Palestinci – čuvari bosanskog patriotizma

Prošle sedmice je u Sarajevu održana manifestacija posvećena stradanju naroda na okupiranoj Palestinskoj teritoriji, pod nazivom Dani Palestine. Događaj je organizovan u sklopu mjeseca manifestacija sarajevske Općine Novi Grad, koja je jedan od suorganizatora programa.

Palestinsko pitanje je davno ispričana priča, poznata svima, koja je još uvijek aktuelna i poprima šire okvire, a kulturni događaj poput ovoga je organizovan tek toliko da se bosanskohercegovačka javnost i građani palestinskog porijekla podsjete na aparthejd koji svakodnevno sprovodi izraelski režim i sistematski progon, koji je poznat mnogima u Bosni i Hercegovini.

Prema nezvaničnim podacima, na teritoriji grada živi više od 500 palestinskih porodica, koje su se uspješno integrisale i daju bitan doprinos bosanskohercegovačkom društvu. Jedan od bosanskih patriota palestinskog porijekla je upravo i organizator Dana Palestine, profesor doktor Mohammad Hamad.

Druga domovina

Hamad je prvi put došao na teritoriju Bosne i Hercegovine 1995. godine i od tada ovu zemlju smatra svojom drugom domovinom. Privukla ga je, kako kaže, psihološka sličnost sa zemljom odakle potiče i raznolikost bh. prostora.

“Za narod Palestine obrazovanje je jedini izlaz, to je dio strategije na putu do bolje budućnosti. Kao neko ko je to shvatio u ranim godinama života, odlučio sam da napustim svoj rodni grad Nablus. Obrazovanje sam sticao širom svijeta, puno sam putovao i, zbog teške političke i ekonomske situacije u Palestini, odlučio sam da povedem svoju porodicu sa sobom”, navodi Hamad.

Kao građevinskom inženjeru, Hamadu je ponuđen posao u predstavništvu u firmi na prostoru Hrvatske, a ponudu je prihvatio upravo zbog teritorijalne bliskosti sa Bosnom i Hercegovinom, koju je želio posjetiti.

“To je bilo vrijeme dok je u Bosni još bjesnio rat, slušao sam priče o toj zemlji i priželjkivao sam da to jednoga dana bude zemlja u kojoj ću moći živjeti sa porodicom“” govori on.

Po završetku rata Hamad je sa porodicom došao u Bosnu i Hercegovinu i ubrzo shvatio šta su prednosti, a šta objektivna problematika ovog prostora, koja istim intenzitetom traje više od 20 godina.

“Bosna je dio Evrope, ima dobar obrazovni sistem i nudi slobodu upražnjavanja svih ljudskih prava. Neka od tih obilježja sam nalazio na svojim putovanjima svijetom, ali nigdje kao u Bosni nisam mogao sve to objediniti”, navodi Hamad.

Odlazak nije rješenje

Obeshrabreni političkim i ekonomskim prilikama u državi, bosanskohercegovačka omladina sve češće napušta zemlju u potrazi za boljim uslovima života. Iz porodice Hamad poručuju da su svjesni okolnosti u kojima žive, ali da odlazak iz Bosne i Hercegovine nije rješenje.

Faiz Hamad, najstariji sin doktora Mohammada, kaže da je, zbog lošeg poznavanja bosanskog jezika, bio primoran da svoje obrazovanje potraži izvan granica Bosne i Hercegovine, ali da se, nakon uspostavljanja prvih obrazovnih institucija sa programom na engleskom jeziku, vratio u Sarajevo i sa zadovoljstvom nastavio školovanje.

“Nekad ne mogu odlučiti koju zemlju više volim – Palestinu ili Bosnu. U Nablusu sam rođen i zbog okolnosti koje preovladavaju na Zapadnoj obali emocije su još dublje. Sa druge strane, tu je Bosna i Hercegovina, u kojoj živim i radim, čiji sam ponosni državljanin i kojoj želim doprinijeti i graditi je”, navodi Faiz Hamad.

Faizov mlađi brat je grafički dizajner, koji trenutno u Sarajevu živi kao i većina mladih u ovoj državi. Na birou je od kako je diplomirao, a povremeno radi kao freelance dizajner i, zbog dobrog poznavanja arapskog jezika, može naći zaposlenje tokom ljetne turističke sezone.

“Imao sam puno prilika da odem u inostranstvo, jedan dio obrazovanja sam ima u arapskom svijetu, ali Bosna ima svoj šarm, koji me uvijek vuče nazad. Ovdje se može pristojno živjeti, samo je potrebno biti uporan i ne odustajati na prvim preprekama. Zaista vrijedi sva ta borba kada imaš zemlju koju zoveš domovinom”, kaže Said Hamad.

U obrazovanju je spas

Kćerka doktora Mohammada je zaposlena kao asistentica na odsjeku za Genetiku i Bioinženjering Međunarodnog univerziteta u Sarajevu.

“Opredijelila sam se za akademsku karijeru jer smatram da je u obrazovanju ključ napretka. Svoje kompletno obrazovanje sam stekla u Bosni i Hercegovini, od osnovne škole do magisterija, i upravo ubirem plodove svog truda, Radim ono što volim i čemu sam uvijek težila”, kaže Nour Hamad.

U osnovi, situacija u Bosni i Hercegfovini i Palestini ima dodirnih tačaka, veliki broj ljudi napušta državu zbog političke agonije i složene ekonomske situacije. Neko ko je osjetio slast i gorčinu dvije krajnosti poručuje da svijetla budućnost zavisi od pojedinca.

“Kao Palestinka i, sa druge strane, kao Bosanka, mogu poručiti mladim ljudima da dobro razmisle o životnim potezima koje prave sada, od njih će zavisiti budućnost njih kao pojedinaca i, na kraju, čitave domovine. Bosni treba mladih jakih ljudi, prije svega obrazovanih ljudi, koji će je čuvati“, poručuje Bosanka palestinskog porijekla Nour Hamad.

Izvor: Al Jazeera