Opasnost sa ekrana vašeg računara i smartfona

Ne treba nikada zaboraviti da Internet koristi i veliki broj ljudi iz kriminogene sredine, navodi autor (EPA)

Davno je prošlo vreme kada je digitalna komunikacija obuhvatala sms, poneki email i eventualno korišćenje chat sajtova na internetu. U zemljama ex-Yu se godišnje proda više stotina hiljada smartfona, tableta, laptopa i drugih uređaja sa pristupom internetu. Živimo u vremenu kada za pedesetak eura možete kupiti sat (da, sat) koji ima sim karticu, pristup internetu i sve ono što ima i ‘normalan’ telefon, a takođe sadrži i sve podatke o vama.

Ne treba posebno napominjati da ovolika izloženost digitalnom svetu može sa jedne strane biti od velike koristi za posao i zabavu, ali i postati ‘digitalni košmar’.

Bezbednosna kompanija Varonis procenjuje da je više od 1,4 milijarde naloga na internetu u opasnosti od ‘curenja podataka’. Hakeri širom sveta napadaju u proseku svakih 39 sekundi, ili 2,240 puta dnevno. Čak 57 posto svih kompanija u svetu je u poslednjih godinu dana bilo suočeno sa hakerskim napadima, krađom podataka ili krađom identiteta na društvenim mrežama svojih zaposlenih. U Evropskoj uniji je 33 posto kompanija izgubilo više od hiljadu važnih dokumenata i fajlova zbog internet napada, a prosečna šteta se procenjuje na dva miliona dolara.

Kamere, kamere su svuda

Da li ste se zapitali koliko kamera. zapravo, ima u nekom kafiću, restoranu, na javnom mestu (mada ih sada verovatno ima nešto manje, zbog mera protiv pandemije p. a.). Svaki novi smartfon ima po nekoliko kamera, a tu su i razne akcione kamere, koje staju na dlan, kamere u automobilima za snimanje vožnje, web kamere na računarima, kamere za bezbednost na privatnim kućama… Spisak je dugačak, a procenjuje se da prosečnog stanovnika Balkana koji živi u gradu, za sat vremena ‘uslika’ barem trideset kamera, bez da on to zna. Da ne pominjemo ni da su praktično sve državne ustanove, banke, a od skoro i semafori i raskrsnice prepuni kamera.

Pa šta, reći će neko, to je sve za našu bezbednost. I u pravu je – dok se te iste kamere ne zloupotrebe. Poseban problem su nova generacija “pametnih” kamera koje su povezane na Internet putem WiFi ili 4G veze, te poseduju softver koji sam može praviti arhive slika i video zapisa, a neke čak imaju mogućnost prepoznavanja lica. Neke od njih mogu i same da šalju video i fotografije na smartfon, putem emaila ili aplikacija.

Još jedan problem je i da je sva ova oprema relativno jeftina i pristupačna “balkanskom” standardu, a na internetu su se do skoro mogli naći i veoma jeftini uređaji u obliku upaljača, olovke ili priveska za ključeve, koji u sebi sadrže kameru, mikrofon i memoriju, kao i bateriju, a jednostavno se mogu povezati na računar kao USB disk.

Srđan Manasijević, inženjer elektronike i programer, kaže da su ovakve tehnologije dostupne svima:

“Olovka, naizgled obična, košta oko deset eura. Kad je otvoriš, ima USB konektor, a tek kad pažljivo pogledaš vidiš da ima i kameru i mikrofon. Staviš na sto i – možeš snimiti bilo koga. Snimak nije nekog kvaliteta, ali je sasvim dovoljan. Ne treba napominjati da je ovo nelegalno – ali, takvi uređaji se ipak prodaju na internetu” kaže Manasijević.

“Najveći problem je kada se takvi sadržaji nađu na internetu – postoji veliki broj lažnih naloga, naloga koji se predstavljaju kao druge osobe. Neko može da vas slika ili jednostavno skine slike sa vašeg naloga i napravi, novi, lažni nalog, koji je kasnije teško ukloniti. Iako sve društvene mreže nude opciju da prijavite lažne naloge, u mnogo slučajeva oni ostaju”, dodaje Manasijević.

