Pašović: Ili ćemo postati normalna zemlja ili doći na nivo zemalja Trećeg svijeta

Ako se vi ne bavite politikom, politika se bavi vama. Umjetnost govori o istini i utopiji, politika o kompromisu i mogućem. Ponekad su u sukobu, ali ne moraju biti. U pametnim društvima umjetnost i politika su u sinergiji, kaže za Al Jazeeru Haris Pašović, bh. reditelj i osnivač “Sarajevo Festa – Umjetnost i politika”, koji se, zbog pandemije COVID-19, u potpunosti odvija online.

U sklopu ovogodišnjeg “Sarajevo Festa” publici će, kroz četiri programa – Forum, kojeg vodi historičar Dragan Markovina; Art Forum, kojeg moderira Haris Pašović; Forum mladih, kojeg vode Tarik Bičo i Matea Mavrak; program SF Plus, u sklopu kojeg prikazuju niz umjetničkih djela (predstave, filmove i koncerti) – ponuditi viđenje aktuelne društveno-političke situacije u Bosni i Hercegovini i zemljama regije.

Svi programi publici su dostupni besplatno putem web stranici Festivala te putem zvaničnog YouTube kanala East West Centra.

• Koliko je, s obzirom na trenutnu situaciju, bilo izazovno organizirati festival ove godine?

– Ova godina je mnoge od nas preselila u kibernetički prostor. Umjetnici, kao i mnoge druge djelatnosti, od ugostitelja do frizera, na velikom su gubitku. Prilagođavamo se koliko možemo, i publika se prilagodila, ali svi jedva čekamo da se sve vrati u normalu, jer ne bismo mogli dugo izdržati ovako.

Država nije ništa učinila za umjetnike u ovoj situaciji i posebno pati nezavisna scena. Mi smo htjeli da uradimo za našu publiku što je moguće više, jer znamo da svakom pojedincu veoma teško. Napravili smo jako zanimljiv program, imamo izvanredne goste, a prednost online festivala je što nas može pratiti publika iz cijelog regiona, i naši ljudi iz svijeta, također.

• U nazivu festivala spojili ste umjetnost i politiku. Upravo je među umjetnicima najviše kritičara vlasti, no ipak se umjetnost često koristi kao sredstvo politizacije. Kako to komentirate i koliko su, u konačnici, umjetnost i politika povezane?

– Tačno, postoji i taj aspekt. Dino Mustafić, Jasmila Žbanić, Danis Tanović, Enis Bešlagić, [Samir] Plasto, ja… Mi smo glasni u javnom životu. U Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji je slično, postoji nekoliko umjetnika koji se ne boje kritikovati političare. Također, ima umjetnika koji su u rukovodstvima političkih stranaka, neki su bili ili jesu ministri u vladama. Oni direktno kreiraju politiku i ponekad su dio represivne politike.

Ima i onih umjetnika ili direktora festival koji su “dobri” sa svakom politikom, uvijek podržavaju aktuelnu vlast, ili se nikad ne izjašnjavaju, nego tiho i praktično služe vlasti i imaju privatnu korist od toga. To je pitanje ličnog odnosa, ukusa, rekao bih, i šta čovjek može podnijeti. Publika to na kraju ipak sve vidi i skonta.

• Nikada se niste libili kroz svoj umjetnički angažman kritizirali društveno-politička dešavanja. Koliko je važno preuzeti odgovornost tamo gdje to društvo izbjegava uraditi i otvoreno govoriti o anomalijama društva u kojem živimo?

– To je osnovna uloga umjetnika – da govore istinu, da preuzmu odgovornosti, da daju glas ljudima koji nemaju glas, da se bore protiv reduciranja ljudske egzistencije.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Politika upravo to radi – reducira nas. Kad to reduciranje prevrši svaki podnošljiv nivo, onda dođe do velikih prevrata. To su na lokalnim izborima nedavno iskusile Stranka demokratske akcije (SDA) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Politika ne smije potcijeniti ljude, a ove partije to godinama rade. Umjetnost ljudima daje prostor, dostojanstvo i budi u njima ideju slobode.

• Kakvu ulogu, u tom kontekstu, ima ‘Sarajevo Fest’?

