Pašović: Genocid u Srebrenici je svakodnevnica


Inserti iz filma Nacionalna geografija [Ustupljeno Al Jazeeri]

Dokumentarni film bosanskohercegovačkog reditelja Harisa Pašovića Nacionalna geografija, koji za temu ima „geografiju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici“ večeras će biti premijerno prikazan u Sarajevu. Autor filma u razgovoru za Al Jazeeru kaže kako je film nastao iz želje da se javnost podsjeti na činjenicu da je u Bosni i Hercegovini izvršen genocid i da su, pored toga, do danas ostale hiljade ljudi za čijim se posmrtnim ostacima traga.

Pašović insistira na pravilnom razumijevanju tragedije genocida akcentirajući činjenicu da i danas, toliko godina nakon završetka rata, hiljade ljudi taj strašni zločin žive kao svakodnevnicu. Genocid u Srebrenici nije prošlost, dodaje, insistirajući da se shvati kako je to događaj jako prisutan u našoj sadašnjosti.

Reditelj filma Haris Pašović

Porodice žive bol i gubitak

„To je naša stvarnost i mi živimo tu stvarnost na više načina. Prvo, više od 7.000 ljudi u BiH još uvijek nije pronađeno, a koji su žrtve rata između ‘92 i ‘95. Od toga 1.200 nije pronađeno u okolini Srebrenice. Njihove porodice još žive taj bol i taj gubitak i čekaju svakog dana da posmrtni ostaci njihove djece, braće, muževa i očeva budu pronađeni. Možda se iz sarajevske perspektive nekome može činiti da je to daleka prošlost, ali za mnoge ljude iz BiH to nije daleka prošlost, to je njihov sadašnji život. Druga stvar, genocid u Srebrenici nad Bošnjacima je činjenica koja se više ne može izbrisati. Nije to bila saobraćajna nesreća da se s vremenom zaboravi, da to ostane neki ožiljak, a da se to prevaziđe. To je činjenica s kojom ćemo mi živjeti do kraja naših života. Svi ljudi u BiH“.

Ono što je najbitnije u izgradnji zdrave i perspektivne budućnosti jeste da se genocid prizna, a zatim da se u procesu suočavanja i pomirenja omogući mladim ljudima, rođenim poslije rata, da grade normalan život. Pašović je mišljenja da negatori genocida koji dolaze iz reda srpskog naroda podjednako prave štetu i Bošnjacima i Srbima.

„Moramo naći način kako da nastavimo naš život, a da pritom živimo sa sviješću o genocidu. Pri tome mislim i na Bošnjake koji moraju naći način kako da se suoče i shvate težinu zločina koji je počinjen. S druge strane mislim i na Srbe, jer još ima Srba koji negiraju genocid. Ti Srbi koji negiraju genocid najviše čine štete samim Srbima, a prije svega mladim ljudima koji nisu učestvovali u tome, niti su tada bili rođeni, niti imaju bilo kakve veze s tim, niti su odgovorni za bilo šta od toga. Međutim negatori genocida ih uvlače u taj zločin. Mislim da mladi Bošnjaci i mladi Srbi moraju da razumiju činjenice, a da zajednički grade budućnost u kojoj će imati pravo na sretan život, ali u jednom realnom sagledavanju činjenica“.

Suočiti se sa činjenicom genocida

Rat je proizveo traume, a načini na koji se one procesuiraju su mnogobrojni. Kada se govori o kulturi pamćenja onda se, nerijetko, genocid u Srebrenici i zločini u drugim gradovima u BiH tretiraju isključivo kao događaji iz prošlosti, što je, po Pašovićevom sudu, sasvim pogrešno. Genocid je pitanje svakodnevnog života, kaže svjestan da će borba sa ratnim traumama kod mnogih, koji su preživjeli rat, biti teška i bolna.

„Pa znate šta, i izvan Sarajeva, u malim mjestima, ili recimo baš u tim mjestima u Srebrenici i oko Srebrenice, u Prijedoru i oko Prijedora, u Višegradu i njegovoj okolini i na mnogim mjestima u BiH to nije pitanje pamćenja – to je pitanje svakodnevnog života. Kao recimo na Vratniku gdje su djeca iz komšiluka zakopavana ispod prozora. To je samo jedan dio Sarajeva, da kažemo kolokvijalno, od Vječne vatre do Marijin Dvora, koje mi se čini da treba njegovati neko sjećanje. Ostali žive taj život. Još uvijek postoji i taj bol i još uvijek postoji stanje nepravde, još uvijek postoji jedna duboka trauma koju su svi ti ljudi i mi svi zajedno proživjeli, a s kojim nismo još naučili da se na pravi način nosimo“.

Prihvatanje činjenica neophodno je da se desi ne samo među žrtvama nego na takav korak moraju biti spremni i oni koji uporno negiranjem genocida negiraju stvarnost. Negirati genocid znači, negirati hiljade svjedočanstava u kojima su opisane grozote tog zločina, kaže Pašović.

„Postoje činjenice. Ne može nikakvo negiranje promijeniti činjenicu. Činjenice su ustanovljene ne samo na sudu u Hagu nego i na mnogim drugim mjestima. A pored toga postoje hiljade svjedočenja, postoje hiljade novinara, međunarodnih organizacija, UN, koji su utvrdili činjenice. Znači, to što neko kaže da nešto nije bilo, to je njegov problem. Činjenice su te koje jesu i što prije sve te činjenice prihvate, to će prije biti bolje za sve. Uključujući i one Srbe koji negiraju genocid. A ponavljam – najveća šteta se nanosi mladim ljudima, i Bošnjacima i Srbima, koji nisu bili ni rođeni u to vrijeme, a sada ne znaju kako da se postave prema tom vremenu“.

Snimak lokacije masovnih grobnica

Netipična filmska premijera

Na kraju razgovora za Al Jazeeru Haris Pašović kaže da premijera filma Nacionalna geografija neće biti tipična filmska premijera jer je film nastao iz potrebe da se podrže institucije i pojedinci koji se bave traganjem za nestalim osobama i identifikacijom posmrtnih ostataka ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.

„Važno je da se napomene da to nije tipična filmska premijera kako smo mi naučili. Mi prije svega hoćemo da podržimo napore Instituta za traženje nestalih osoba i Međunarodne komisije za nestale osobe u daljem procesu traženja i identifikacije žrtava koje još nisu pronađene i identificirane. Hoćemo da svi zajedno možemo da refleksiramo i kontempliramo o činjenici genocida. Premijera je potpuno otvorena. Nije to nikakva ekskluzivna stvar. To je jednostavno jedno zajedničko gledanje filma Nacionalna geografija koji je posvećen žrtvama najvećeg zločina u Evropi nakon holokausta“.

Izvor: Al Jazeera