Oglasi

Poplave: Crveni meteoalarm za vlasti u BiH

Stanovnici vodom razorenih gradova svjedoče kako su brojni nivoi vlasti reagovali na katastrofu koja ih je zadesila.
U poplavama smrtno stradali deseci ljudi, 100.000 stambenih objekata uništeno, a 950.000 ljudi raseljenoAP

Piše: Vedrana Maglajlija

“Stanje je haotično”, najčešće se moglo čuti ili pročitati u paničnim izvještajima novinara, vlasti i građana iz gradova i mjesta u Bosni i Hercegovini koja su se našla pod vodom ili na razarajućim klizištima.

Haos koji je zavladao nakon potopa mnogi pripisuju nepostojanju koordinacije i organizacije između mnogobrojnih nivoa vlasti u BiH te slaboj opremljenosti civilne zaštite i drugih nadležnih službi.

Iako se i struka slaže da niko nije mogao predvidjeti ovakve katastrofalne razmjere poplava, upozorenja da prijeti elementarna nepogoda su postojala, kao i to da su vlasti u BiH nespremne za takve situacije.

Već 13. maja, dan prije nego što su vodostaji rijeka počeli obarati sve zabilježene rekorde, entitetski hidrometeorološki zavodi alarmirali su nadležne, jer je meteoalarm pokazao "crveno i narandžasto upozorenje" u nekim dijelovima BiH, što znači da je vrijeme opasno i da postoji mogućnost za ljudske žrtve i štete.

“Sve nadležne institucije, civilna zaštita i agencije za vode dobili su ta upozorenja. Hidrometeorološki zavod RS-a je, takođe, poslao upozorenje”, tvrdi direktor Hidrometeorološkog zavoda Federacije BiH Almir Bijedić.

Informacije koje su stizale iz hidrometeoroloških zavoda budno su pratili i stanovnici Maglaja, jednog od gradova koji je najviše nastradao, i čekali reakciju, odnosno upozorenje i upute vlasti šta trebaju raditi.

Međutim, reakcije vlasti nije bilo, kaže Hajrudin Fermić, glavni odgovorni urednik RTV Maglaj.

Brojna upozorenja vlastima

Federalni revizori su početkom 2013. godine objavili izvještaj Prevencija poplava u Federaciji BiH, čiji je glavni zaključak bio da ne postoji efikasna odbrana od poplava na ugroženim područjima, da vlasti na svim nivoima ne ulažu dovoljno u zaštitu od ove elementarne nepogode te da odgovornosti svakog od nivoa vlasti nisu jasno određene.

“Ovo istraživanje treba poslužiti nadležnim institucijama da poduzmu aktivnosti i izvrše promjene”, navodi se u izvještaju.

Revizori su upozorili i da je smanjenje rizika od poplava moguće postići samo ukoliko “budemo imali planski, stručan, odgovoran i nadasve apolitičan pristup u rješavanju pitanja iz ove oblasti”.

Osim toga, Centar za sigurnosne studije BiH 2010. objavio je istraživanje o kapacitetima civilne zaštite u BiH, gdje se navodi da sistem zaštite i spašavanja ne pruža sigurnost koja je neophodna kako bi se građani zaštitili u slučaju prirodnih i drugih nesreća.

Sistem je ocijenjen kompleksnim i nedovoljno funkcionalnim.

U istraživanju stoji i da svi nivoi vlasti trebaju uložiti značajne napore na osposobljavanju i obuci zaposlenika civilne zaštite, osigurati neophodnu opremu te poboljšati saradnju između službi.

Direktor Hidrometeorološkog zavoda Federacije BiH Almir Bijedić, također, upozorava da BiH ima ograničene pristupe u prognoziranju vremenskih nepogoda.

“Mi imamo ogroman problem. Svjetska meteorološka organizacija, njene institucije prepoznaju samo državu, ne entitetske zavode. Mi nemamo radarskih sistema, mi nemamo pristupa drugačijim komercijalnim prognoznim modelima i to je problem što se tiče prognoze vremena u BiH. U našem slučaju imate dijamant i turpiju za metal i mi tu obradimo koliko možemo, jer imamo ograničene pristupe.

Naprimjer, sa Republikom Hrvatskom imamo potpisan sporazum, imamo razmjenu podataka, dobijamo radarske sisteme, ali mi nemamo radare da dobijemo preciznije prognoze, nema radarskog sistema jer on mora biti na nivou države, ne na nivou entiteta.”

