Pandemija ubrzava digitalnu transformaciju društava

Širom svijeta se nastava odvija putem interneta (EPA)

Zbog aktuelne pandemije izazvane korona virusom brojne industrije širom svijeta stoje ili rade usporeno, što je dovelo do toga da su milioni ljudi ostali bez posla ili su prisiljeni da odu na neplaćeni odmor.

S obzirom da je zbog globalizacije svijet postao sve manji i manji, nije isključeno da se dese neke nove pandemije i da se slične situacije ponove, što bi ponovno dovelo do obustave rada na svim poljima.

Kako bi se spriječio potpuni kolaps i obustavili svi poslovni procesi, brojne kompanije su bile prisiljene premjestiti obavljanje posla iz ureda u kuće, odnosno radnici su manje ili više svoje svakodnevne radne aktivnosti izvršavali iz svojih domova. Situacija u kojoj se svijet trenutno nalazi jasno ukazuje da je digitalna transformacija nešto što bi trebalo biti prioritet kada je prilagođavanje sistema rada u pitanju, nego što je stvar izbora.

Aleksandar Mastilović, stručni savjetnik generalnog direktora Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine, govori da ako je do sada priča o digitalizaciji javnih i drugih servisa bila tema koja se stidljivo nametala u krugovima donosilaca odluka, onda je ova vanredna situacija, koja ima globalne efekte, pokazala kako konvencionalni sistemi moraju biti zamijenjeni novim i modernim pristupima.

Posljedice krize

Aktuelnom zdravstvenom krizom je pogođena direktno ili indirektno gotovo svaka osoba na planeti. Koliko god situacija djeluje strašno, ostaje nada da će se iz nje izroditi i nešto pozitivno.

Profesor Nikodem je ipak skeptičan.

“U tom smislu uopće nisam optimist, a volio bih da sam potpuno u krivu. No to opet ovisi o nizu čimbenika. Jasno je da što je kriza duža i negativne posljedice su veće. Ovih dana, kao i mnogi drugi, primam puno poruka koje između ostalog ističu da je pojava i širenje virusa COVID-19 neki oblik ‘Božje kazne’, ‘karme’, ‘osvete prirode’, ili čega već, zbog užasnog odnosa koji imamo prema sebi, drugima oko nas, prema prirodi i cijelom planetu i da bismo se trebali okrenuti jednostavnim stvarima u životu, solidarnosti i ljubavi”.

No dok god na vagi s jedne strane preteže profit bez obzira što je s druge strane, to se jednostavno neće dogoditi, smatra on.

“Podsjetit ću kratko što se događalo nakon pandemije gripe 1918-.1920. (ali i nakon Prvog svjetskog rata), a pritom ne mislim na ‘lude dvadesete’, već na razvoj fašizma, veliku ekonomsku krizu, razvoj nacizma i Drugi svjetski rat kao početak suvremene strategije ‘permanentnog rata’. Ne mislim da je išta od navedenoga nužno poslije ove krize (iako ne znamo kada će to ‘poslije’ doći), no čini se da je ekonomska kriza već počela”.

Nadalje, rezultati empirijskih istraživanja pokazuju sve veću sklonost “moćnom vođi” u sve više evropskih zemalja u posljednjih dvadesetak godina, dodaje. Do sada se pokazalo da velike krize više pogoduju velikim vođama nego demokratskim procedurama, stoga je za očekivati daljnji porast poželjnosti vođe u odnosu na demokratske institucije.

“Naravno, moguće je i da dođe do pozitivnih promjena u većoj mjeri, iako je to manje vjerojatno. Također, navedene promjene iz 20-tih godina prošlog stoljeća došle su nakon šest godina krize, a za ovu se svi nadamo da će trajati znatno kraće”.

 

“Tehnologija je alat u našim rukama, koji može biti iskorišten na pravi način ili zloupotrijebljen, kao i čekić kojim možete da zabijete ekser u drvo ili da se udarite po prstima. Jasno je sada da je moguće, a posljednjih sedmica i nužno neophodno, prilagoditi postojeće poslovne modele i procese, kao i pravilnike, da se omogući mjerljiv i efikasan rad od kuće na daljinu, da se sve to odvija na digitalnim platformama koje imaju sve one funkcionalnosti koji menadžment kompanije treba”, kaže.

Značajne izmjene

Navodi da je “digitalna transformacija” termin koji se značajno razlikuje od pojma “digitalizacije”, jer nije usko tehnički, nego obuhvata značajne izmjene u poslovnim modelima, u načinu življenja, utiče na naše svakodnevne navike i očekivanja po pitanju kvaliteta življenja.

