Odakle Srbiji 19 milijardi eura?

Hoće li neki novi rebalans budžeta ostaviti aktivnost na Moravskom koridoru kao u vrijeme vanrednog stanja? (Al Jazeera)

Ako je realizacija velikog investicionog plana pod nazivom “Srbija 2025”, “teškog” 14 milijardi evra, koji su predsednik i premijerka Srbije Aleksandar Vučić i Ana Brnabić predstavili krajem godine, a mnogi ekonomisti ocenili kao skup predizbornih obećanja i spisak lepih želja, i bila moguća pre epidemije korona virusa, po završetku vanrednog stanja šanse za njegovu realizaciju u narednih pet godina znatno su opale.

Između ostalog, i zbog potrebe dodatnog zaduživanja zbog realizacije paketa mera pomoći građanima i privredi, vrednog pet milijardi evra, radi prevazilaženja posledica uzrokovanih pandemijom. Ako bi ostala pri prvobitnom planu investicija, to bi značilo da vlast u Srbiji mora da obezbedi najmanje 19 milijardi evra za realizaciju svega najavljenog u narednih pet godina, i to uz pretpostavku da je privredni rast najmanje četiri i po odsto godišnje, kako je rekao Vučić najavljujući nove investicije u decembru 2019. Šest meseci kasnije situacija je bitno drugačija.

“Srbija je ne samo u fiskalnoj poziciji da mora da se dodatno zadužuje zbog troškova pandemije već će najmanje ove godine imati ozbiljnu recesiju, što će dodatno smanjiti prihode budžeta, nepovoljno uticati na vrlo ubrzan rast parametra javnog duga u odnosu na BDP i dodatno pogoršati uslove finansiranja našeg javnog duga, tj. doći će do rasta kamatnih stopa koje moramo da plaćamo za dug koji preuzimamo. To već jasno vidimo po ostvarenim i prihvaćenim kamatnim stopama na obveznicu Srbije emitovanu početkom maja gde je Srbija prihvatila da plaća godišnju stopu prinosa od 3,375 odsto na sedmogodišnju obveznicu, dok istovremeno bugarska obveznica na isti rok ‘donosi’ tek 0,596 odsto, a Hrvatska na deset godina plaća tek 1,336 odsto”, objašnjava Šoškić za Al Jazeeru. 

Podseća i da je Srbija koliko još u novembru 2019. stopu prinosa plaćala samo 1,25 odsto. “Ovakvo znatno poskupljenje zaduživanja Srbije zahtevalo bi ozbiljno zvanično objašnjenje koje nismo dobili, ali i bez tog objašnjenja jasno ukazuje na pogoršanje pozicije Srbije na međunarodnom finansijskom tržištu”, upozorava Šoškić. 

‘Sve ide po planu’

Sa druge strane, predstavnici vlasti, možda i zbog predstojećih izbora, šalju signale kao da je pandemija samo lagano “podrhtavanje tla”, a ne ekonomski zemljotres, od čijih posledica strepe i mnogo razvijenije države. U Ministarstvu saobraćaja, infrastrukture i građevinarstva za Al Jazeeru kažu da planovi u oblasti razvoja saobraćajne infrastrukture za sada nisu pretrpeli znatnije promene usled posledica epidemije KOVID-a 19 u Srbiji.

U prilog svojoj tvrdnji navode da je 12. maja potpisan Sporazum o donaciji 8,3 miliona evra za realizaciju i finansiranje projekta beogradskog metroa između vlada Srbije i Francuske. Prilikom potpisivanja sporazuma objašnjeno je da je to važan dan za realizaciju tog projekta i da “sada više nema nazad”. Što bi značilo da bi već krajem ove ili početkom sledeće godine, kako je ranije najavljivano, trebalo da počne gradnja prve linije metroa, čija se vrednost procenjuje na 1,5 do 1,8 milijardi evra.

Vlada Srbije u maju je donela i odluku o izradi Prostornog plana područja posebne namene koridora auto-puta Beograd – Zrenjanin – Novi Sad. Za gradnju tog auto-puta, čiju svrsishodnost zvaničnici nisu najbolje objasnili, a javnost spekuliše da ima veze sa kineskom fabrikom guma koja se gradi u Zrenjaninu, pominjana je suma 600 miliona evra. 