“Mi smo 24 sata prije nego što je Maglaj potopljen, praktično u devet sati ujutro, bili zatrpani pozivima i dolascima ljudi sa terena koji su već ukazivali na poplave i opasnosti. U isto vrijeme smo pratili upozorenja Hidrometeorološkog zavoda, snimali smo vodostaj rijeke koji raste, ali nije bilo niti jednog jedinog upozorenja sve do 20 sati, kada smo pozvali načelnika Opštine da gostuje u našem programu. Tek nakon paničnih poziva ljudi sa terena proglašeno je vanredno stanje oko 21:00 u srijedu 14. maja, a tada se već Bosna izlila stotinjak metara u grad”, ističe Fermić.

Kako kaže, nakon toga se u potpunosti gubi sistem bilo kakve koordinacije i informisanja građana, jer su vlasti bile potpuno nepripremljene da rade u takvim okolnostima.

“Tako da je Maglaj bio u informativnoj blokadi puna tri dana, dok nismo dobili struju i dok se nije moglo hodati ulicama. Općinski krizni štab tek je 21. maja počeo da izdaje odluke, upozorenja i uputstva građanima. Dakle, građani su do tada radili na svoju ruku”, ističe.

Trudnica i nepokretni tri dana čekali spasioce

Veliki broj stanovnika Maglaja tvrdi da se mnogo toga moglo spasiti da su vlasti upalile sirenu kako bi ih upozorile na opasnost, ili da su ljudi iz civilne zaštite sa megafonima hodali po gradu, makar po rubnim područjima bližim obali.

“Ljudi bi bili oprezniji, ali nije bilo nikakve uzbune. Da li je tu zakazao kantonalni ili federalni štab civilne zaštite - ne znam. Ne znam da li su oni 14. maja od našeg lokalnog štaba tražili, odnosno naredili mu da reaguje. Možda su i oni mogli da se obrate građanima preko medija. Ništa od toga se nije desilo. U gradu je bilo dosta samoorganizovanja ljudi koji su se, kada je zakazao sistem, ponijeli herojski”, kaže Fermić.

Vlasti Federacije BiH 15. maja proglašavaju vanrednu situaciju u ovom entitetu, dok Vlada Republike Srpske vanredno stanje uvodi u nekoliko opština, opravdavši to činjenicom da Hercegovina nije poplavljena.

Tek 17. maja premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović obavještava javnost da je Vlada proglasila vanrednu situaciju u tom entitetu.

Međutim, u tom momentu Doboj, Šamac, Bijeljina i ostala mjesta već su bili razoreni vodom.

“Za vrijeme poplava bio sam sa svojom ženom koja je trudna u zgradi gdje je bilo i dvoje nepokretnih staraca i tu smo bili zarobljeni tri do četiri dana. Prvi čamac nam je došao treći dan i mislim da to najbolje govori koliko su vlasti bile spremne, a ja se nisam upuštao u analizu da li je to do lokalnih, entitetskih ili državnih vlasti, jer onaj ko je radio nije uradio svoj posao”, kaže Rade Tešić, novinar iz Doboja.

Navodi da je, možda, neko od vlasti nešto radio, ali da lično, kao neko ko je bio u Doboju u trenutku kada je grad poplavljen, nije vidio nikakve rezultate tog rada, ako ga je, kako kaže, uopšte bilo. 

“Ono što je činjenica jeste da smo mi bili opkoljeni vodom. Kada je svirala sirena za elementarnu nepogodu, ona se čula samo u urbanom dijelu grada, nema šanse da su ova prigradska naselja mogla da je čuju. Četrdeset minuta nakon toga voda je bila pred mojim vratima.”

Birokratija u vrijeme katastrofe

Suzana Rađen-Todorić, urednica Informativnog programa Televizije BN u Bijeljini, s druge strane, smatra da su bijeljinske lokalne vlasti “možda i ponajbolje reagovale”.

“Ne zato što su spremni i što su to očekivali, već zato što su imali iskustvo sa poplavama 2010. godine. Istina, obim posljednjih poplava ne može se porediti sa prethodnim”, dodaje.

Prema njenim riječima, sve je bilo poprilično haotično i činilo se da se samo ‘začepljavaju rupe’ i da se traže trenutna rješenja.

