Oglasi

Posljednji bastioni otpora šundu i turbofolku

Ono što pada u zapećak je i činjenica da, uz očuvanje tradicije, KUD-ovi imaju posebnu obrazovno-edukacijsku ulogu.
Kulturno-umjetnička društva pružaju priliku za druženja i sticanje prijateljstava u drugim državamaKUD Baščaršija

Piše: Ibrahim Sofić

Kulturno-umjetnička društva (KUD) na prostorima zapadnog Balkana već decenijama imaju značajnu ulogu u očuvanju baštine naroda ovog podneblja. No, u posljednje vrijeme njihov rad trpi velike posljedice rapidnog rasta „šoua realnosti“ sa muzičkom tematikom koji nude iskrivljene fakte o kulturnoj tradiciji Balkana.

Ono što također pada u zapećak jeste činjenica da, pored očuvanja tradicije, ova društva imaju posebnu obrazovno-edukacijsku ulogu. Sagovornici Al Jazeere ističu kako je teško vrijeme za KUD-ove „zbog šunda i turbofolka“, ali da vjeruju kako će se njihova društva, a samim tim i tradicija Balkana, sačuvati.

Posebno opasna, kako navode, je činjenica da su i u sferi KUD-ova, gdje se većinom radi amaterski, „mnogi diletanti“ pronašli način za vlastitu promociju i zaradu.

Baščaršija: Igre svih naroda bivše Jugoslavije

Sarajevska Baščaršija djeluje skoro sedam decenija, a do 1994. godine se zvalo KUD Miljenko Cvitković.

„Mislili da bi bilo lijepo da uzmemo ime Baščaršija jer je ona specifična za grad Sarajevo, za državu, a prije svega za opštinu Stari Grad. Društvo je prije rata igralo sve igre sa područja bivše Jugoslavije i dan danas ih igra na revijalnim nastupima. Kada je riječ o takmičarskim nastupima i stranim festivalima, igramo isključivo igre sa područja cijele BiH, od sva tri naroda“, kaže Čomaga.

„Naše postavke su radili najveći stručnjaci na prostoru bivše Jugoslavije, poput Miroslava Mire Šilića, pokojne profesorice Dunje Rihtman Šotrić, pokojne Jelene Dopuđa, Ivana Ivančana, Hakija Škreljija, Atanasa Kolarovskog, Ablaha Avdovića, Vlade Mandičevskog, Ekrema Čizmića… No, ono što se možemo najviše pohvaliti je duša ovog društva, međuljudski odnosi, u našem društvu sklopilo se više od 400 brakova.“

„Vjerujem da će se vremenom ljudi, kada se zasite šunda, turbofolka i svega toga, htjeti vratiti onome iskonskome, onome na čemu su oni bili, njihovi roditelji, preci… Ali, sada je drugo pitanje kako sada, a trenutno se teško možemo izboriti sa time. Samo kvalitetnim radom i upornošću možemo ostati na tom fonu da ljudi stvarno shvate koliko smo mi bitni za društvenu zajednicu“, ističe Namir Čomaga, koordinator sarajevskog KUD-a Baščaršija.

„KUD-ovi nisu samo folklor, muzika, to je nešto više. Tu se odgajaju generacije kvalitetnih ljudi, vrhunskih muzičara, umjetnika, koji kroz ovaj vid rada, amaterskog, uče se nekom životu. I zbog toga mislim da ćemo mi opstati na kraju jer je ovo sve prolazno, kao što je i svaki šund, generalno u svijetu prolazan za neko kratko vrijeme.“

Svijest građana

Slično mišljenje ima i Mirsad Ademović, umjetnički rukovoditelj Omladinskog Ansambla KIC-a Budo Tomović iz Podgorice i član stručnog aktiva koreografa Udruženja Folklornih Ansambala Crne Gore.

„Mediji svakako utiču na svijest građana i to u velikoj mjeri. Vrijednost istinske umjetnosti je izgubljena, nove generacije stasavaju uz medije pune kiča, poremećenih moralnih vrijednost, bez ikakvog osjećaja za kulturu, etiku, estetiku. Komercijalizam je ušao u svaku poru društva pa nažalost i u oblast folklora“, kazao je za Al Jazeeru.

