uz granicu, prije dogovora koji je postignut osamdesetih godina prošlog stoljeća, koji je doveo do ublažavanja napetosti na graničnom području.

Trenutno Rusija i Kina svoje glavne sigurnosne izazove vide negdje drugdje, a njihova zajednička želja da se izbjegne stvaranje protivničkog odnosa bila je još jedan faktor za stabiliziranje odnosa između dvije zemlje.

Pogotovo u svjetlu zaokupljenosti Kremlja dešavanjima u Siriji i Ukrajini, utjecaju rastuće prisutnosti Sjevernoatlanskog saveza duž zapadne ruske granice i jačanja američke odbrane.

S druge strane, kineski lideri se suočavaju sa sve većom napetošću u odnosima s Washingtonom vezano za pitanja sigurnosti i trgovinske razmjene, zatim regionalnim sporovima s Japanom, Filipinima, Vijetnamom i drugim susjedima.

Također, Kina nastavlja napore za preuzimanje kontrole nad Tajvanom.

Očuvanje svog utjecaja nad drugima

Drugi razlog rusko-kineskog približavanja je ekonomska povezanost, s obzirom na to da se Rusija predstavlja glavni izvor sirovina, do kojih velike industrijske države ne mogu doći.

Kina je, s druge strane, najveći potrošač osnovnih sirovina, posebno nafte i gasa, doživjela skok na listi tehnološki razvijenih zemalja i ima ogroman kapital koji može investirati u inostranstvu.

Posljednji razlog očituje se u političkim ciljevima, budući da oba ova sistema cijene stabilnost i očuvanje svog utjecaja nad drugima.

Također, dijele želju, kao države članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, za formiranjem novog svjetskog poretka na način da se suverenitet i granice stranih uplitanja u unutrašnje poslove postave u prvi plan.

Međutim, Gabuev smatra da američko neprijateljstvo prema ova dva sistema može biti glavni razlog za poboljšanje odnosa između Rusije i Kine.

‘Mi ćemo se ujediniti protiv vas’

Ističe da vojna vježba “Vostok 2018” nosi jasnu poruku Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi: “U slučaju nastavka sankcija protiv nas, poput carinskih nameta i vojnog razmještanja, mi ćemo se ujediniti protiv vas.”

Zaključuje da konvencionalna mudrost u Washingtonu i zapadnim metropolama zanemaruje u kojoj mjeri kratkovide američke politike tjeraju Rusiju i Kinu na još veće približavanje.

Ističe kako je došlo vrijeme da donositelji odluka u Washingtonu preispitaju politike koje su neprijateljske, u pojedinim slučajevima i bespotrebno, prema glavnim geopolitičkim konkurentima Sjedinjenih Američkih Država i da konstruktivnije razmisle o upravljanju novom etapom stalno rastuće konkurencije među velikim silama.

Izvor: Agencije