“Ono što je mene iznenadilo jeste zakašnjela reakcija vlasti Republike Srpske, jer smo mi svi očekivali da će Vlada, nakon dešavanja u Doboju, a potom i u Bijeljini, proglasiti vanredno stanje čime bi praktično preuzela veću odgovornost za to šta se dešava”, naglašava Rađen-Todorić.

Dodaje da su sve informacije koje su kasnije dobijali ukazivale na to koliko su vlasti bile nekoordinisane.

“Od Vlade RS-a saznali smo da se bijeljinske vlasti nisu na adekvatan način obratile republičkim, što znači da je sve to pretjerano birokratizovano. Zašto bi neko trebao posebno da se obrati nekome, u momentu kada svi vide da se u Bijeljini dešava humanitarna i ekološka katastrofa koju je izazvala prirodna nepogoda.”

Mišljenja je da je poseban problem odnos Vlade RS-a prema državnim institucijama, koja, prema njenim riječima, nije htjela uspostaviti koordinaciju.

“Imali smo situaciju da su, zahvaljujući vapajima iz Bijeljine koji su išli preko medija, reagovale Oružane snage BiH. Dakle, nije Banja Luka pozvala Oružane snage da pruže pomoć Bijeljini, nego je naprosto ta reakcija uslijedila nakon vapaja građana.”

‘Poplave u Mongoliji’

Operativno-komunikacijski centar 112 BiH Ministarstva sigurnosti BiH (OKC) bio je glavni državni centar u koji su stizali pozivi za pomoć i iz kojeg su koordinisane spasilačke misije i dostava pomoći.

I rijeke u BiH podijeljene

Nadležnosti za rijeke u BiH, iako se radi o prirodnim cjelinama, podijeljene su po entitetima, kantonima i opštinama.

Agencija za vodno područje rijeke Save djeluje na području Federacije BiH, dok Vode Srpske imaju nadležnost u drugom entitetu.

Enes Alagić, savjetnik direktora za tehnička pitanja u Agenciji za vodno područje rijeke Save, kazao je za Al Jazeeru da su za vrijeme trajanja poplavnog talasa, kao i sada, postojali kontakti u cilju razmjene informacija o ukupnoj situaciji na Savi, a posebno na slivovima rijeke Spreče i rijeke Bosne kao i duž toka rijeke Save u Bosni i Hercegovini.

Za vrijeme poplava postojala je i konstantna veza sa načelnicima opština Šamac, Vukosavlje i gradonačelnikom Distrikta Brčko.

Prvi alarm u OKC je stigao u četvrtak, 15. maja, kada je angažovan helikopter Oružanih snaga BiH kako bi se sa krova poplavljene kuće u Šekovićima spasilo 12 osoba, od kojih šestero djece.

Narednih dana, uz helikoptere Oružanih snaga, angažovana su i po dva helikoptera Republike Hrvatske i Slovenije, a zatražena je i pomoć EUFOR-a.

Predsjednik Narodne skupštine RS-a Igor Radojičić nekoliko dana nakon početka katastrofe, ocjenjujući koordinaciju svih nivoa vlasti u kriznoj situaciji, izjavljuje da se “vlasti BiH ponašaju kao da se poplave dešavaju negdje u Mongoliji”.

Iz Ministarstva sigurnosti uzvraćaju Radojičiću da se takvom izjavom “bezuspješno pokušavaju prikriti vlastiti neuspjesi” i ističu da su, s obzirom da vlasti RS-a nisu, kako kažu, pristajale na saradnju, akcije spašavanja i pomoći dogovorene direktno sa pojedinim načelnicima opština u ovom entitetu.

“Vlada RS-a uputila je predstavnike u OKC BiH tek 21. maja”, stoji u saopštenju Ministarstva.

I dok su se državne i entitetske vlasti međusobno optuživale, na površinu je počeo isplivavati i razdor između Vlade RS-a i pojedinih opština. 

Premijerka Cvijanović, koja je nakon proglašenja vanrednog stanja postala i komandant Štaba za vanredne situacije RS-a 20. maja izjavljuje da je taj štab donio odluku da se Doboj i Šamac stavljaju pod komandu povjerenika.

U Šamcu umjesto načelnika Save Minića kontrolu preuzima penzionisani general Milorad Kutlešić, a u Doboju umjesto Obrena Petrovića, “zbog uočenih slabosti u provođenju odvoza kabastog smeća sa područja grada”, penzionisani general Momir Zec, što Petrović naziva političkim obračunom.