Razmetanje milijardama 

Program investicija nazvan “Srbija 2025”, težak 14 milijardi evra, predviđao je da naredna vlada Srpske napredne stranke, nakon očekivane pobede na ovogodišnjim izborima, za četiri godine svog mandata privede kraju prvu liniju beogradskog metroa, vrednu između 1,5 i 1,8 milijardi evra, u putnu infrastrukturu uloži pet milijardi evra, u železničku približno tri i po (uključujući i gradnju beogradskog metroa), izgradi nacionalni i još osam gradskih stadiona, kao i nekoliko većih sportskih centara, uloži dodatnih 700 miliona evra u programe za mlade bračne parove, 300 miliona za poljoprivredu, 200 za infrastrukturu u turizmu, milijardu u vodovodnu i kanalizacionu mrežu sa prečistačima otpadnih voda, 500 miliona za energetiku i tako redom, sve dok na kraju tog perioda prosečna plata ne bude 900, a penzija između 430 i 440 evra.

U resornom ministarstvu za Al Jazeeru kažu i da je nastavljena realizacija svih započetih projekata, među kojima i izgradnja Moravskog koridora, auto-puta Sremska Rača – Kuzmin i Preljina – Požega, odnosno da su ta gradilišta bila aktivna i tokom vanrendog stanja, kao i da država uredno izmiruje obaveze prema izvođačima.

Međutim, dok se poslednja dva pravca finansiraju iz ranije uzetih kredita od banaka iz Turske i Kine (odakle su i izvođači radova), o finansiranju gradnje Moravskog koridora, vrednog između 750 i 900 miliona evra, ne zna se mnogo, osim da je predsednik Vučić najavio da će prvih 150 miliona evra biti obezbeđeno iz budžeta. Pitanje je, međutim, da li će do kraja godine biti još jednog rebalansa budžeta i da li će taj novac biti potrebniji na drugom mestu. U tom slučaju izvesno je da bi aktivnost na Moravskom koridoru mogla još neko vreme da bude kao tokom vanrednog stanja, kada je reporter Al Jazeere na gradilištu kod Kruševca, gde je bilo svečano otvaranje radova, više puta zatekao samo parkirane bagere, bez radnika.

‘Nestručna predizborna kampanja’

U resornom ministarstvu dodaju i da nije planirano odustajanje od planiranih projekata u oblasti transportne infrastrukture iz investicionog plana “Srbija 2025”, ali da je moguće da će se sa realizacijom nekih od planiranih projekata početi nešto kasnije nego što je prvobitno bilo predviđeno.

Međutim, rebalans budžeta navodi na drugačiji zaključak. Profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Jurij Bajec podseća da je Srbija, posle dužeg vremena, ovogodišnjim budžetom predvidela zadovoljavajući nivo javnih investicija (približno pet odsto BDP-a) u skladu sa planiranom stopom privrednog rasta za ovu godinu, ali da je zbog novonastale situacije vlada morala da izvrši krupne promene prvobitnog plana.

“Rebalansom budžeta javni rashodi su povećani za oko 320 milijardi dinara kao pomoć privredi i građanima (oko 2,7 milijardi evra). Istovremeno, neki rashodi su smanjeni, a najveće smanjenje (oko 50 milijardi dinara ili preko jedan odsto BDP-a) upravo je kod kapitalnih rashoda, bez čijih će direktnih i indirektnih efekata biti dodatnog uticaja na smanjenje BDP-a”, kaže Bajec za Al Jazeeru.

Imajući u vidu to smanjenje kapitalnih rashoda i nepovoljnije uslove zaduživanja Srbije, pitanje je koliko je realno da Srbija nastavi povećavanje javnih investicija, kako je ranije najavljivano planom “Srbija 2025”.  

Profesor Šoškić smatra da nije. Njemu je, kaže, prvobitni plan “Srbija 2025” od početka izgledao kao neosnovana i nestručna predizborna kampanja. “Moguće je da je ona bazirana na naivnom i nestručnom očekivanju da će se uslovi finansiranja iz novembra 2019. za Srbiju održati i dalje poboljšavati u budućnosti, kao i na nerealnom očekivanju da će Srbija u narednim godinama ubrzavati svoj privredni razvoj bez ozbiljnih strukturnih reformi, izgradnje institucija i uređenja društva u celini”, ocenjuje.