I digitalno nasilje je – nasilje

U zemljama regije sve češća tema je digitalno nasilje na internetu. Ono je prisutno kod tinejdžera, studenata, ali vrlo često i kod odraslih. Razlozi su razni, a često je uzrok uvreda i uznemiravanja na društvenim mrežama i politika, pa čak i navijanje za neki sportski klub.

Jelena Žarić Kovačević, advokat, kaže da je ovakav vid nasilja sve prisutniji u Srbiji:

“Internet je u ovom savremenom dobu u kome živimo dostupan skoro svima. Može biti izuzetno koristan, ali nosi i mnogobrojne opasnosti, upravo zbog toga što podrazumeva interakciju velikog broja ljudi, u isto vreme i na istoj mreži. Na internetu se kriju i nasilnici, često iza lažnih profila putem kojih kontaktiraju žene i devojke, i zbog toga je vrlo važno biti oprezan i kontrolisati korišćenje interneta, naročito mlađih članova porodice”, navodi Žarić Kovačević.

“Nasilje može da ide od verbalnog pa i do potencijalnog fizičkog u stvarnosti, ukoliko zbog neopreznosti stupe u kontakt sa nasilnikom. Na Facebooku, na primer, možemo videti i grupe koje su otvorene da bi upozorile na postojanje nasilja na internetu i na nasilnike”, dodaje.

Kako se zaštiti?

Ne treba nikada zaboraviti da Internet koristi i veliki broj ljudi iz kriminogene sredine, hakera kao i ljudi kojima je jedini cilj da se što brže domognu novca i materijalne koristi. Zato treba i znati kako biti bezbedan na Internetu.

Jedna od najbitnijih stvari je da vaš pretraživač (Chrome, Firefox, Edge i sl.) koristi tzv. sigurnu HTTPS vezu prema Internetu. Ispred adrese svakog web sajta koji posetite stoji http:// … Međutim, ovo je zastareo sistem, te treba da podesite vaš pretraživač da uvek koristi sigurnu vezu, te da vam ispred svako sajta koji posetite stoji httpS:// .. Ova podešavanja su lako dostupna u odeljku Settings vašeg pretraživača.

Takođe neka generalna pravila važe za sve mreže:

Nikada ne klikajte na reklame na Fejsbuku koje vam otvaraju novi prozor.

Ne prihvatajte za prijatelje osobe koje uopšte ne poznajete ili osobe iz inostranstva.

Ne preuzimajte i ne instalirajte igrice koje vam traže podatke sa kreditne kartice da biste napredovali u igri (ovo naročito važi za dečije igrice).

Nikada ne odgovarajte na grupne poruke na Messengeru u kojima se traži pomoć SMS-om ili uplata na žiro račun.

Nikada nikome ne šaljite podatke o bankovnom računu, lične podatke sa dokumenata ili skenirane dokumente preko društvenih mreža.

Nikada ne poklanjajte memorijsku karticu koja je već korišćena u telefonu ili tabletu.

Nikada ne instalirajte na telefon malo poznate aplikacije ili igrice koje traže da koriste vaš sms, telefonski imenik ili kameru telefona.

Kada koristite bežičnu WiFi mrežu, izbegavajte sumnjive mreže (takve mreže obično imaju naziv sastavljen od slova i brojeva – A123CG6W ili slično)

Ako vaš telefon poseduje čitač otiska prsta, uvek ga koristite.

Nikada ne držite bitne lične podatke u SMS poruci ili Viber poruci.

Na računaru koristite dobar antivirusni program – dobra rešenja su Avast i NOD 32.

Uvek kostitite lozinku na vašoj kućnoj WiFi mreži. Lozinka bi trebalo da se sastoji od slova i brojeva i da ne bude kraća od 12 karaktera.

Nikada ne priključujte na računar USB memoriju nepoznatog porekla ili sadržaja.

Menjajte lozinke na Fejsbuku i Instagramu barem jednom mesečno.

O bezbednosti na Internetu bi moglo da se još dosta toga napiše, ali ako pratite ova  jednostavna uputstva, vaš računar i telefon će biti mnogo bolje zaštićeni, a vi i vaši podaci daleko bezbedniji.

Izvori: Al Jazeera