Oružje sa Balkana u rukama boraca ISIL-a

Vojno-policijski pištolji HS-9 hrvatske proizvodnje zaplijenjeni od boraca ISIL-a (Screenshot)

Piše: Fahrudin Smailović

Britanska kompanija Conflict Armament Resaerch objavila je studiju o oružju koje koriste borci grupe Islamska država u Iraku i Levantu (ISIL).

U studiji objavljenoj u septembru navodi se da je od 17 oružja sa spiska oružja koje ta grupa koristi u Siriji i Iraku, šest američke proizvodnje. Oružje su zaplijenili kurdski borci, a analiza je izvršena najkasnije dva dana nakon zapljene.

Tim je došao do još jednog važnog saznanja – ISIL posjeduje i moćne protivtenkovske rakete proizvedene u bivšoj Jugoslaviji.

Kako se saznaje, rakete je sirijskim pobunjenicima 2013. isporučivala Saudijska Arabija, jedan od glavnih pristalica pobune i američki saveznik.

Pored ovih raketa, britanski stručnjaci su evidentirali i oružje novije hrvatske proizvodnje – snajper Elmech EM-992 i pištolj HS-9, proizveden u kompaniji HS Produkt.

Ostalo oružje zaplijenjeno od ISIL-a proizvedeno je u bivšem SSSR-u, Kini, Belgiji i Austriji.

Bacači iz Prilepa i Valjeva

O okolnostima pod kojima se ovo oružje našlo u rukama boraca ISIL-a za Al Jazeeru su govorili vojni eksperti iz Makedonije, Hrvatske i BiH.

Rakete za antitenkovski bacač M79, popularna Osa, proizvode se u kompaniji Krušik iz Valjeva, kazao je Petar Škrbinja, vojnopolitički ekspert iz Skoplja.

On je dodao da je u fabrici 11 Oktomvri u Prilepu proizvode 90-milimetarske lansirne cijevi za Osu, kao i one za Zolju, od 120 mm.

Škrbinja navodi da je bivša Jugoslavija izvezla velike količine oružja Iraku. Ta država je, dodaje on, bila jedan od glavnih kupaca raznog jugoslavenskog oružja.

Pored evidentiranog oružja, Irak je kupovao i druge vrste naoružanja – višecjevni raketni bacač Grad 21, odnosno Kaćuša, haubice i drugo.

To oružje je nakon pada režima Saddama Husseina ostalo u Iraku i bilo je očekivano da će pasti u ruke nekome, zaključio je Škrbinja.

Hrvatski izvoz

Hrvatski mediji su ranije govorili da se u rukama militanata našlo “hrvatsko” oružje: Raketni bacači M79 i RPG-22, ručni bacači granata RBG-6, te bestrzajni topovi M60.

Poslovni putevi

“Za poslove iz 2013. nije jasno vidljivo kojim su putem tekli, ni koja je zemlja tu bila kupac kojih količina vojne robe iz hrvatskih izvora, no logično je pretpostaviti da je nastavljeno dotadašnje poslovanje s kraja 2012. godine.

Za aktualno poslovanje s iračkim Kurdima – nije jasan mehanizam posla. Dok je Vlada RH spominjala doniranje opreme Sjedinjenim Američkim Državama, tu bi lako mogla biti u pitaju i prodaja vojne tehnike samome Iraku (vladi u Bagdadu, uz kasniju isporuku direktno kurdskim snagama). Kako ni Irak, a ni SAD nisu pod ikakvim sankcijama – i tu je stvar za prodavatelje ili donatore vrlo jasna”, kaže Igor Tabak.

Za sada su vidljiva dva osnovna puta kojima to hrvatsko oružje dospijeva u regiju u kojoj djeluje ISIS, kazao je hrvatski vojni analitičar Igor Tabak.

“Kao prvo, tu je trgovački posao s kraja 2012. godine, te početka 2013. godine – kada je Republika Hrvatska izgleda Jordanu prodala veće količine oružja i vojne tehnike, izričito ne obraćajući pažnju kuda će ta tehnika krenuti nakon isporuke kupcu”, kazao je on.

On je istakao da je prvi dio ovoga posla bio vidljiv u hrvatskom Godišnjem izvješću o prometu naoružanja i vojne opreme, dok je njegov drugi segment nejasan, budući je RH radikalno suzila javnosti objavljeno takvo izvješće za 2013. godinu.