“To, naravno, uveliko povećava našu zavisnost od interneta i IKT (Informacione i komunikacijske tehnologije) rješenja u periodu koji dolazi, ali na to moramo biti spremni. Pitanje sajber bezbjednosti i privatnosti, stepena povjerenja u tehnologije, jednostavnost korištenja za široku populaciju bez tehničkih predznanja, sve su to neki od osnovnih preduslova da se obezbijedi masovno prihvatanje. Situacija u svijetu vezana za pandemiju korona virusa SARS COV-2 svakako nam daje značajan argument za to, a esencijalno je da se održi globalna privreda i umanje nastale štete po ekonomiju, čije razmjere ćemo shvatiti mjesecima, a vjerovatno i godinama nakon što ovo prođe”, smatra stručni savjetnik direktora RAK-a.

Tehnologija omogućava da svijet koliko toliko funkcionira u vrijeme pandemije, odnosno da se određeni procesi koliko je to moguće neometano odvijaju, ali bi tehnologija mogla danas, kao i ubuduće biti i sredstvo za borbu protiv pandemije, kaže Mastilović.

“U prvom redu, u zemljama koje su tehnološki lideri u svijetu, za pronalazak lijeka i vakcine koristi se vještačka inteligencija koja višestruko skraćuje vrijeme potrebno za dobijanje rezultata. U Južnoj Koreji je vještačka inteligencija uspješno iskorištena za pronalazak testova na korona virus SARS-COV2 za dvije sedmice, dok bi bez primjene vještačke inteligencije taj posao trajao i do tri mjeseca”.

Borba protiv pandemije

Osim toga, dodaje, transformacijom konferencija u digitalne online platforme, rad od kuće za kompanije, slanje i primanje zahtjeva i odgovora za javnu upravu, sve to nam pomaže da se poslovi i procesi održe i u situaciji ograničenog kretanja, a da se potreba za direktnim kontaktom smanji i da se zaustavi dalje širenje virusa.

“Svakako, svjedoci smo da se na online platforme prebacio i sektor obrazovanja putem webinara, online nastave, elektronskih testova i tako dalje. U BiH se danas koristi Google Classroom i Hangout, Microsoft Teams, Zoom, ali i mnoga domaća rješenja za upravljanje dokumentima sa opcijom rada na daljinu”, kaže stručni savjetnik direktora RAK-a.

Mnogo toga što se sada primijenilo u ovim oblasti nesumnjivo će opstati i ostati i nakon što vanredna situacija u vezi pandemije prođe, dodaje.

“Ova situacija je sigurno uticala trajno na mnoge oblasti i digitalna transformacija društva će se ubrzati u svim pravcima. Ono o čemu moramo voditi računa je da stručno ispratimo te promjene, spriječimo zavisnost od interneta kod stanovništva, posebno kod mladih ljudi, da ne zaboravimo da postoji i realni svijet izvan cyber prostora. Osim toga, neki standardi i norme za etičku strana primjene tehnologija, socijalne efekti na odnose između ljudi i u društvu uopšteno, pitanje privatnosti i cyber bezbjednosti moraju biti unaprijed definisani i paralelno evaluirani kako se tehnologije bude primjenjivale u širokom spektru oblasti”, navodi Mastilović.

Iako su mogućnosti rada od kuće od ranije, prije svega u određenim industrijama, bili dostupna opcija, tek je aktuelna pandemija omasovila takav sistem rada, te samim natjerala veliki broj ljudi da se sve više oslanjaju na naprednije tehnologije. Čak i oni koji nisu htjeli prigrliti tehnologiju sada su prisiljeni da je do maksimuma koriste, što bi u konačnici moglo dovesti i do toga da ljudi budu spremniji da i u svakodnevnom životu koriste napredne tehnologije, ali i da se usmjeravaju ka oblastima koje im omogućuju rad od kuća.

Prednosti i mane

“S obzirom da 24 godine radim u sustavu obrazovanja dobro su mi poznate i prednosti ali i nedostaci rada od kuće jer rad u sustavu obrazovanja upravo podrazumijeva jako puno posla koji nije vidljiv i koji se uglavnom obavlja kod kuće. Razvijena tehnologija tijekom posljednjih 30-tak godina donijela je puno pozitivnih i negativnih stvari u naše živote. Ovih dana, između ostalog, vidimo mnoge pozitivne aspekte razvijene tehnologije u gotovo svim područjima društvenog života, od ekonomije, zdravstva do obrazovanja i socijalnih odnosa. Sve što se sada događa sigurno će usmjeriti ljude na veću spremnost i korištenje razvijene tehnologije u svakodnevnom životu, iako je prisutnost tehnologije u našim životima i prije ove krize bila jako izražena”, kaže profesor Krunoslav Nikodem sa Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Hoće li ova kriza usmjeriti ljude prema područjima koja im omogućavaju više rada od kuće, teško je jednoznačno odgovoriti zbog više različitih razloga, dodaje.