„Tako imamo komercijalne ansamble koji, za vrijeme ljetne sezone, po hotelima na primorju Crne Gore izvode razne mini koncerte karikirajući, uništavajući tradiciju i dodajući joj primjese kiča i turbofolka, igrajući na matricama snimljenim na klavijaturi uz elektronske dodatke, igrajući u jednoj narodnoj nošnji igre iz cijelog regiona, a i to su uglavnom jeftine krpice koje nemaju nikakve veze sa originalnom narodnom nošnjom. Ti ansambli 'žive' od tih koncerata, a gosti i turisti se vraćaju sa dojmom da je to crnogorska kultura i tradicija.“

Snježana Župančić Maslać, voditeljica ženske pjevačke grupe „Klencarice“ i dviju grupa dječijih folklornih skupina u zagrebačkom KUD-u Horvati, također navodi po kulturu i tradiciju pogibeljne reality emisije.

„Razne tzv. talent emisije, koje se razvuku na pola godine, samo zavaravaju javnost, odnosno stvaraju lažnu sliku o tome što je tradicija. Ispada, pogotovo među onima koji nikada nisu ni čuli ni vidjeli neku vrhunsku snimku, da je sve što se 'vrti' po TV-u ili radiostanicama ono što jedino i postoji. Rijetko tko posegne za pučkom tradicijskom pjesmom i to većinom bude ona jedna ili dvije poznatije, tipa 'Grad se beli' i pokuša se predstaviti i to ne dogura daleko. Žao mi je što je tako“, navodi ona.

„Imate primjer emisije 'Lijepom našom' u kojoj je svojevremeno sudjelovao i moj KUD, gdje se dan prije dođu snimiti vokali i koraci, da bi se to onda drugi dan kada ide tzv. javno snimanje izvelo na matricu. Mislim jadno, kao da smo mi netko tko će upropastiti nastup i netko tko ne zna svoj posao! A sve drugo ide uživo.“

Sedam decenija podgoričkog KUD Budo Tomović

Folklorni ansambl Kulturno-informativnog Centra Budo Tomović Podgorica osnovan je 1946. godine.

„Dakle, sljedeće godine slavimo 70 godina postojanja ansambla. Funkcionišemo kao gradski ansambl koji je na budžetu Glavnog grada. Raspolažemo sa preko 30 koreografija kako iz Crne Gore tako i iz okruženja, takođe raspolažemo velikim fundusom originalnih narodnih nošnji. U okviru ansambla radi i Škola folklora 'Monte Folk' Ansambl trenutno ima preko 250 članova. Sa grupama rade dugogodišnji igrači folklora i školovani pedagozi,  licencirani od strane UFA CG. Reprezentativni ansambl ima 40 stalnih članova“, navodi Ademović

Diletanti i međuprostor

Čomaga posebno ističe kako KUD ima mnogo dublju ulogu u razvoju mladih.

„Kod nas kada dijete dođe na probu, prvo se nauči ispravno hodati, prave kičme. Kasnije je sve nadogradnja što se tiče igre, plesa, muzike. Dijete se uči kulturnom načinu življenja, na primjer da treba otići u pozorište, da gleda balet, dramu, sa Društvom dobija tu neku širinu u pogledu na svijet, na život“, govori, te dodaje kako su veliki problem – „stručnjaci“.

„Mi to zovemo pravim imenom, to su ljudi diletanti. Amater kao amater, u samom značenju te riječi, znači da je to neko ko nešto radi iz ljubavi, bez ikakve finansijske naknade, ali to ne znači da može da radi šta hoće i kako hoće. Takvi ljudi su sebe pronašli u ovoj priči jer su pronašli finansijsku korist, na razne načine pokušavaju da krivotvore historiju, kulturnu baštinu. Što je najgore, takvih je sve više na ovom vremenu. Čitava tranzicija društva se odražava na kulturu i oni su sebe našli u tom nekom međuprostoru i traže svoju priliku za neki prihod. Najgore u svemu tome što oni stvarno skrnave ono što je naše, to se slobodno može nazvati kulturocidom.“

Borba protiv svega negativnog i očuvanja istinske tradicije, ističu iz balkanskih KUD-ova, je kroz obrazovanje, dok država treba stvoriti okvir za rad ovakvih društava.