Rađen Todorić smatra da su vlasti imale potrebu da odgovornost prebace na nekog drugog.

“Premijerka RS-a je došla u Bijeljinu i rekla da su lokalne vlasti zakazale, a onda dolazi ministar unutrašnjih poslova i izjavljuje da je zadovoljan kako je Bijeljina reagovala na situaciju. Kada bismo ušli u dublju analizu, a nadam se da će se to uraditi, doći ćemo do zaključka da su odgovorni svi na svim nivoima, od civilne zaštite do svih ostalih organa i ministarstava koji su trebali da se bave ovim pitanjem, od lokalnih vlasti do državnih institucija.”

‘Niko posebno odgovoran’

Državne institucije, s druge strane, nisu smatrale da se treba uvesti vanredno stanje na nivou BiH.

Političari ‘obilazili teren’

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić rekao je za Al Jazeeru da se “svako u ovom sistemu mora osjećati odgovornim” za ono što se desilo.

“Međutim, činjenica je da imamo hiljadugodišnju prirodnu nesreću. Ja sam bio u opštini Maglaj i razgovarao sa ljudima koji su bili na licu mjesta, pratili rast rijeke Bosne i zaključili da je ona dostigla maksimalan nivo koji nikada u istoriji nije dostigla, te procijenili da to još uvijek ne ugrožava naselja. U roku od sat vremena naselje je bilo poplavljeno”, kazao je tada Nikšić.

Na pitanje šta su premijer i članovi Vlade konkretno radili za vrijeme poplava, Nikšić je odgovorio: “Obišao sam sva ugrožena mjesta i članovi Vlade su na terenu. U stalnom smo kontaktu sa Štabom Civilne zaštite, mislim da nema područja na kojem nisu bili članovi Vlade.”

Gotovo svi predstavnici vlasti u BiH otišli su u poplavljena područja.

Prema mišljenju Suzane Rađen-Todorić “vlasti RS-a su samo obilazile teren, čak nesvjesni toga šta se dešava”.

“Neko ih je u Vladi zadužio da obiđu terene, a da nisu ni svjesni šta su vidjeli, a mi, s obzirom na težinu situacije, još nemamo nikakve, niti preliminarne procjene o šteti od poplava.”

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda 19. maja objavljuje da se “nisu stekli uslovi za proglašenje vanrednog stanja na nivou BiH, jer je za to potreban zahtjev Kordinacionog tima pri Ministarstvu sigurnosti, a on nije došao".

Naglasio je i da takva odluka nije ni prioritet, budući da su Republika Srpska, Federacija BiH i Brčko Distrikt već ranije proglasili vanrednu situaciju.

Politički analitičar Adnan Huskić rekao je za Al Jazeeru da ne vjeruje da bi koordinisanje pomoći i službi na terenu bilo lakše da je proglašeno vanredno stanje na nivou države.

“Nisam siguran da bi se išta promijenilo da je Vijeće ministara uvelo vanredno stanje u BiH već prvi dan poplava. Sistem koji počiva na nepotizmu, neprofesionalnosti i rodbinskim vezama i zapošljavanjem u glomaznoj neefikasnoj administraciji nikada nije bio napravljen da operativno pruži usluge građanima”, kazao je Huskić.

Gostujući u vijestima Al Jazeere Nikola Špirić, ministar finansija i trezora i zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, priznao je da “nije bilo dobre koordinacije od lokalnog nivoa pa naviše”, ali i da ne zna bi li se mnogo jače i bolje organizovane zemlje od BiH bolje nosile sa ovakvom razornom nepogodom.

“Nikada u ovakvoj situaciji nije moguće uraditi sve što treba, naravno da se događaju propusti i greške, ali ono što je najbitnije je da te greške niko ne čini namjerno ili zlonamjerno i zato ne mogu da kažem da postoji neko ko je posebno odgovoran”, kazao je Špirić.

Odgovornost za 23 izgubljena ljudska života, 100.000 uništenih stambenih objekata, 950.000 ljudi koji su morali napustiti domove i materijalnu štetu koja će se tek početi procjenjivati, pojedini predstavnici bh. vlasti za sada nalaze samo u prirodi, sve dok se ne upale novi ‘crveni meteoalarmi’, a vrijeme za pouke istekne.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.