S jedne strane, mi danas ne živimo u društvu rada već u društvu potrošnje gdje je većina zaposlena u nekom obliku uslužnih djelatnosti koje, neke više a neke manje, zahtijevaju i rad od kuće. S druge strane, odlazak na posao nije važan samo zbog obavljanja samog posla već ima i snažnu društvenu dimenziju bez koje kao društvena bića ipak ne možemo, kaže profesor Nikodem.

“Tu je između ostalog i pitanje naknade za rad koja se i dalje većim dijelom obračunava prema radnim satima i određenom radnom normom, a ne uvijek prema obavljenom poslu i određenom proizvodu rada. Sve to nas vodi i drugim važnim pitanjima, primjerice jasnom razlikovanju materijalnog i nematerijalnog rada (što je uopće proizvod rada?), te možda i ključnom pitanju, a to je možemo li odustati od sulude prakse i pritiska stalnog povećavanja profita i mjerenja svega (živog i neživog) novčanim mjerilima.”

I prije aktuelne pandemije, postojao je strah da će sve veće korištenje novih tehnologija u raznim industrijama smanjiti potrebu za radnicima od krvi i mesa, odnosno do brige da će čovjek postati nepotreban.

Ljudi i tehnologija

Mastilović ističe da su tehnologije alat u našim rukama, a da je na nama pronađemo adekvatan način kohabitacije tehnologije i ljudi te njihov međusobni odnos u poslovnim procesima.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Radna mjesta se ne bi trebala u smislu brojeva smanjiti, ali će sigurno evoluirati. Neka će zasigurno nestati, dok će se pojaviti cijela lepeza novih zanimanja, sa posebnim skupom vještina koja će se očekivati. Zato je naprimjer ključno da se obrazovanje brzo adaptira zahtjevima tržišta rada, da mladi ljudi steknu one vještine koje se traže, ali i dobro osnovu za dalje cjeloživotno učenje, da bi ispratili paralelno i sve druge promjene na tržištu rada”, govori stručni suradnik RAK-a.

Navodi da postoje pokazatelji koji idu u prilog tome, odnosno da su robotizacija i automatizacija utjecali na smanjenje broja zaposlenih u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i još nekim zemljama Evropske unije, dok na drugoj strani u Njemačkoj, Kini, Južnoj Koreji i Japanu je robotizacija čak pomogla da se broj radnih mjesta poveća.

“Pristupi tome su različiti i veoma je važno da se izazovi digitalne transformacije sagledaju interdisciplinarno, i sa tehničko-tehnološke strane, ali sa aspekata pravnog okvira i regulacije, bezbjednosti, privatnosti, socioloških i psiholoških aspekata, obrazovanja, ali i svih drugih, za koje se utvrdi da su neophodni da ovaj proces bude proveden uspješno, u korist čovječanstva i podizanja ukupnog kvaliteta života”, napominje Mastilović.

Profesor Nikodem, ipak, ima drugačije mišljenje, te ističe da je pitanje budućnosti rada pitanje budućnosti ljudskog bića jer se kroz rad ostvarujemo, stvaramo sebe i svijet oko nas.

Ideja i praksa

“Stoga smatram da su ideje i prakse koje ističu zagovornici sve veće primjene tehnologije u svim područjima ljudskog života, a posebice u području rada, potpuno promašene. Tehnologija nam puno pomaže i može nam pomoći još i više u budućnosti, ali ne može zamijeniti ljudsko biće, barem ne u potpunosti. Na žalost, a to često ističem, suvremeni kapitalistički sustav razvija se na način da sve manje treba ljude. Radnici su u tom razvoju, koji se temelji na ideji stalnog i sve bržeg povećanja profita, označeni kao glavna prepreka i osnovni trošak poslovanja. To posebice pogađa upravo niže i srednje kvalificirane radnike”.

Teško je precizno predvidjeti budućnost, no na temelju dosadašnjih trendova možemo smatrati da će se u području rada nastaviti procesi sve većeg oslanjanja na tehnologiju i zanemarivanja ljudi, što posljedično vodi cijelom nizu problema koji nisu samo ekonomski ili politički, dodaje.

“Ključni problem je pitanje smisla života. Život bez rada nema smisla jer se ne možemo ostvariti kao ljudska bića. Potrošnja može pružiti kratkotrajna zadovoljstva, ali dugoročno život kroz potrošačke obrasce zamara i donosi anksioznost i neko neodređeno nezadovoljstvo. Ljudi su sve manje skloni biti ‘sretni robovi’ visoko tehnologiziranih društava, stoga se nadam da će i nakon ove krize a i dalje u budućnosti biti dovoljno mjesta za sve radnice i radnike, za sve ljude koji radom žele ostvariti svoje potencijale. I da će za taj rad primati pravednu naknadu, u suprotnom, a posebice u kontekstu i ove zdravstvene krize, otvaraju se mogućnosti socijalnih nemira i sukoba širih razmjera”, kaže profesor Nikodem.

Izvor: Al Jazeera