Prijedor desetljećima traga za 500 nestalih civila

Mirsad Duratović: Nakon skoro 27 godina dolazi do ukopa žrtava sa Korićanskih stijena (Anadolija)

U Prijedoru je 1990-ih godina ubijeno 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti, još uvijek se traga za blizu 500 njih.

Ubijeni Prijedorčani ekshumirani su, prema podacima iz aprila ove godine, na 489 lokacija, koje su najvećim dijelom na području opštine Prijedor, prenosi Anadolija.

Međutim, posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana ekshumirani su i na području deset susjednih općina, ali i u susjednim državama.

Povodom kolektivne dženaze i ukopa koji će biti upriličeni u subotu u Prijedoru, o prijedorskim žrtvama, ali i suživotu u ovom gradu i borbi za dostojanstvo žrtava govorio je Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banja Luka i predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92”, te bivši logoraš logora Omarska, Manjača i Trnopolje.

“Nakon skoro 27 godina dolazi do ukopa žrtava sa Korićanskih stijena. Jako dugo se tragalo za njima, iako su postojale informacije i znala se tačna lokacija egzekucije tih bivših logoraša iz logora Omarska, Trnoplje i Keraterm”, izjavio je on za Anadoliju.

Ekshumirani na 489 lokacija

Nažalost, kako je kazao, trebalo je 27 godina da se dođe do dana kada će konačno naći smiraj njihovi posmrtni ostaci, a porodice imati mjesto gdje će otići i odati počast.

“U Prijedoru smo registrirali 3.176 ubijenih civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek tragamo za blizu 500 ubijenih. Nama je bitan ovaj broj, za kojim još uvijek tragamo. Stalno su nam u glavi ljudi koje još uvijek nismo pronašli”, poručio je Duratović.

Nada se kako će ipak svi nestali sa područja Prijedora biti pronađeni i dostojanstveno ekshumirani, identificirani i ukopani u narednim godinama.

“Ubijeni Prijedorčani su ekshumirani, govorimo o podacima iz aprila ove godine, na 489 lokacija, koje su najvećim dijelom na području opštine Prijedor. Međutim, posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana ekshumirani su i na području deset susjednih općina, ali i u susjednim zemljama”, naglasio je on.

Pronalazak preostalih nestalih Prijedorčana smatra da je ključan za suživot u ovom gradu u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.

“To je trenutno glavni kamen spoticanja u uspostavi skroz otvorenih međuljudskih i međunacionalnih odnosa, pored zabrane obilježavanja bivših logora, pored zabrane o izgradnji spomenika ubijenoj djeci i svim drugim civilima u Prijedoru”, pojasnio je Duratović.

Sporo suočavanje s prošlošću

Mišljenja je kako bi sve institucije vlasti, od državnog do lokalnog nivoa, udruženja, a pogotovo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, trebali uložiti dodatne napore u rješavanju tih pitanja.

“U nekom momenti čini nam se da bi se ipak Tužilaštvo Bosne i Hercegovine trebalo pokrenuti sa mrtve tačke i ne možemo reći da smo zadovoljni s ovim što oni trenutno rade. Nakon otkrivanja masovne grobnice Tomašica, Tužilaštvo je bilo krenulo, ubrzano se radilo, dolazile su neke nove informacije, ali danas u ladicama Tužilaštva stoje neki predmeti za koje s velikom vjerovatnoćom i sigurnošću znamo da se na određenim lokacijama nalaze posmrtni ostaci”, izjavio je Duratović, navodeći kako jako dugo traje proces od davanja informacija Tužilaštvu do samih ekshumacija.

Podvukao je da, kao i svi procesi u Bosni i Hercegovini, i proces suočavanja s prošlošću jako sporo traje.

“Međutim, mi smo u Prijedoru napravili neke male pomake. Prije dva dana smo imali sjednicu Gradskog vijeća [Prijedora], gdje je na početku sedmice minutom šutnje odata počast u povodu kolektivne dženaze koja će biti sutra klanjana. Kompletno Gradsko vijeće je na svoj način odalo počast tim žrtvama, ali i svim drugim žrtvama u periodu 1992-95”, rekao je Duratović.

U Prijedoru ubijeno 3.176 ljudi

Smatra kako se nešto dešava, ali spomenik ubijenoj djeci treba biti vrata koja će otvoriti proces pomirenja.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini u Prijedoru je ubijeno 3.176 ljudi, od čega 256 žena i 102 djece.

Stanovnici Prijedora i okolnih sela koji su bili nesrpske nacionalnosti ubijani su, maltretirani, izgladnjivani i zatvarani logore, među kojima su Trnopolje, Omarska i Manjača.

Kroz te logore prošlo je više od 30.000 ljudi.

Izvor: Agencije