U prva dva internetska predizborna obraćanja predsjednik Srbije i SNS-a Aleksandar Vučić gotovo nije ni spomenuo projekte iz plana 'Srbija 2025'

Smatra da je predloženi obim investiranja, baziran na novom zaduživanju, nemoguć bez vrlo visokog privrednog rasta i bitnog popravljanja uslova finansiranja za Srbiju. “Znatnog ubrzanja privrednog rasta i popravljanja uslova finansiranja za Srbiju ne može biti bez izgradnje institucija i suzbijanja korupcije. Tržišna privreda, da bi pokazala svoje impresivne razvojne potencijalne, mora počivati na snažnim institucijama (pravnom sistemu iznad svega) sposobnim da štite ugovor, svojinu i slobodno tržište ravnopravno dostupno svima. Takav ambijent uz kvalitetno obrazovano stanovništvo (bez lažnih i plagiranih diploma), o kojem se stara efikasan zdravstveni sistem, predstavlja osnovu održivog ubrzanog razvoja. Srbija, po mom mišljenju, ne poseduje nijedan od navedenih uslova i u većini ovih domena čini mi se lošije stoji nego pre deset ili čak 20 godina”, smatra Šoškić.     

Investicije bez javne debate

Otežavajuću okolnost za realno planiranje, prema rečima prof. Bajeca, predstavlja i neizvesnost kada bi privreda mogla da se vrati na normalnu putanju rasta.

“U svakom slučaju, kada se krajem godine sagleda stanje u privredi, veličina fiskalnog deficita i javnog duga, spoljnotrgovinski i deficit tekućeg platnog bilansa, najzad, stepen oporavka zemalja sa kojima je Srbija najviše ekonomski povezana, dobiće se realnija slika kakve su mogućnosti privrednog i društvenog razvoja u narednim godinama. Mislim da će biti potrebno definisati nov, manje ambiciozan, a više realan petogodišnji plan”, kaže Bajec.

Malo je verovatno da će vlast zvanično revidirati plan koji nije ni objavila u nekoj zvaničnoj formi. Ipak, ne treba isključiti mogućnost da neki njegovi delovi postepeno padnu u zaborav. Naročito, ako ih predstavnici vlasti ne budu pominjali. Baš kao što je to u prva dva onlajn predizborna obraćanja učinio predsednik Srbije i Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić, gotovo ne pomenuvši prvu “petoletku”.

Sa izuzetkom obećanja o prosečnoj plati od 900 evra do 2025. godine, Vučić je više govorio o onom što je urađeno ili već započeto nego o budućim projektima, poput autoputa kroz Šumadiju, nazvanog “Vožd Karađorđe” i dugog 220 kilometara, čija se vrednost procenjuje na 1,7 do više od dve milijarde evra, ili gradnje nacionalnog i osam gradskih stadiona, za šta je potrebno nekoliko stotina miliona evra.

Sa druge strane, ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović pre nekoliko dana, gostujući na televiziji Happy, izjavila je da će Srbija u okviru novog investicionog plana 2020–2025. uložiti devet milijardi evra u infrastrukturu, uključujući putnu, železničku, komunalnu i socijalnu. Tada je najavila gradnju novih 500 kilometara auto-puteva, pomenuvši konkretno auto-put “Vožd Karađorđe” i nastavak Koridora 11 od Požege ka granici sa Crnom Gorom, kao i gradnju brze pruge Beograd – Niš.

Sagovornici Al Jazeere ne spore potrebu ulaganja u infrastrukturu, pre svega saobraćajnu. Ipak, prof. Šoškić ukazuje da je ključno da javne investicije postanu kvalitetnije i jeftinije. “Sadašnji kvalitet i cena izvedenih radova finansiranih javnim investicijama su ispod međunarodnih standarda i to u uslovima razgrađenih institucija i nedovoljno slobodnih medija prolazi bez javne debate. Ovo mora da se promeni i tada bismo dobili mnogo više za novac koji, kao poreski obveznici, plaćamo za javne investicije”, zaključuje Šoškić.

Izvor: Al Jazeera