„Mi imamo odličnu saradnju sa Muzičkom akademijom, sa studentima i profesorima koji rade na očuvanju tradicije. Kada je riječ o vlastima, država se ne mora petljati, ali mora urediti. Trenutno nema direktnog stručnog uplitanja, što je velika šteta jer upravo u tom prostoru diletanti nalaze prostor u kojem djeluju i skrnave ovo što mi imamo. Država treba urediti kakvo treba biti društvo, a i ko tu državu može predstavljati u inostranstvu – svakakvi diletanti izlaze i predstavljaju ono što nije naše. Država bez identiteta, bez kulture, ne može opstati“, kazao je Čomaga.

Medijski prostor

Ademović ističe kako je prije 15-ak godina pokrenuto Udruženje Folklornih Ansambala Crne Gore (UFA CG) kako bi se okupili svi ansambli ove države i kako bi se radilo na očuvanju tradicije i kulture.

Horvati: Prati nas ciljana publika

Župančić Maslać kaže kako ovaj KUD „svoju folklornu tradiciju čuva kao biser i već eto 35 godina uspješno raste na svim poljima“.

„Mi smo, kao KUD, uvijek rado viđeni kamo god dođemo, ali sve je to većinom da ih tako nazovem, ciljana publika koja od nekada prije voli ili prati ili je na neki način vezana za folklornu tradiciju. Što se tiče percepcije javnosti, e to je neka duga priča, slobodno je mogu nazvati tužnom. Mnogo se loših događanja medijski prati i najavljuje, dok se folklorna umjetnost ne doživljava kao nešto istinski važno, što zapravo jest.“

„Folkloraši, kao najbrojnije amatersko članstvo u čitavom svijetu, održava se samo po sebi, najviše upornošću vodstava svojih KUD-ova i ljubavi koja se na jedan poseban način doživljava kroz tradiciju.“

„Već sam istakao da mediji rade sve na destrukciji našeg narodnog blaga. Mi, u udruženju, se protiv toga borimo jedinom mogućom i ispravnom metodom, a to je edukacija. Udruženje radi i na izdavanju licenci za rad u folkoru. Licence su podijeljene u više kategorija od demonstratora narodnih igara do koreografa. Kao neko ko je dugo u sistemu obrazovanja, radim na tome da kroz planove i programe što više uvrstim folklor i tradiciju u naše školstvo kako osnovno tako i srednje. Edukacija je jedini način na koji se borimo protiv izvrtanja i degradiranja naše kulture i tradicije, mislim da smo na dobrom putu i istrajaćemo“, dodaje.

Župančić Maslać ističe i koliko mediji daju prostora KUD-ovima.

„Mediji, sami po sebi, u svojim redovima nemaju obrazovanog kadra da bi napravio, pratio, barem emitirao emisije tradicijske kulture. Tu i tamo neka repriza... Uglavnom, sve bi bilo puno drugačije, s obzirom na život kakvog živimo da se na nivou države puno više promovira tradicijska kultura i scenska umjetnost, kroz emisije ciljanog sadržaja u normalnom terminu, a ne prije ponoći. Prostora ima, mi zaljubljenici ćemo uvijek imati i vremena i volje raditi na promociji, ali one koji nikada ništa nisu ni čuli ni vidjeli, njih treba animirati da se barem potrude i daju priliku, a ne da je sve instant sadržaj.“

Svi sagovornici se slažu kako treba dati više prostora kulturno-umjetničkim sadržajima tokom školovanja, te djeci pokazati šta sve nude KUD-ovi. Ističu kako ovakva udruženja pružaju priliku za druženja, sticanje prijateljstava u drugim državama, te saznavanje lijepih stvari o komšijama i susjedima sa drugačijom kulturom i tradicijom.

Kulturno-umjetnička društva posljednje su uporište očuvanja tradicionalne pjesme, igre, nošnje, a i „starinskog lijepog ponašanja“ u odnosu na sve negativno pod pokrovom „modernog“ koje se nudi mladima.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.