“Drugi put dolaska hrvatskog oružja u Irak i Siriju je nedavno od Vlade RH odobrena isporuka oružja i vojne tehnike u ruke iračkih Kurda. O tome je odlučivano na zatvorenoj sjednici Vlade RH prije samo nekoliko tjedana, da bi onda čitava priča iz tajnost izašla tek pisanjem jednih hrvatskih dnevnih novina još istoga dana”, kazao je vojni analitičar Tabak.

‘Pale maske’

Na navode medija o izvozu oružja odgovorio je hrvatski premijer Zoran Milanović – potvrđujući dio navoda o postojanju posla, a zamagljujući količine opreme o kojima je riječ i destinaciju te sam karakter ovoga posla.

“Ipak, kako je samo koji dan kasnije američki ministar obrane Chuck Hagel izrijekom zahvalio i Hrvatskoj za naoružavanje Kurda – i tu su temeljio pale maske, usprkos grubim, te nevještim pokušajima skrivanja čitave stvari. Ovaj drugi smjer dostave još je vjerojatno na svome začetku – tako da ovo oružje u rukama sirijskih te iračkih islamista vjerojatno potiče iz ‘jordanskih pošiljki'”, navodi Tabak.

Sa aspekta Hrvatske, u ovakvim transakcijama nema ništa nelegalno, navodi sagovornik Al Jazeere.

“Naime, 2012. godine su prodaje išle prema Kraljevini Jordan, zemlji koja nije pod ikakvim sankcijama ili međunarodnim ograničenjima prometa oružja ili vojne opreme (gdje prodavači po aktualnim propisima još nisu dužni voditi računa o mogućem daljnjem putu prodane vojne robe)”, ocijenio je Tabak.

SAD je objavio da će naoružavati i obučavati pobunjenike u Siriji, koji se bore protiv ISIL-a. Iako je sarađivala sa SAD-om u nekim vojnim projektima na Bliskom istoku, nije jasno da li Hrvatska tamo učestvuje i u obuci ljudstva ili kakvim drugim, više borbenim aktivnostima, zaključuje hrvatski vojni analitičar.

Izvoz iz BiH

Jedan dio oružja zaplijenjenog kod boraca ISIL-a mogao je biti izvezen i iz Bosne i Hercegovine, kazao je za Al Jazeeru Denis Hadžović, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije (CSS) iz Sarajeva, uz napomenu da se, u slučaju potvrde, radi o starim isporukama.

Zakoni o oružju

“Bosna i Hercegovina je 2003. godine donijela Zakon o uvozu i izvozu naoružanja i vojne opreme (sadašnji Zakon o kontroli vanjskotrgovačkog prometa roba i usluga od strateške važnosti za sigurnost, donesen 2009.) koji u potpunosti reguliše promet ovih proizvoda. Zakoni su u skladu sa svim evropskim i međunarodnim standardima i redovno se ažuriraju u skladu sa promjenama. Znači samo je on osnova za izvoz naoružanja a za izdavanje dozvola nadležno je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH”, kaže Hadžović.

Više detalja o ovoj temi nalazi se na web stranici www.css.ba u odjelu istraživanja 2010.

“Do 2005. godine pitanje izvoza iz BIH nije bilo adekvatno regulisano. Do tog perioda, odnosno proglašenje moratorija na izvoz naoružanja od strane Ministarstva odbrane BiH, bilježimo izvoz viškova naoružanja iz BiH od entitetskih vlada koji nije adekvatno kontrolisan”, istakao je Hadžović.

Hadžović ističe da BiH nakon rata nije proizvodila vrste naoružanja navedene u studiji britanske agencije. On je naveo da bi to jedino mogli biti viškovi naoružanja koje su prodale entitetske vlade u BiH prije formiranja državnog Ministarstva odbrane 2005. godine.

BiH se 2002. godine nalazila pred međunarodnom izolacijom zbog afere prodaje oružja u koju je bio umiješan Vazduhoplovni zavod Orao.

Iako je sam zavod negirao umiješanost, u entitetu Republika Srpska smijenjeno je i uhapšeno više odgovornih lica zbog afere o izvozu oružja i vojne opreme Iraku, koji je bio pod sankcijama UN-a.

U aferu je, prema navodima Instituta za izvještavanje o ratu i miru (IWPR), bilo umiješano i preduzeće “Jugoimport-SDPR” iz Beograda, čiji je direktor Jovan Čeković smijenjen.

Nakon ove afere, zaključuje Hadžović, bh. vlasti su preuzele odgovarajuće mjere za donošenje zakona na državnom nivou i kvalitetnog rješavanja zakonske regulative vezane za uvoz i izvoz naoružanja.

Izvor: Al Jazeera