– “Sarajevo Fest” upravo ukazuje na odnos umjetnosti i kulture. On postoji oduvijek. U antičko vrijeme sve tragedije i komedije su bile političke. Bio je to dio demokratske tradicije Starih Grka. U vrijeme Williama Shakespearea, u elizabetanskoj Engleskoj, političko je bilo sastavni dio umjetničkog. Čak i u socijalističkoj Jugoslaviji političko je bilo prisutno, naročito od vremena 70-ih, kad je počela liberalizacija javnog prostora. U tom smislu, vrlo je neobično da je umjetnička scena u Bosni i Hercegovini danas prilično depolitizovana. Ima puno umjetnika koji se boje vlasti.

Umjetnost i politika moraju omogućavati dijalog. I to je osnovna poruka “Sarajevo Festa”. Konačno, na lokalnim izborima u Sarajevu vidjelo se koliko je važan dogovor. Kada su se udružile političke snage, koje imaju međusobno razlika, ali su se obavezale na dijalog i zajedničko djelovanje, glasači su to jedva dočekali i tako masovno donijeli pobjedu strankama “Četvroke”.

• U najavi festivala istakli ste da je ovogodišnje izdanje, pored pandemije, odredio i znatno umanjen budžet East West Centra. Upravo se budžet namijenjen sektoru kulture prvo našao na udaru korona krize, a kulturni radnici još jednom su prepušteni sami sebi.

– Ovdje postoje dvije teme. Prva je brutalno umanjenje budžeta East Westu, Jazz Festu, Muzeju ratnog djetinjstva, Muzičkoj akademiji i još nekim institucijama, umanjenje koje nema veze s koronom. To je politička represija, koju je sproveo Kenan Alikadić, sada već bivši SDA ministar kulture.

Istovremeno, korona je pogodila nezavisne kulturne organizacije i pojedinačne slobodne umjetnike, muzičare, glumce, vizuelne umjetnike. To je katastrofa, ljudi koji ne rade u javnim institucijama bukvalno nemaju od čega da žive. Država nije ni pokušala da nešto uradi za njih. U drugim zemljama ministri kulture misle na ove ljude, koji značajno doprinose kulturnoj produkciji.

• Zbog nemogućnosti izvođenja predstava na pozorišnim daskama, mnoge teatarske kuće odlučile su ponuditi svoj sadržaj putem interneta. Kako gledate na to i kakva je, prema vašem mišljenju, budućnost pozorišta?

– Budućnost pozorišta ne može biti internet. Teatar je umjetnost živog susreta. Proći će epidemija, bilo je epidemija u prošlosti koje su zatvarale pozorišta po godinu dana, pa je pozorište preživjelo. Teatar je veliki “survivor” – preživio je ratove, kuge, inkviziciju; preživio je pojavu filma, radija, televizije, interneta… Ne možemo bez ljudskog susreta uživo, te energije, te magije.

• S obzirom na projekte koje ste režirali u Evropi i da ste na Mittelfestu bili angažirani kao umjetnički direktor, možete li napraviti paralelu teatarskog života u Bosni i Hercegovini i regiji u odnosu na evropske zemlje?

– Mnogo zaostajemo i mnogo smo zapušteni. Zaostajemo za regionom, a kamoli za zemljama Evropske unije. U ovom trenutku se u Srbiji snima preko 50 televizijskih serija i desetak filmova, kod nas nijedan. Od 1978. godine u Bosni i Hercegovini nije napravljen nijedan objekt za kulturu. Četrdeset godina u Sarajevu nema unapređenja kulturne infrastrukture…

Kad se sklapaju vlade, kulturna ministarstva služe da se ispune rodne i nacionalne kvote, a ne da se razvija kultura. Ali, mi propadamo u zdravstvu, obrazovanju, ekonomiji… Mi smo na tački kad ćemo ili postati normalna zemlja, ili ćemo doći na nivo zemalja Trećeg svijeta.

• Kakvi su vaši dalji planovi kada je riječ o pozorišnom radu i radu East West Centra?

– East West je ove godine imao nekoliko regionalnih projekata uprkos koroni, to ćemo nastaviti i u narednoj i naš izvršni producent Ismar Hadžiabdić već radi na tome. Vjerujemo da umjetnost povezuje region i gradi kulturne mostove. Ja pripremam nekoliko režija u regionu i Evropskoj uniji. A prvo planiram da primim vakcinu, što je prije moguće.

Izvor: Al Jazeera